Predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić komentirala je slučaj trogodišnjeg dječaka koji je teško stradao u požaru nakon što je ostao sam u stanu. Poručila je kako smatra da sustav socijalne skrbi funkcionira, ali upozorava da ga je potrebno rasteretiti dijela poslova koje mogu preuzeti druge ustanove i sustavi.
Gostujući u RTL-u Danas, Karačić je kazala kako se ne slaže s ocjenama da sustav ne funkcionira. Smatra, međutim, da postoji prostor za promjene, prije svega kroz rasterećenje stručnih djelatnika.
Govoreći o slučaju trogodišnjaka u Zadru, postavilo se pitanje kako je moguće da je dijete ostalo samo u stanu te je u požaru teško stradalo.
– Pitanje je je li netko propustio reagirati. Prema neslužbenim informacijama, ovoj je obitelji bila izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite, što znači da su izvršene procjene dobrobiti djeteta u toj obitelji i, ako je mjera bila izrečena, postojao je i plan mjere. Onaj tko je radio s obitelji, radio je po nekom programu – kazala je Karačić.
Istaknula je kako je ostavljanje trogodišnjeg djeteta samog veliki propust roditelja, ali i otvorila pitanje odgovornosti nadležnih.
– Pitanje je čija je tu odgovornost i je li to dijete smjelo biti još s tom mamom – rekla je.
Na pitanje događa li se da sustav predugo čeka prije nego što dijete izdvoji iz problematične obitelji, Karačić je odgovorila kako socijalne službe ponekad informacije o problemima u pojedinoj obitelji dobiju prekasno.
Osvrnula se i na tvrdnje dječakove sestre koja je, prema navodima iznesenima u javnosti, govorila da je više puta upozoravala na ponašanje majke. Karačić je naglasila kako ne može komentirati konkretan slučaj te da postupanje ovisi o okolnostima svake pojedine situacije.
Objasnila je i koje mogućnosti sustav ima kada procijeni da je dijete neposredno ugroženo.
– Sustav socijalne skrbi ima prema Obiteljskom zakonu ovlast trenutno izdvojiti dijete kada je njegov život ugrožen, a tu odluku treba potvrditi sud u kratkom vremenu. Događaju se i situacije kada se dijete trenutno oduzima i izdvaja iz obitelji – istaknula je.
Drugačije se, dodala je, postupa kada nije riječ o neposrednoj životnoj opasnosti, nego o ugroženosti psihofizičkog razvoja djeteta. Takvi postupci mogu trajati dulje, a prije izdvajanja djeteta često se primjenjuju blaže mjere.