Dalmacija Danas pratit će još jedno izdanje manifestacije Splitski cvit. Sedmi put zaredom bit će nominirano i javnosti predstavljeno deset kandidatkinja – latica grada Splita, a finalna manifestacija s proglašenjem pobjednice bit će upriličena 8. ožujka 2019. Podsjetimo, Splitski cvit 2018. bila je Maja Vrančić, a prije nje to su postale Ivana Buklijaš, Dijana Aničić, Đordana Barbarić, Danijela Jelić i Dragica Tomašković.

Naša je stvarnost da profesori od količine posla rijetko imaju volje učenike posebno motivirati na rad, a kamoli se posvetiti pojedincima kako bi iz njih izvukli maksimum. Jedna od tih rijetkih koji to ipak čine, makar zadiralo u njihovo slobodno vrijeme, je naša sugovornica, profesorica engleskog jezika u Graditeljsko – geodetskoj školi u Splitu, a ujedno i prva ovogodišnja kandidatkinja za nagradu Splitski cvit, Magda Maver.

Magda Maver je odrasla u Splitu gdje je pohađala gimnaziju Natko Nodilo, nakon koje je u rekordnom roku završila Filozofski fakultet u Zagrebu, dvopredmetni studij Engleski jezik i književost i Povijest umjetnosti. Kako kaže, upisala je točno ono što je stvarno željela; od malena je imala sklonost prema jezicima, a povijest umjetnosti zavoljela je na predavanjima gimnazijskog profesora Joze Posedela, za kojeg kaže da je bio hodajuća enciklopedija.

Nakon fakulteta vraća se u rodni grad, a od 1982. godine radi kao profesorica u tadašnjem Građevinsko školskom centru, odnosno Centru za odgoj i obrazovanje u građevinarstvu i industriji građevinskih materijala, koji se nalazio u Teslinoj ulici. Kad je došlo do odvajanja, jedan dio profesora otišao je u Matematičku gimnaziju, a Građevinski školski centar se podijelio na Graditeljsko – geodetsku tehničku i Grafičku školu. Magda je nastavila rad u Građevinsko – geodetskoj. Prvih pet godina radila je kao zamjena profesorima engleskog i povijesti umjetnosti, da bi stjecajem okolnosti dobila punu satnicu engleskog jezika i rad na neodređeno, a na tom radnom mjestu se nalazi i danas, kao priznata stručnjakinja u svom području.

U slobodno vrijeme najviše se voli opustiti s prijateljima uz dobru večeru, a često se i sama uhvati kuhače. Nedavno je, kaže, prvi put spremala svježi bakalar, a recept će nam otkriti na kraju razgovora. Osim kuhanja i isprobavanja novih jela te pečenja kolača, voli se odmoriti uz dobru knjigu. Uz Orhana Pamuka koji je u zadnje vrijeme neizostavan u njezinoj kućnoj biblioteci, voli pročitati i domaće autore, poput Zorana Ferića, Miljenka Jergovića, Slavenke Drakulić



Uveli ste u hrvatski obrazovni sustav neki sasvim novi način podučavanja engleskog jezika. O čemu se radi?

– Radi se o projektu „Action project Ice – Cro 2016.“ u suradnji s Islandom, gdje smo na jedan sasvim novi način privukli učenike da putem društvenih mreža uče jezike. Na primjer, zadali bi im zadatak da potraže članak na društvenim mrežama na engleskom jeziku, podijele ga na Facebook grupu koju smo otvorili za taj projekt, uz komentar od 200 riječi na engleskom jeziku u kojem će objasniti zašto ih je privukao baš taj naslov. Većina učenika koji sudjeluju u projektu ima i zanimljive hobije uz koje vole provoditi svoje slobodno vrijeme, pa im je zadatak bio da u 200 riječi opišu svoje hobije, ako ih imaju i obrazlože zašto im je bitan.

Kakve su bile reakcije na ovaj originalni način podučavanja?

– Nakon završetka projekta predala sam izvješće Centru za moderne jezike Vijeća Europe, jer mora se dokumentirati sve što su učenici radili kroz projekt, metode itd. Nakon što je pročitala izvješće, gospođa sa Sveučilišta u Tirolu, koja je bila na čelu projekta, nas je pohvalila i kazala je da je taj moj tekst inspirativan. Kako se pročulo za moje metode rada s učenicima preko društvenih mreža, javili su mi se iz Language Journala s Glasgow Universityja i zamolili me da napišem jedan članak o svom pristupu, rezultatima i dojmovima učenika. Članak sam predala i prihvaćen je, što smatram velikim komplimentom, a objavljen će biti krajem mjeseca. Zamislite kad jedna Škotska, odnosno njihovo sveučilište iz jedne male zemlje poput Hrvatske i to iz jedne srednje tehničke škole, čak ne jezične gimnazije, vidi da radimo nešto vrijedno i da od nas žele nešto naučiti, onda to stvarno smatram velikim uspjehom. Moram spomenuti i da su moji učenici pokazali zavidnu razinu jezičnih kompetencija i da su svi koji su pročitali izvješće, kad su vidjeli kojim stupnjem znanja barataju, ostali oduševljeni. U sklopu pisanja članka provela sam i ankete među učenicima i svi su bili više nego zadovoljni svime što su odradili i naučili kroz ovaj projekt.

Ove godine ste završili i drugi projekt u suradnji s Islandom. O čemu se radi?

– Radi se o Erasmus+ projektu „From Facebook to Face2Face Cross-Cultural relations through Social Media and Beyond” gdje su moji učenici, naravno pod mojim vodstvom, ispromovirali Hrvatsku, hrvatsku kulturnu baštinu, prirodne ljepote i ne samo ispromovirali, već svijetu pokazali neke stvari koje u drugim zemljama i kulturama ne postoje. Tako smo prikazali mačkare u podkamešničkim selima Dalmatinske zagore, što je jedinstvena manifestacija u Europi, zatim staro pjevanje, koje ne postoji nigdje na svijetu osim kod nas, a to je sinjska rera, koja se pjeva u mjestima na potezu od Vrlike do Trilja. Svako to malo mjesto ima svoju podvarijantu rere. Na tu ideju smo došli, jer smo prošle godine imali učenika maturanta, Petra Pudara, koji njeguje to pjevanje. Uključili smo ga u projekt i on je okupio svoje pjevače rere, pa su nam pjevali u Grabu kraj stare mlinice, a naši učenici su sve to snimili i pretočili u jedan krasan film na engleskom jeziku. Kako smo u projektu s Islandom, onda smo i njima predstavili tu vrstu pjevanja, koja ne postoji nigdje osim kod nas.

Vaši projekti su i kvalitetna turistička promocija Hrvatske u inozemstvu, pogotovo među školskom populacijom…

– Tako je, a posebna čast mi je što smo kroz učeničke filmove dosta ispromovirali i ljepote Splita i našu bogatu kulturnu baštinu poput Dioklecijanove palače, crkvice svetog Martina, katedralu svetog Duje, Židovsko groblje, pa i teme poput knjižare Morpurgo, psa Dalmatinca, Park šume Marjan i slično. Svi filmovi su objavljeni na našem Youtube kanalu, ali i Facebooku, Twitteru te raznim platformama na kojima su objavljeni svi radovi učenika sudionika ovakvih projekata, tako da su ih dosad vidjele na tisuće ljudi. Moji učenici su i prilikom posjeta Islandu njihovim učenicima prezentirali sve filmove, odnosno ljepote i posebnosti Hrvatske koje su obradili kroz filmove.

Graditeljsko – geodetska škola je zahvaljujući vašem radu primljena i u Unescovu mrežu škola?

– To se dogodilo zahvaljujući radu trojice naših učenika, Marka Kulića, Jure Muslina i Marina Budimira, koji su napravili video priloge o hrvatskoj kulturnoj baštini. Naša je škola dobila certifikat članstva u Unescovoj ASPNet – mreži združenih školskih projekata, jer promoviramo hrvatsku baštinu i kulturu, a isto tako naši učenici uče o drugim kulturama i razvijaju svoje međukulturalne kompetencije, što je stvarno jako bitno. Naši učenici kontaktiraju s učenicima iz cijelog svijeta i upoznaju kulture čije su škole u toj mreži.

Priznata ste stručnjakinja za engleski jezik, i ne samo u Hrvatskoj?

– Kao recezent sam radila na recenziji udžbenika za državnu maturu, a recezent ne može biti svatko, to mora biti iskusan stručnjak s dosta staža i koji stvarno zna koji tip testova i na koju razinu treba učenicima dati iz koje jezične vještine. Lijepo je kad vas uvaže kao stručnjaka, a da jesam, pokazali su mi i iz Školske knjige, kad sam za njihovu knjigu pisala nastavne planove i programe i recenzirala jedan nastavni udžbenik i radnu bilježnicu. Osim toga, iz godine u godinu Hrvatsku predstavljam u Centru za žive jezike Vijeća Europe u Grazu. Tu sam ušla u najuži europski tim od 16 stručnjaka za europski jezični portfolio, koji zapravo mjeri jezična postignuća i kompetencije pojedinog učenika na principu postupnosti, s tim da skuplja sve njihove uratke i ocjenjuje na koju jezičnu razinu koji učenik treba doći. Radila sam i za priručnik Vijeća Europe o plurilingvalnim učenicima u multulingvalnom kontekstu.

Trudite se iz svakog učenika izvući maksimum. S nadarenim učenicima ste osnovali i umjetničku radionicu?

– Moji učenici su vrlo talentirani, svako od njih ima neke svoje praktiče vještine koje smo razvijali kroz ovaj projekt. Mi u školi nemamo radionice, gdje oni to mogu razvijati, pa smo u okviru projekta osnovali Tematsku umjetničku radionicu na kojoj učenici obrađuju drvo, slikaju, crtaju u olovci… Imamo učenika koji se bavi fotografijom, pa učenicu koja krasno akrilom slika na deblu drveta, druga veze zlatopis, treća na dasci izrađuje ukrase od vune, imamo i učenika koji od kamenčića radi stare dalmatinske kućice…. Jako su nadareni i jako puno rade. Te svoje radove prodaju na raznim manifestacijama u školi, a uoči blagdana od tržnice tražimo dozvolu za banak na pazaru. Sva zarada ide na kupovinu materijala talentiranim učenicima koji na taj način i dalje razvijaju svoje vještine. Ponosna sam što nikad nitko od njih nije rekao ‘to su naše pare, pa ćemo ih drugačije potrošiti’, već se sve ulaže u daljnji rad i daljnji razvoj talenta.

Pokazuju li i drugi učenici koji ne sudjeluju u projektu više interesa za nastavu, kad vide napredak kod kolega?

– Pokazuju, sve više učenika se interesira. Čak i ovi koji su već bili u projektu, pa su i putovali na Island, žele to ponoviti. Učenici se sve više javljaju i na umjetničku radionicu, jer znaju da, osim što tu mogu razvijati svoje talente u poticajnom okruženju, ako prijavim još jedan projekt, to će im biti dodatni bodovi za sudjelovanje. A i pametni učenici znaju da im sve te vještine dobro dođu u budućnosti.

Imate li kakav savjet za kolege profesore?

– Smatram da se profesori moraju prilagoditi vremenu u kojem živimo. Učenicima je dosadna šetnja s knjigom po razredu. Normalno i to treba ukomponirati, mora se odraditi program, ali treba pronaći neki način za pridobiti ih, a koji im je blizak, kao što su društvene mreže. Ja, kad na ovaj način radim s učenicima, nemam nikakav otpor, dapače, naprave to vrhunski. A i učimo jedni od drugih, kad ja nešto ne znam, pitam njih.

Velika ste ljubiteljica kazališta?

– Volim pogledati dobru predstavu, a znam se čak i zaletjeti do Zagreba kad se prikazuje nešto dobro. Nedavno sam pogledala „Kako je počeo rat na mom otoku“ u Gavelli u koprodukciji sa Šibenskim kazalištem. To je bilo nešto savršeno, izvrsno uprizoreno, baš sam uživala.

U kakvoj glazbi najviše uživate?

– Rockerica sam u duši, volim glazbu iz svoje mladosti. Kad sam bila u gimnaziji obožavala sam Bijelo dugme, ali i Floyde, Stonese, Deep Purple, Dylana, Janis Joplin, Queen… i danas mi najviše leži takva glazba.

Čime se još bavite u slobodno vrijeme?

– Često se rekreiram po Marjanu, šetam s društvom. Sad zimi prošetamo južnom stranom, hvatamo sunce. Split obožavam, a Marjan mi je baš jedna rajska šuma, inspirativna, čovjek se psihološki pročisti i relaksira. Većina ideja za projekt su nastale baš u šetnji Marjanom.

Hoćete li nam za kraj otkriti taj jednostavni recept koji smo spomenuli na početku razgovora?

– Mi ovdje svi pripremamo suhi bakalar i smatramo ga delicijom, ali morate probati svježi bakalar, iznenadit ćete se koliko je to dobro, a recept je jako jednostavan. Nikad prije nisam pripremala bakalar na grill tavi, ali uvijek postoji prvi put. Znači, tavu sam dobro zagrijala i lagano premazala maslinovim uljem da se bakalar ne zalijepi. Bakalar se prije toga mora potpuno odlediti i dobro dobro osušiti. Posolila sam ga i ispekla na tavi po četiri minute sa svake strane, dok nije malo uhvatio boju. Nakon toga sam ga digla i dobro zalila maslinovim uljem, petrusimulom i lukom i to je to. Savršen je uz neku salaticu, na primjer rikulu. To mi je zaista bio jedan vrhunski gastro doživljaj, jer do sada nisam ni jela svježi bakalar, niti sam ga ikad sama pripremala, a ovo je fantazija i to sve u deset minuta.



2 KOMENTARI

  1. Jako sam zahvalan što mi je upravo Magda Maver bila profesorica engleskog u školi. I tada (prije 7,8 god) dok se nisu koristili tableti i e-imenici uvijek je izvlačila maksimum i poticala ono najbitnije- da se engleski jezik zavoli a ne da se suhoparno uče pravila. Zbog toga danas imam izravnu korist jer engleski koristim na dnevnoj bazi radi posla. Puno sreće u daljnim projektima!

  2. i generacija 2000-2004 je sretna je je imala profesoricu ne samo iz engleskog jezika, vec smo je imali za razrednicu. Takav borac za pojedinca (tko god bio i koliko god bio drag ili ne) ne radja se se svaki dan. Draga razrednice, sve dolazi na naplatu, tako i vas trud i zivotni moto. Svaka cast i neka vas sluzi dalje zdravlje i ljubav prema vasoj profesiji da ove mlade generacije spremne budu za rad i kulturno ophodjenje u svakodnevnom zivotu. Siguran sam da ce uz vas, prof. Sandru iz Hrvatskog i druge brojne, iz nase drage skole izaci jos mnogo kvalitetnih ljudi! Puno pozdrava i zdravi bili

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime