Udruga antifašističkih boraca grada Splita uputila je priopćenje za javnost povodom 40. obljetnice smrti Josipa Broza Tita.
Prenosimo ga u cijelosti u nastavku:
"4. svibnja 1980. umro je jedan od najvećih vojskovođa antifašističke koalicije maršal Josip Broz Tito, jedini vojskovođa u svijetu koji se borio u prvim redovima sa svojim borcima i bio ranjen.
Koliko je bio veliki svjetski vođa u antifašističkom Drugom svjetskom ratu, toliko je bio i veliki državnik i svjetski politički lider u poslijeratnom periodu.
To je bio vođa koji je. Staljinu i njegovim hegemonističkim aspiracijama 1948. godine odlučno rekao NE. Odolio je svim pritiscima i prijetnjama sa istoka i Zapada i uz velike ekonomske i političke žrtve sačuvao neovisnost i sa svojim najbližim suradnicima trasirao vlastiti put razvoja tadašnje države.
Zajedno s Nehruom predsjednikom Indije, Naserom predsjednikom Egipta i Sukarnom predsjednikom Indonezije 1961. pokrenuo je Pokret nesvrstanih – treći put razvoja svijeta, koji se jednako distancirao od političke i ekonomske hegemonije Zapadnog i Istočnog bloka i koji je na vrhuncu okupljao 120 zemalja Svijeta. Taj je pokret odigrao povijesnu ulogu u vrijeme „Hladnog rata“, u sprječavanju latentnog sukoba NATO i Varšavskog pakta.
Njegovu veličinu kao antifašističkog vojskovođe i svjetskog političkog lidera najbolje potvrđuje činjenica da je na njegov ispraćaj pored više stotina tisuća građana iz čitave Jugoslavije, osobno došlo gotovo 130 predsjednika država ili/i vlada, parlamenata, vjerskih dostojanstvenika, te brojnih predstavnika diplomatskog kora gotovo svih zemlja Svijeta.
Tog dana 4. svibnja 1980. - Poljudska ljepotica je rasprodana. Igra se najveći derbi Jugoslavenskog nogometa Hajduk - Crvena zvezda. Utakmica je prekinuta u 15:05 sa tužnom objavom dok još nije bilo golova. Slike uplakanih igrača i grobna tišina omotali su velebno zdanje najljepše sportske arene i obišle su svijet.
Sa stadiona se nije moglo čuti ništa. Stadion je bio pun do posljednjeg mjesta, ali u trenutku tako sablasno pust. Odjednom se tišina raspršila u trenu, prolomila se pjesma koja je svakom riječi bila sve jača: ‘Druže Tito mi ti se kunemo...’
Tog trenutka nije umro samo Tito. Dobrim dijelom, tada je umrla i Jugoslavija. 40 godina je prošlo. Odavno već nema ni Tita ni Jugoslavije. Nema ni tvornica, ni solidarnosti, ni najvrijednije putovnice u svijetu s recipročnim bezviznim režimom s oko 150 zemalja svijeta. Jest, danas je demokracija, ali manje je i rada, odlaze mladi, mnogi s jednosmjernom kartom, kopa se po kontejnerima, a i smijeha je manje. Nema iole ozbiljne svjetske agencije koja nije objavila članak u posvećen godišnjici Titove smrti, a njegovo ime nose središnje ulice i trgovi mnogih svjetskih metropola. U nas se njegovo ime briše?
Danas će mnogi reći da tog dana nije plakao nitko, ali srećom postoje video materijali koji tvrde drukčije. Tih dana smo bili sila od koje zazirao i Istok i Zapad, jer je jedan, ne njihov čovjek „pokazao zube“ i Hitleru i Staljinu, proglasio je ništetnim Rapalske i Rimske ugovore, a Ustavom Jugoslavije iz 1974. otvorio pretpostavke ostvarivanja suvremene suverene Hrvatske države.
Danas možemo biti sretni kada nas netko sa Zapada ili Istoka ponešto i sasluša. Prije smo bili predvodnici Pokreta nesvrstanih, danas se molimo da nas se gdje svrsta.
Sve je to bila zasluga jednog čovjeka koji je sve to pokrenuo i koji nas je u svijetu i blistavo zastupao. Čovjeku zbog kojeg imamo hrvatsku obalu i otoke kao naše najveće blago.
Čovjeku koji je umro, a za kojim smo plakali. ‘To je naša povist, tako je to bilo...’" - stoji u priopćenju.