Za krađu automobila u Imotskom od strane migranata građani su doznali iz one rekla-kazala pa je, dakako, bilo i svakakvih komentara nakon ovog događaja. U prvom redu, Imoćani se čude da se slučaj i službeno nije potvrdilo. Hrvatska granica sa susjednom Bosnom i Hercegovinom dobro je čuvana od strane pogranične policije, a osim toga, cijelom njenom dužinom i s druge strane granice živi hrvatski živalj. Uvijek se nađe netko tko će je proći neopažen, stoga je i možda najbolji komentar na događaj jednog starijeg Imoćanina:
– Ljudi moji, mi mislimo da je sve to daleko od nas i Bihać, i Makedonija i Crna Gora i Turska i Sirija. No, nije, sve je to danas tako blizu. Ne treba dizati nikakvu paniku, ali dogodilo se i to je to. Sutra može i meni i tebi biti isto i ne samo otuđenje automobila kao malom Mršiću. Zato imajte oba oka otvorena i vrata od auta i kuće zaključana, vrag nikada ne miruje – kazao je za Radio Imotski stariji Imoćanin.
Podsjetimo, prošlog petka u večernjima satima 22-godišnji Ivan Mršić pomagao je prijatelju u popravku automobila u garaži kod Glavine Donje.
“Mislio sam da se prijatelji šale sa mnom”
– Da, pomagao sam prijatelju u garaži. Svoj automobil BMW tricu karavan napunio sam s oko 30 litara goriva i kao i uvijek, ostavio sam ga tik uz garažu s ključem u bravi. Nakon obavljenog posla sam, kao i uvijek, poželio otići malo “vani” s prijateljima. Oko 21,30 sam dovršio posao, a kada sam izašao iz garaže mog BMW-a nije bilo. U prvi trenutak odmah promislih da je to igra mojih prijatelja jer znaju da idemo u kafić, a i znaju da ostavim ključ u bravi.
Kada sam shvatio da se ne radi o šali, pozvao sam policiju. Policija je uzela moje izjave, a kako i pretpostavljate, jako sam nervozan poslije svega otišao kući. Ujutro je uslijedio poziv iz policijske postaje:
– Vaš automobil je pronađen u Senju, možete otići po njega – kazali su mi.
U prvi mah šok i iznenađenje, ali i radost da mi je auto pronađeno. Čak su naši policajci bili ljubazni i ponudili mi da odem s njima do Senja. Prihvatio sam iako sam već angažirao prijatelja da me povede. I tamo kod Vrpolja morali smo se okrenuti i vratiti jer su navodno javili da oni ne trebaju ići po taj automobil u Senj. Kako sam razumio ti koji su ga ukrali bit će odvedeni u Bihać. Nije mi bilo jasno kakav Bihać, pa sam se odlučio s prijateljem zaputiti do Senja. Tamo me je dočekalo pojašnjenje što se zapravo dogodilo.
Migranti stari 18 i 19 godina
– Vaš automobil otuđili su tri mlada državljana Sirije i jedan državljanin Pakistana. Bio je to šok za mene. Pa gdje će meni, takoreći usred Imotskog, Sirijci i Pakistanci ukrasti automobil. Ali eto, sjetih se da je prije nekoliko dana u obližnjem Posušju čovjeku ispred kuće jedan migrant pokušao ukrasti automobil. Priznat ćete, nije ugodno – priča u jednom dahu Ivan i nastavlja.
– I što ću, zahvalio sam ljudima, otključao automobil, u njemu nema ništa oštećeno, samo zadnja sjedala puna čičaka, drače, tapeti od zemlje i gliba. Mora biti da su dobro hodali po brdima i poljima. U automobilu je bilo ravno trideset litara goriva i ja uvijek namjestim kilometražu na nulu da vidim koliko ću potrošiti goriva. Oni su ga potrošili na 430. kilometru. Dogurali do Senja i tu su ih naši policajci i uhvatili. Ja zadovoljan, što ću, otišlo u vitar 1500 kuna; što goriva, što autoceste za dva automobila.
Eto, više neću ostavljati ključ u automobilu, a niti otključan automobil. Nije da sada treba praviti paniku, ali činjenica je da i do nas dopre pokoji migrant i kud će baš na moj automobil – u smijehu je završio priču novinaru Radio Imotskog mladi Imoćanin.
Najezda migranata