Devetnaest godina prošlo je od Kornatske tragedije, najveće mirnodopske tragedije hrvatskog vatrogastva. Kobnog 30. kolovoza 2007. godine skupina od 13 vatrogasaca krenula je gasiti požar na otoku Kornatu. Dvanaestorica su izgubila život, a jedini je preživio Frane Lučić.
Uz pitanje što je točno usmrtilo vatrogasce, tragediju već gotovo dva desetljeća prati i pitanje spašavanja teško ozlijeđenih. Arhivski izvještaji pokazuju koliko je dugo trajao njihov put od kornatskog kamenjara do bolničkih kreveta.
HRT je u prilogu povodom obljetnice sažeo dramatičnost tog dana: vatrogasci su satima na kornatskoj hridi čekali pomoć, a spašavanje je također trajalo satima. Za neke je, navodi HRT, put do bolnice trajao čak 11 sati.
Prvi preživjeli u zadarsku bolnicu stigli oko 20:30
Požar je izbio oko podneva, a već oko 16 sati pojavile su se informacije da ima unesrećenih. Helikopter je na Kornat stigao iza 17 sati, nakon čega je potraga za vatrogascima trajala oko dva i pol sata.
Prvi preživjeli stradali vatrogasci iz vojne baze Zemunik prema Općoj bolnici Zadar krenuli su tek navečer. Prema tadašnjem izvještaju zadarskog portala 057info, prva trojica ozlijeđenih stigla su na kirurgiju oko 20:30 sati. Među njima su bili vatrogasci s opeklinama koje su zahvatile i do 90 posto tijela.
Oko 21 sat pred zadarsku kirurgiju stigla su još četiri vozila Hitne pomoći s vatrogascima koji su do kopna prevezeni gliserom. Bili su u iznimno teškom stanju, s opeklinama po cijelom tijelu, a većina je bila bez svijesti.
Petoricu su iste noći poslali prema Zagrebu
Sedmorica teško ozlijeđenih primljena su u zadarsku bolnicu. Nakon stabilizacije, petorica najteže stradalih poslije 22 sata krenula su vozilima Hitne pomoći prema Zagrebu, gdje su trebala nastaviti liječenje u specijaliziranim ustanovama. Dvojica su ostala u Zadru.
Razmjeri njihovih ozljeda bili su stravični. Liječnici su tada izvijestili da su neki imali opekline drugog, trećeg i četvrtog stupnja na 80 do 100 posto tijela te da im je život neposredno ugrožen.
Sanader u bolnicu stigao iza ponoći
Te noći u Zadar je stigao i tadašnji premijer Ivo Sanader. Prema tadašnjim izvještajima, nešto prije ponoći u bolnicu je stigao šibenski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica kako bi obišao kolege i dočekao premijera.
Sanader je u zadarsku bolnicu stigao oko 00:23 sati, zajedno s ministrima Božidarom Kalmetom, Berislavom Rončevićem, Nevenom Ljubičićem i Božom Biškupićem te drugim državnim dužnosnicima. Obišli su dvojicu vatrogasaca koji su ostali na liječenju u Zadru.
"Ovo je strašna tragedija, vijest koja me zatekla na službenoj večeri sa švedskim premijerom. Nisam u prvom trenutku vjerovao da se to dogodilo", rekao je Sanader te obiteljima stradalih izrazio sućut. Vlada je, kazao je, inzistirala na temeljitoj istrazi okolnosti tragedije.
Šestorica umrla na Kornatu, još šestorica kasnije
Šestorica vatrogasaca izgubila su život na Kornatu: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman.
Od sedmorice teško ozlijeđenih koji su preživjeli taj dan, u sljedećim su danima i tjednima preminuli Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Marinko Knežević, Josip Lučić, Karlo Ševerdija i Ante Juričev Mikulin. Jedini preživjeli bio je Frane Lučić.
Ni 19 godina poslije nije konačno utvrđeno što je uzrokovalo stradavanje vatrogasaca. Među propustima koji su godinama problematizirani bili su upravo kašnjenje pomoći i nekoordinirana akcija spašavanja.
