Zgodna, dosta simpatična bitka u ovom trenutku odvija se između dvaju najvećih hrvatskih aerodroma. Bitka za statistiku: broje se putnici, slažu grafikoni, iščekuju posljednji dani u mjesecu kako bi se ustanovilo koji je najprometniji. Na semaforu trenutno vodi Split s 2,54 milijuna putnika, Zagreb zaostaje za oko 200 tisuća, no izvjesno je da će do kraja godine hrvatska metropola preteći dalmatinsku i konačni rezultat bi trebao biti otprilike 3 naprema 2,8 milijuna ljudi, piše tportal.

Impresivne brojke i još impresivniji rast uklapaju se u opću sliku hrvatskog turizma, pa procvat zračnog prometa ne bi trebao čuditi, ali kao u svemu i ovdje postoje nijanse. Tportal je ovog tjedna obavio temeljitu inspekciju splitske zračne luke, smještene između Kaštela i Trogira, iz nekoliko razloga: trebalo se uvjeriti kako joj je pošlo za rukom u samo šest godina udvostručiti promet, za što konkurentskim aerodromima u prosjeku treba petnaestak godina, kako napreduje gradnja novog terminala, koja je ujedno jedna od najvećih investicija trenutno u Hrvatskoj, te što možemo očekivati u idućoj sezoni, po svemu sudeći ponovno vrlo prometnoj.

Ljetne gužve, naime, ovdje su već dosegnule prag podnošljivosti kada su u srpnju ove godine sa 657 tisuća putnika oboreni apsolutno svi dnevni, tjedni i mjesečni rekordi. Ne samo u Splitu, ne samo u Hrvatskoj, nego u kompletnoj regiji jugoistočne Europe. Društvenim mrežama kolale su fotografije dugačkog zmijolikog reda ljudi koji su doslovno već na parkingu čekali na check-in, prolazak kontrole i ukrcaj u avione. Začudo, na samu uslugu malenog, kompaktnog i ugodnog aerodroma malo tko se požalio. Sve funkcionira kao po špagu.

Ulaganje teško 450 milijuna kuna

‘Naše osoblje dočekalo je svakoga od njih, kratko porazgovaralo i obavijestilo ih koliko će čekati. Putnicima prije svega trebaju informacije, dokaz da se o njima vodi briga, nakon toga nema nervoze’, objašnjava nam direktor Lukša Novak dok sjedimo u njegovom uredu. Dugo smo dogovarali razgovor: proteklih tjedana čekalo se hoće li ga Vlada potvrditi za još jedan mandat u istoj fotelji u kojoj je proveo punih 25 godina, a baš ovih dana stigao je pozitivan odgovor. Za hrvatske prilike radi se o nevjerojatnoj konstanti – čovjek je preživio nekoliko smjena vlasti i na funkciji traje još otkako je započela novija hrvatska stvarnost.

Iskustvo nas uči da ni za jednog hrvatskog menadžera ne smijemo staviti ruku u vatru, najmanje za one najuspješnije, no ruku na srce, nije teško objasniti zašto smo ovdje naletjeli na presedan: splitski aerodrom u stvarnosti je uhodan i moćan mehanizam kojemu nikakve vanjske intervencije naprosto ne trebaju – dapače, vjerojatnije je da bi sve pokvarile. I što je još važnije, po svim dostupnim podacima sasvim komotno može poslužiti kao primjer odgovornog, racionalnog i uspješnog upravljanja. Oni sami za sebe su skromni pa umjesto da su bolji, govore da su – drukčiji.



Dok je Zagreb novi terminal dobio tek kada je zračnu luku predao u ruke Francuzima, a Dubrovnik svoj izgradio europskim novcem, Split, pojednostavljeno rečeno, gradi sam sebe. Do rujna iduće godine – iako je dojam da će se nastojati potegnuti kako bi se preduhitrila špica sezone – ovaj aerodrom protezat će se na 46 umjesto dosadašnjih 13 tisuća četvornih metara, dobit će novi suvremeni terminal i proširiti se na ukupno jedanaest izlaza za avione, imati jedan od najvećih kolodvora u državi s pedesetak pozicija za autobuse, novo parkiralište s preko tisuću mjesta i njihovu ‘toplu vezu’ s aerodromskom zgradom, ali i niz sadržaja skrivenih u utrobi, koji u stvarnosti predstavljaju srce samog aerodroma. Golema investicija ukupno je vrijedna 450 milijuna kuna – 347 milijuna za građevinske radove te još stotinjak za opremu, koju će zračna luka nabaviti direktno. Ne žele plaćati posrednike, a i sigurni su da sami najbolje znaju što im treba.

U Kaštelima se više ne praši jer su radovi već prešli u fazu zidanja i betoniranja pa se već poprilično naziru konture novog zdanja. Išlo bi još brže da prošle godine nije propala tvrtka Viadukt – no sreća u nesreći jest da se za taj posao natjecala u konzorciju s Kamgradom i KFK Tehnikom, pa su ovi na sebe preuzeli sve radove i izbjegnuta je saga poput one oko Čiovskog mosta.

‘U ovom trenutku nemamo nikakvih financijskih opterećenja, naši krediti iznose ravno nula kuna. Možda uzmemo jedan kako bismo dinamički pratili investiciju, ali namjeravamo ga vratiti odmah, debelo prije roka’, objašnjava direktor Novak začuđenoj ekipi tportala. Ova logika poslovanja u stvarnosti je vrlo jednostavna: splitski aerodrom ima godišnje prihode od 330 milijuna kuna i čistu dobit od 80 milijuna, koju su mudro stavljali sa strane i koristili za strpljivi otkup okolnog zemljišta, projektiranje terminala i početak njegove izgradnje. Spektakularan rast prometa od gotovo 25 posto godišnje stavlja ih u komotnu poziciju da pothvat stoljeća otplate u samo nekoliko godina dobrog poslovanja.

Nitko nema poseban status

‘Nove linije same po sebi neće donijeti promet, nego ga samo disperzirati; trebamo što snažnije poticati posezonu i raditi na turističkim sadržajima u zimskim mjesecima. Sa svoje strane nudimo predvidivost: cijene usluga vrlo su pristupačne i deset godina ih nismo mijenjali, a to nećemo učiniti još najmanje dvije godine. Nitko nema poseban status, pa ga neće imati ni Ryanair – kakva bi to bila poruka prema ostalih šezdesetak kompanija s kojima surađujemo, od kojih su polovica upravo niskotarifne?’ pita se direktor.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0