Muškarci i žene razlikuju se na mnogo načina, a neke stvari koje žene prolaze muškarci jednostavno ne mogu doživjeti na isti način. Jedna od njih je menstruacija. Za neke žene ona prođe gotovo bez problema, dok drugima donosi jake bolove, grčeve, mučninu, povraćanje, umor i druge tegobe koje mogu znatno otežati normalan dan, odlazak na posao ili obavljanje svakodnevnih obaveza. Iz vlastitog iskustva mogu reći da je takvu bol ponekad zaista teško opisati nekome tko je nikada nije doživio.
Valja istaknuti da se o menstrualnim bolovima često se govori kao o nečemu što žene jednostavno moraju izdržati!
Ipak, posljednjih se godina sve više govori o tome koliko menstrualni bolovi mogu biti jaki i treba li ženama zbog njih omogućiti određene olakšice. Tu se otvara i pitanje odnosa muškaraca i žena, odnosno koliko muškarci zapravo mogu razumjeti nešto što sami nikada neće iskusiti te koliko je važno imati razumijevanja za tuđu bol. Naizgled je riječ o jednostavnoj temi, no u svijetu u kojem živimo ona ipak nije tako jednostavna. Menstruacija je i danas tema oko koje postoje različita mišljenja, predrasude i nerazumijevanje, posebno kada se postavi pitanje treba li menstrualnu bol priznati kao opravdan razlog za izostanak s posla.
Posebno je u centru pozornosti inicijativa za menstrualno bolovanje u Hrvatskoj, i to ne samo zbog same teme, već i zbog činjenice da ju je pokrenuo mladi muškarac.
Inicijativu je pokrenuo Splićanin Luka Serdarević, s kojim smo razgovarali o tome kako je uopće došao na ovu ideju i što ga je, kao mladog muškarca, potaknulo da se bavi upravo menstrualnim bolovanjem. Zanimalo nas je i što njegova inicijativa konkretno predlaže, kakve su reakcije građana te koliko je potpisa dosad prikupljeno.
Dotaknuli smo se i pitanja koja se često pojavljuju kada se govori o menstrualnom bolovanju: bi li takvo pravo moglo dovesti do diskriminacije žena pri zapošljavanju i postoji li mogućnost njegove zloupotrebe. Na kraju smo razgovarali i o tome što slijedi nakon peticije, kome će prikupljeni potpisi biti predani te može li ova inicijativa u konačnici dovesti do promjene zakona.
"Oduvijek sam htio ostaviti trag i učiniti nešto za društvo"
Na pitanje kako je došao na ideju da pokrene inicijativu i zašto se odlučio baviti upravo ovom temom, Serdarević se vraća još u svoje djetinjstvo.
"Kad sam bio mali, uvijek sam tražio svrhu u svijetu oko sebe. Nazovimo to oblicima, bojama, biljkama… Sve nas okružuje s nekom svrhom", kazuje nam na početku razgovora Luka.
Kaže kako je još od djetinjstva svjedočio situacijama koje su oblikovale njegov odnos prema nepravdi i nasilju prema ženama.
"Kažu da svijet pokreću ideje i borci za budućnost. Od djetinjstva pamtim da sam svjedočio nepravdi i nasilju prema ženskom spolu. Od vrtića do fakulteta, duga je priča za ispričati. Svjedočio sam nasilju nad curama od strane dječaka u vrtiću. Naravno, bila je među njima jedna djevojčica zajedno sa svojim nasilnim bratom koji ju je tukao i morala je šutjeti da ne bi još gore nastradala", ističe.
Njegova vlastita iskustva, kaže, također su utjecala na osobu kakva je danas.
"Oduvijek sam htio ostaviti trag i učiniti nešto za društvo. Mnogo sam toga prošao i još je dalek put preda mnom. Od zlostavljanja i ponižavanja u školi došao sam danas evo do toga da sam fizioterapeut i govorim za javnost. Pakao koji sam prošao izgradio me u muškarca kakav sam danas. Borac za one koji ne mogu. Dobro pamtim i znam kako je to biti izložen mukama, a da pritom nitko ne reagira i prepušten si na milost i nemilost vukovima", kazuje nam mladi i perspektivni mladić.
U tom kontekstu spominje i slučajeve u kojima su žene bile izložene javnim osudama.
"Sjetimo se žena koje su bačene vukovima. Sjećate li se Mirele Čavajde? Svi su je osuđivali, nitko nije izašao da ju zaštiti. Koliko puta smo svjedočili da muškarci javno osuđuju žene ili ih ponižavaju. Toliko je priča o muževnosti i muškom autoritetu. Slušao sam od malena o tome. A gdje su nestali muževni autoriteti kada treba zaštititi žene?", govori.
"Gledao sam kolegice kako u bolovima dolaze na posao"
Prije pokretanja inicijative Serdarević je, kaže, razgovarao sa ženama o menstrualnim bolovima. Dio znanja o simptomima stekao je i kroz svoje obrazovanje.
" Da, razgovarao sam sa ženama o menstrualnim bolovima, ali puno toga znam iz onog učenog na studiju i u školi te što su me kod kuće naučili. A to je da svaka žena doživljava drugačije simptome – od glavobolje, mučnine, gubitka apetita, povraćanja…", odgovara na naše pitanje je li prije pokretanja inicijative razgovarao sa ženama koje zbog menstrualnih bolova imaju problema na poslu
Posebno su mu, kaže, ostale u sjećanju situacije s radnog mjesta.
"Svakako sam svjedočio kako su kolegice u bolovima znale dolaziti na posao i mučiti se cijelu smjenu. Rekao sam: 'Uzmi bolovanje, nemoj mučiti sebe'. Znao sam spomenuti primjer Španjolske, no kolegice bi samo rekle kako mi nismo Španjolska i da je uzalud spominjati takvo što", ističe.
Koliko bi dana trebalo trajati menstrualno bolovanje?
Sama inicijativa predlaže zakonsko pravo na plaćeno menstrualno bolovanje za radnice koje pate od dismenoreje i pratećih zdravstvenih tegoba. Serdarević, međutim, kada govori o svojem osobnom stavu, ne želi određivati jednak broj dana za svaku ženu.
"Ne bih osobno predlagao koliko bi dana trebalo trajati menstrualno bolovanje jer simptomi i težina stanja se razlikuju kod svakog. Najradije bih rekao da treba sve biti prilagođeno tome koliko će se teški simptomi javljati i koliko će otežati svakodnevno funkcioniranje".
Više od 14 tisuća potpisa
U trenutku našeg razgovora, kaže Serdarević, peticija je prikupila 14.072 potpisa, a cilj je dosegnuti njih 20 tisuća.
"Dosad je peticija prikupila 14.072 potpisa, zasad fali još 5.928 potpisa da dođemo do cilja. Ali brojka se stalno mijenja i raste. Građani su oduševljeni jer je konačno netko progovorio i dotakao se ovakve teme. Većinom su, koliko vidim, žene potpisale, tu i tamo se nađe i poneki muškarac".
Može li menstrualno bolovanje dovesti do diskriminacije žena?
Jedno od pitanja koje se nameće uz uvođenje posebnog menstrualnog bolovanja jest bi li ono moglo imati i neželjenu posljedicu – diskriminaciju žena prilikom zapošljavanja.
Serdarević smatra da je upravo to jedna od ključnih točaka cijele rasprave.
"Vaše pitanje o mogućoj diskriminaciji žena pri zapošljavanju zbog posebnog menstrualnog bolovanja dotiče krucijalnu točku cijele ove inicijative. Diskriminacija postoji svugdje i nijedan kutak svijeta nije imun na takve stvari. No, može se protiv toga djelovati tako što se kazni diskriminatore žena i uvođenjem strogih zakonskih okvira".
Pritom naglašava da menstrualni bolovi sami po sebi ne znače da žena nije sposobna raditi.
"Shvatite jednu stvar, menstrualni bolovi ne znače da žena nije radno sposobna. Jednako se odnosi i na osobe koje boluju od psihičkih bolesti. Menstrualna bol i to što žena ne može od bolova funkcionirati ne definira nju kao osobu i nije prepreka za posao. To se zbiva u tom određenom trenutku pa zatim prođe, naravno".
A što ako se pravo bude zloupotrebljavalo?
Mogućnost zloupotrebe još je jedan od argumenata koji bi se mogao pojaviti u raspravi o menstrualnom bolovanju. Serdarević ne isključuje mogućnost da će takvih slučajeva biti.
"Sama zloupotreba ovog bolovanja će se sigurno dogoditi. Kao što rekoh, svijet nije imun na takve stvari. Građanima samo kažem da vjerujem da će svakog tko zloupotrebljava stići zaslužena kazna. Dalje od tog ne mogu više jer je provedba zakona i reda u rukama vlasti i institucija".
Kako kaže, odgovornost za poštovanje pravila prije svega je na pojedincu.
"Jednom su me naučili da se red i poštovanje zakona vuku iz kuće. Ako nećeš naučiti doma, hoćeš na ulici. Ako te ni ulica ne nauči, onda će te naučiti policija i država. Država jedina ima pravo na uporabu sile kada su red, zakon i poredak u pitanju".
Ipak, vjeruje da bi većina građana takvo pravo koristila odgovorno.
"Ja vjerujem da su većina građana dobri ljudi koji poštuju zakone i uredno plaćaju poreze. Znate, nezakoniti pojedinci su uvijek manjina koja baca mrlju na predivnu većinu. Znate onaj stih iz pjesme Lukea Bryana? Onaj refren "I believe most people are good'".
Što slijedi nakon prikupljanja potpisa?
Peticija je tek prvi korak. Serdarević kaže kako bi, nakon što budu prikupljeni svi potrebni potpisi, inicijativa trebala krenuti prema saborskom Odboru za ravnopravnost spolova.
"Idući korak, kad se prikupe svi potpisi, je prosljeđivanje na Odbor za ravnopravnost spolova. Nadam se da će moja peticija biti izložena na jednoj od sjednica. Za ostatak ne želim razmišljati unaprijed. Odradit će se sve polako kao što se i započelo u srpnju 2026.", govori.
A što bi za njega značilo kada bi inicijativa na kraju rezultirala stvarnom promjenom?
"Neizmjerno bih bio sretan da se ovo izglasa i da to konačno imaju žene u RH. Ovo ne radim zbog sebe, već za one koji ne mogu. Za buduće naraštaje koji dolaze".
Za kraj se ponovno vraća na razlog zbog kojeg je, kako kaže, cijelu priču i započeo.
"Kažu da se veličina čovjeka i društva mjeri po tome kako se odnosi prema najranjivijima – starcima, osobama s invaliditetom, djeci i ženama".
I svim građanima koji su svojim potpisom stali iza njegove inicijative šalje poruku:
"Hvala od srca svim potpisnicima ove peticije. Bez vas ovo ne bi bilo moguće.
A ženama kojima je inicijativa namijenjena poručuje:
"Drage žene, ovo je borba za sve vas. Niste same.
#nisusame
#budimuško", rekao je za kraj razgovora.
Na kraju, koliko god nekome menstrualna bol bila teško razumljiva jer je nikada nije iskusio, ženama koje se s njom bore ona je itekako stvarna. Upravo zato ova inicijativa otvara prostor za razgovor, razumijevanje, ali i konkretne promjene. Ako još niste, a smatrate da takva mogućnost treba postojati, peticiju možete potpisati ovdje.
"Kad te boli, boli te"
Da menstrualni bolovi za neke žene nisu samo neugodnost, pokazuju i komentari potpisnica peticije. Mnoge od njih podijelile su vlastita iskustva i opisale koliko im menstruacija može otežati posao, fakultet, ali i sasvim obične svakodnevne obaveze.
"Pa nismo roboti nego ljudi od krvi i mesa. Kad te boli, boli te – bio to zub, leđa ili menstrualni bolovi. Ako čovjek može na bolovanje kad ga uhvati išijas, zašto žena ne bi mogla kad jedva stoji na nogama?", stoji u jednom od komentara.
Jedna od potpisnica svoje je iskustvo opisala riječima: "Imam izrazito bolne menstruacije i žigove koje bih usporedila s ubodom noža."
Druga pak piše kako je zbog bolnih menstruacija ponekad spriječena otići na fakultet ili posao, dok jedna od potpisnica navodi da se s jakim bolovima i krvarenjima suočavala od puberteta pa sve do menopauze.
Posebno se ističe kratak komentar koji dovoljno govori sam za sebe: "17 godina odlazaka na hitnu svaki mjesec!!!"
Među komentarima su i iskustva žena koje žive s endometriozom, kao i majke koja opisuje kako njezina kći zbog bolnih menstruacija odlazi na posao unatoč tome što se osjeća izrazito loše.
Sve su to različita iskustva, ali s vrlo sličnom porukom, za dio žena menstruacija nije tek nekoliko neugodnih dana u mjesecu, već bol koja itekako može utjecati na njihovo svakodnevno funkcioniranje.