Njih šestoricu odlikuje neraskidiva povezanost s glazbom – koja je nekima od njih cjeloživotni hobi, a nekima zanimanje. Tko se ikad veselio i plesao uz zarazne taktove benda „Ljuta kuća“, sigurno neće ostati ravnodušan na njihove „zločeste blizance“ – bend Six Sinners. Šest prijatelja iz sinjskoga kraja gradi potpuno nov zvuk na temeljima bluegrassa, a singl „Old Man's Tale“ bio je povod da razgovaramo o autonomiji glazbenih žanrova, zahtjevima tržišta i umjetničkim potrebama današnje publike.
„Ljuta kuća“ u naše je krajeve donijela fantastične interpretacije country glazbe, što novo donosi bend „Six Sinners“?
- Kad se kaže country, ljudima je prva asocijacija veselica. Ovo što radimo sa Six Sinners više naginje na takozvani bluegrass. U Americi ljudi o toj specifičnoj vrsti glazbe uče čak na razini fakulteta, taj žanr dio je njihove tradicije, uglavnom se radi o akustičnoj glazbi. Mi smo negdje između – vidi se da imamo uzore i u europskom rocku i popu, ali vidi se i utjecaj američkog bluegrassa i countryja. Osim toga, country je često ljubavne tematike, hitovi „Jolene“ i „I will always love you“, koje je napisala Dolly Parton, opjevavaju nesretnu ljubav. Country se, osim toga, često stavlja u ladicu zabavne, gotovo „seoske“ glazbe. Ljudi iz našeg novog benda sviraju i u Ljutoj kući, to je baš pravi country, izvodimo tuđe pjesme i za svoj gušt. Kad smo odlučili da želimo nešto raditi autorski, i to na engleskom jeziku, nismo mogli ići s istim imenom i konceptom jer ovo je stilski potpuno drugačije.
Tko su članovi benda?
Frontmen Stipe Botica, koji se okušao u nebrojeno mnogo žanrova i bendova, a službeno je pjevač klape Sveti Juraj HRM, Šimun-Čarli Botica, kompozitor i glazbeni pedagog koji radi na splitskom UMAS-u, akademski violinist Jure Celić, obožavatelj klasične glazbe, ali i countryja, gitarist Petar Radović koji je poznat i po svojoj ljubavi prema slikarstvu, a poznat je i na sceni metal glazbe, zatim basist Mihovil Masnić, koji također ima svoj bend, a obožava rap i country te naposljetku gitarist Luka Mandić koji je također svirao u mnogim bendovima, posljednjih 20-ak godina potpuno je u glazbi – iz ljubavi.
Znači li novi žanrovski odmak i odlazak u neke nove tematske vode?
- Tematika našeg zadnjeg singla nije ni veselje ni ljubav, ali je ono što slušatelja zna dirnuti dublje od mnogih drugih tema – određena vrsta patnje. Ironično, zove se „Old Mans' Tale“, a snimanje je dopalo najmlađega u bendu – Šimuna-Čarlija Boticu.
Šimune, kako je bilo iz pozicije glazbenika i profesora skočiti u glumačke cipele?
- Nikad nisam bio u ulozi protagonista, sreća je što u ovome spotu nema dijaloga, jedina je gluma u pokretu i licu. Ali dao sam se sto posto. Kad smo snimali u kamenolomu, rekao sam sebi – ako će me ugristi poskok, neka ugrize, idemo do kraja! Kamerman i režiser su nevjerojatno talentirani ljudi, vidi se da su natopljeni filmskim znanjem, gušt je raditi s njima. Marino Vrca odradio je sjajan posao kao kamerman, a Luka Eterović stoji iza zanimljivog koncepta, režije i montaže – s njima smo surađivali i na prvoj pjesmi. Cijeli prvi album treba biti upoznavanje publike s novim zvukom koji želimo proizvesti.
Kako uspijevate pomiriti različite glazbene ukuse i, na kraju dana, različite glazbene žanrove kojima se bavite?
- Frontmen Stipe Botica je najvjerniji country fan među nama, on prati aktualnu scenu i poznaje povijest toga žanra, a inače je pjevač klape Sveti Juraj HRM. U stopu ga prati naš violinist Jure Celić. Mene zanima malo „čudniji“ dio, bendovi poput Punch Brothersa, koji unutar bluegrasssa nonšalantno ubace numeru Debussyja ili Bacha. To utažuje moju žeđ za klasikom (Šimun je profesor na Umjetničkoj akademiji sveučilišta u Splitu, op.a). Bluegrass je dovoljno ozbiljan da se kroz njega mogu provući i ne baš bazične ideje, a ima zanimljive progresije, rifove i ritam. Ovo što radimo dovoljno je dostupno i radiofonično, a vjerujemo da je i kvalitetno.
Kako se bluegrass uklapa u aktualne trendove? Odnosno – uklapa li se uopće?
- Reakcije ljudi su zasad jako dobre, iako nisu navikli na ovakav žanr i instrumentarij koji koristimo. Bendžo im zna biti malo neobičan, ali čim čuju kako zvuči, kupi ih. Publika je sigurno željna nečega drugačijeg. Trendovi su negativna utopija – umjetna inteligencija je savršen primjer toga. Ona sad može napraviti jednako dobru – ili lošu – pop pjesmu kakve su sve druge. Međutim, to neće zadovoljiti okusne pupoljke publike koja želi nešto svježe i drugačije.
Koliko postojite u okviru ove nove priče Six Sinnersa? Kako napreduje rad na autorskoj glazbi?
- Six Sinners postoji godinu dana. Cijeli je album napisan, ali snimili smo tek dvije pjesme – iz naslova je jasno zbog čega. Naš šestorica imamo šarolike živote, poslove, obitelji, nije se uvijek lako uskladiti za nešto tako ozbiljno kao što je snimanje pjesama. Sad smo si postavili mentalni rok i nadamo se da ćemo krenuti punom parom.
Kojoj se publici obraćate svojom novom glazbom?
- „Starim i nalazim mir u tome“, što je jedna od premisa naše pjesme „Peace in change“, nije nešto s čime će se moći poistovjetiti tinejdžer. Ali čim zagaziš u zrelost, počneš razmišljati o pitanjima ljudskoga života, naše misije, ali i prolaznosti na ovome svijetu. Možda je ova pjesma za milenijalce. Od Beatlesa pa nadalje – uvijek je trebalo osvojiti tinejdžere, ali ne možeš raditi na silu ili kalkulirajući – to se čuje. Kad se netko pošto-poto trudi biti mlad, ipak nikad nećeš pripadati toj generaciji. Trendovi su toliko brzi da je nešto što je ove godine hit dogodine već zaborav. Na kraju dana ipak će se održati kvaliteta.
Kako ste odabrali ime benda?
- Osim što je zvučno na glasovnoj razini, ima i western moment – za revolver sa šest metaka se upotrebljava naziv „six shooter“. Kako smo u malo „mračnijem“ maniru, dublje promišljamo o pitanjima ljudske grešnosti, ne prodajemo se pod svece i možemo reći da u imenu postoji i biblijsko uporište. Nismo pretenciozni, bliski smo običnom čovjeku, grešniku.
Kako stvarate glazbu i tekstove, jeste li ljubitelji timskog rada?
- Stipe Botica uglavnom je zaslužan za pisanje tekstova, glazbu radimo zajedno, a svatko svojim instrumentom doprinese aranžmanskom dijelu pjesme. Nekad si otpjevamo glazbenu temu, nekad multitaskiramo pa se izrodi nešto odlično. Pjevački se oslanjamo se na naše iskustvo s „Ljutom kućom“, najčešće pjeva vodeći vokal (Stipe) i dva prateća vokala. Ljuta kuća sugerira seosku zabavu, a glazba Six Sinnersa je ozbiljnija i zato ih nismo htjeli miješati, nije nam do glazbene shizofrenije, ne stavljamo kruške i jabuke u istu košaru.
Kako spot korespondira sa samom temom pjesme „Old Man's Tale“?
- Prvi smo dan išli u Srinjine u kamenolom, nisam mogao vjerovati koliko je to prostranstvo – opisuje nam Šimun-Čarli. - Snimali smo u najgore vrijeme, od 10 do 15 popodne. Trčiš i padaš, oko tebe bježe zmije kad čuju vibracije, kamenje je oštro, u onoj odjeći prokuhaš… Kad smo snimali na Perući, rekao sam da osjećam da sutradan neću biti dobro, ha-ha. Ali na kraju je scena sa šumom i kopanjem rupe prošla jako dobro. Ta je ideja rupe u spotu snažna metafora – jednom ćeš se suočiti s nečim što si sam napravio, iskopao, sustigne te neka tvoja kriva odluka. Čovjek koji se vuče i pada prikaz je svih nas koji padamo pod preprekama – a dok on sanja, probudi ga vizija rupe. Kraj je spota metafizički moment – ne znaš je li rupa iskopana ili vidiš svoju budućnost. Spot ovdje nije „pratnja“ i ne „popunjava“ glazbu vizualnim dijelom, izgleda kao ozbiljan kratki film. Teško razlučiti je li spot u službi pjesme ili pjesma u službi spota, samoodrživi su. Ne zanimaju nas jednostavna rješenja i kratkotrajna zadovoljstva, ovime želimo ostaviti trag i stvarati umjetnost koja će ljudima koji je slušaju zbilja nešto vrijediti i značiti – zaključuju članovi benda.
Jedno je sigurno – bend Six Sinners na glazbenu scenu donosi nešto novo, svježe i umjetnički intrigantno, u nadi da će publika prepoznati i voljeti njihovo novo lice.