Suzana Kačić-Bartulović, predsjednica Savjeta za obrazovanje SDP-a Split, osvrnula se danas na obljetnicu smrti Josipa Broza Tita.

“Danas je dan koji u sjećanjima nas iz 60 i 70 i neke ima posebno značenje. Danas je dan „kada je otišao Hase…“, dan kad je otišao junak našeg djetinjstva, dan kad je umro drug Tito, dan kad je završilo naše djetinjstvo, ali nam tada nisu tako rekli.

Tužno je sjećati se zemlje u kojoj smo rođeni, zemlje čije ime danas ne smiješ ni spomenuti, a da te ne optuže za nostalgiju, kao da je biti nostalgičan nešto ružno. Meni je bilo časno živjeti s Titom i to nikada nijedna politička garnitura, biračka mašinerija ili horda plaćenika s natpisima ZDS neće promijeniti.

Sanjala sam kao uzorna pionirka da mu baš ja predajem štafetu, znajući kako bi tada sve žrtve moje obitelji u izgradnji socijalizma bile opravdane. A imamo, kao i svaka obitelj, i dobrih i loših priča. I ordena, i Golog otoka, i spomenica, i prijava političkim komesarima. No znali smo da će to sve proći ako budemo na liniji: „dobar i iskren drug, koji drži danu riječ“. I bi tako…

Odgajani smo da volimo sve ljude, bez obzira na boju očiju i kože, da marljivo učimo i radimo, poštujemo roditelje i starije, da cijenimo sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir.

Zašto su neki pioniri zaboravili na obećanje? Kako se moglo dogoditi da duh nacionalizma i mržnje prekrije sve dobro što je bilo u zemlji moga djetinjstva? Zašto se nismo mogli rastati „kao drugovi“, bez rata? Nazivaju Jugoslaviju tamnicom, govore o mraku…, poštujem drugačija mišljenja, svatko ima pravo na svoje, ali baš zato ja svoja sjećanja ne dam!

„Ja domovinu imam, u srcu je nosim“, zvala se Jugoslavija, sada je smanjena, zove se Hrvatska i jednako ih volim obje. Pustite nam sjećanja, čega se bojite? Ne prijetite i ne radite reviziju prošlosti, uljepšajte sadašnjost!

Točno 40 godina kasnije, živimo u društvu čiji represivni aparat privodi ljude koji se policajcu obraćaju s „druže“, a neoustaše ne diraju jer pada kiša, u društvu u kojem starci iz Doma u Vukovarskoj umiru, a da nitko nije odgovoran osim virusa, u društvu u kojem se pacijenti zamjenjuju , a da nitko nije odgovoran osim slučajnosti, u društvu u kojem se razvija ratno profiterstvo sa zaštitnim maskama i pleksiglasom, u društvu u kojem možeš u crkvu, a ne i u teatar…

E, pa, drugovi pioniri iz 50, 60, 70 i neke, ili ne držite danu riječ ili ste prodali obraz! Trećeg – nema.

Druže Tito, počivaj u miru! Stojim mirno u 15.05, baš kao što je 209 delegacija iz 127 zemalja svijeta stajalo na tvom ispraćaju i želim svojim potomcima lijepa sjećanja na dane djetinjstva, kakve ja imam – poručila je Kačić- Bartulović, potpisavši se sa “tvoja pionirka” i priloživši video s utakmice Hajduk – Zvezda kada je stadion pjevao “Druže Tito, mi ti se kunemo”.

 



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime