U narodu se često kaže da se ljubav prema Hajduku ne uči, nego da se s njom odrasta. Brojne splitske obitelji tu ljubav prenose s koljena na koljeno, od dida koji je prvi put poveo sina na utakmicu, preko oca koji je ljubav prema Hajduku prenio na svoju dicu, pa sve do unuka koji danas nastavljaju istu priču.
Poljud je za mnoge navijače Bilih puno više od mjesta na kojem se igra nogomet. Kako sami često kažu, to je misto di su doživili neke od najljepših sportskih trenutaka, di su se stvarala prijateljstva, pjevalo iz srca i drukalo u jedan glas s tisućama drugih navijača. Jer što bi tribine Poljudske ljepotice bile bez ljudi koji joj daju dušu?! Bez tisuća i tisuća navijača koji godinama pune stadion i zajedno pjevaju, kako kažu stihovi hajdučke pisme, 'drukali smo za Hajduka, mlado, staro, život cili…'.
Svaka utakmica na Poljudu nosi neku svoju priču. Neke prođu u pamćenju, a neke ostanu zauvijek zapisane u srcima onih koji su ih doživjeli.
Upravo jedna takva priča ovih je dana podsjetila koliko je ljubav prema Hajduku posebna i koliko ovaj klub zauzima posebno mjesto u životima svojih navijača.
A najbolje je započeti je stihovima Hajdukove himne:
"Zbog jedne ljubavi
s kojon se rodimo
koja ne prestaje
život ti postane
i ne možeš bez nje..."
U središtu ove priče su dida i unuk, Stjepan Lončar i Stjepan Lončar, dva ista imena i prezimena, ali i dvije generacije povezane istom ljubavlju. Obojicu od milja zovu Stipe .
Isti klub, ista ljubav i ista emocija koja ih povezuje kroz generacije.
Dida Stipe, rođen 3. siječnja 1945. godine, cijeli je život veliki Hajdukovac. Kako priča njegov unuk, poznati splitski fitness instruktor, njegov dida Stipe je još od vremena Starog placa pratio je svoj klub, odlazio na utakmice, živio uz Hajduk i tu ljubav prenio na svoju obitelj.
Na Poljud se nije vratio još od devedesetih godina. Godine su prolazile, uvijek bi se našla neka obveza; posao, kuća ili nešto drugo što je bilo važnije u tom trenutku.
Sve do trenutka kada je upravo on odlučio upitati unuka:
"Stipe, sutra je utakmica. Oćemo li? Imaš li kartu za mene?"
Naravno, naš sugoornik Stipe učinio je sve da ispuni didinu želju. Karta se pronašla, a nakon više od tri desetljeća čekanja stigao je trenutak za povratak na Poljud. I to kakav povratak.
- Od prvog koraka na Poljudu vidjelo se koliko mu to znači. Počastili smo se pićem na stadionu, uživali u atmosferi, a onda je krenila utakmica - kaže unuk Stipe.
Na rasporedu je bila europska utakmica protiv Pafosa, a Poljud je ponovno živio punim plućima. Više od 30 tisuća navijača stvorilo je atmosferu kakvu samo Poljud zna napraviti, a Hajduk je na travnjaku nagradio svoje navijače pobjedom 2:0. Strijelci za Bijele bili su Michele Šego i Dario Melnjak.
VELIKA FOTOGALERIJA Hajduk slavio na Poljudu, navijači priredili večer za pamćenje
- Pun stadion, 30 000 ljudi, brutalna atmosfera i pobjeda 2:0 protiv momčadi koja je prošle sezone igrala Ligu prvaka i osvojila devet bodova. Teško je zamisliti lipši povratak.
Svakih 10-15 minuta pokazivao mi je ruke i govorio kako se naježio. U očima sam mu vidio sreću, ponos i suze koje nije mogao sakriti. Taj pogled neću nikada zaboravit - navodi Stipe.
Kad su se vratili kući, dida Stipe je baki s velikim uzbuđenjem prepričavao svaki detalj večeri. Nije skrivao koliko mu je sve značilo, zahvaljivao se unuku i obitelji te samo ponavljao:
"Ovo moramo opet".
- To nije bila samo utakmica. To je bila uspomena za cili život. Onaj ko nije bio na Poljudu, ne može to razumit. Trenutak koji ću zauvijek nosit u srcu i dida i ja… Hvala ti, Hajduče, što si nam dao još jednu uspomenu koju nikada nećemo zaboraviti… poručio je unuk Stipe.
