SPLITSKA BOKSAČICA U LOVU NA OLIMPIJSKE IGRE Marija Malenica, ponos hrvatskog ringa

Živjela je od Bangkoka, preko Pariza, Amsterdama i Londona sve do Splita. U naravi je mirna je i simpatična, u ringu nemilosrdni razbijač


Marija Malenica (32) je hrvatska boksačka reprezentativka koja priznaje da se borilačkim sportom počela baviti iz zezancije. Danas je na putu da postane prva Hrvatica koje je u boksačkim rukavicama otišla na Olimpijske igre. Članica je splitskog Pit Bulla, trener joj je Ante Matas, a u lipnju je čekaju kvalifikacije za Tokio.


Živjela je od Bangkoka, preko Pariza, Amsterdama i Londona sve do Splita. U naravi je mirna je i simpatična, u ringu nemilosrdni razbijač. Nanizala je i nekoliko titula, što u K-1 disciplini, što u full kontaktu…. Ali u zadnje vrijeme njena disciplina je boks.

  • Nikad nisam pomislila da ću bit dobra u boksu. Slučajno se sve desilo. Godinama sam trenirala i shvatila da mi to ide. I evo me..

Živjela si na sve strane svijeta.

  • Put me svugdje odveo od kada sam napustila Split. Zadnjih par mjeseci sam bila u Doublinu.

Nastupala si u K-1, kick boxingu, fullu a sada treniraš boks.  Kako boks sad na koncu svega?

  • Ne znam kako sam baš sad izabrala boks. Mislim, to mi je bila prva ljubav. A kick boxing izazov u kojem sam nešto postigla, na kraju sam shvatila da je u boksu veća konkurencija. Htjela sam vidjeti jesam li dobra u tome.

Imaš li zapažene rezultate ?



  • Tako je. Imam četiri pojasa doma. Dva su svjetske titule, dok sam radila u Coffeeshopu u Amsterdamu, trenirala sam u Vos Gymu. Do pet sam prodavala travu, a onda sam išla zaradit u ringu.

Oprosti, nikad nisam radio intervju sa sportašem koji je radio u Coffeeshopu i bio uspješan sportaš?



  • Tad sam bila najdiscipliniranija i baš je bilo super. U Amsterdamu sam provela skoro 4 godine. U Splitu sam zadnjih nekoliko mjeseci.

U Londonu gdje si također živjela trenirala si, ali i trenirala druge.

  • U dva gyma sam bila u Londonu, u jednom sam trenirala ljude, a u drugom sam trenirala sebe. Tu sam stjecala iskustvo.

Čekaju te kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju. Ako bude kvalifikacija i Igara.

  • Bit će samo se ne zna hoće li bit publike. Evo Europske kvalifikacije su odgođene, trebale su bit u travnju. Trebala su bit dva turnira, evo samo je jedna prilika za nas.

Koliko mečeva na kvalifikacijama treba pobijediti za plasman na Igre?

  • Dva meča. Znamo ždrijeb. Prvo me čeka Francuskinja koja je viceprvakinja Europe, ako nju pobijedim čeka me prvakinja svijeta Irkinja. Ako i nju pobijedim idem u Japan. Ako izgubim drugi meč opet postoji mogućnost kroz boks ‘offove’. Ali, ne treba tako razmišljat, kaže moj trener. Idemo sve pobijedit.

Kakve su ti šanse da ih pobijediš?

  • Svi pitaju, ja ne znam odgovor.

Pa dobro, kakve su to cure?

  • Imaju jednu glavu, dvi ruke, dvi noge, iste kao i ja. Ova Francuskinja kad krene ne staje. To mi je meč života. Sad je proučavamo, to mi je meč života

Kakva si ti boksačica, jel ti staješ…?

  • Haha, ja se još tražim. Evo jutrošnji trening nisam stala na sparingu. Tako treba i na meču. Za svaku protivnicu treba imati drugačiju taktiku. Treba u biti imati paket.

Je li te trema ući u ring ?

  • Uf kako ne.? U boksu mi je veća trema nego i kick boksingu. Meni je boks teži, više je razmišljanja, trema ti je pritisak jer oraš dati sve od sebe. Ali prihvatiš i ideš dalje.

Boksačica, nisi jedina na svijetu ali neobičan je poziv. Bojiš li se ikada za sebe, svoje zdravlje. Mislim, voljeli bi kad bi jednog dana imala djecu, obitelj.

  • Voljela bi i ja. Ne znam, život ne shvaćam toliko ozbiljno i mislim da se ozljede svakako mogu dogoditi. Dok mi zdravlje i Bog dopuštaju, idem dalje. Pa kad vidim da je gotovo, gotovo je. Žene se u amaterskom boksu mogu tući do 40.-te godine života. Ja imam 32 godine i tek sad sam najbolja, jedna Finkinja u 40.-oj boksa u životnoj formi.

Koliko boksaš rundi u kvalifikacijama?

  • Tri puta tri minute. Devet minuta pakla. Al meni bi pasalo da je deset rundi jer ja kasno palim. Šta vrijeme više prolazi ja više upirem. U prvoj još ni ne znam što se događa.

Imaš li kakvog momka, simpatiju bar?

  • Ma šta ti je, neman kad ni nokte lakirat, haha.

Pa da, slažem se, kako ćeš nać’ momka bez noktiju.

Tako je prije jakog turnira u Sofiji govorila Marija Malenica, boksačica Pit Bulla i Hrvatske reprezentacije. Izgleda mirna, uvijek je nasmijana, ali u njoj teče uzavrela krv pobjednice. Sredila se za jednu fotografiju na Rivi, pa se požurila pokazati mami. Milo dijete, ali samo kad nije u ringu!

Moja reakcija na članak je...
Vau
19
Haha
2
Hagić
2
Hmmm
1
Plač
2
Grrr
0
Molim?
2

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime