- Ne vozim ja onako, ja sam sportaš, nemojte se sramotit'... - gotovo s gađenjem na licu komentirao je u srijedu Stjepan Ringwald, prvooptuženi na suđenju koje se vodi zbog likvidacije Karmelina Fistanića, nakon što su pregledane snimke s kamera video-nadzora na potezu od Omiša do Šibenika.
Preko 50-ak isječaka s nadzornih kamera na različitim lokacijama, od benzinske postaje u Omišu preko Splita do servisa i trgovine u Šibeniku, pregledano je u srijedu kako bi se utvrdilo kretanje trojice optuženih te žrtve na dan 9. studenog 2019. godine kada je Fistanića kod skretanja za Brzet u Omišu hicima iz pištolja likvidirao vozač Yamahe T-max.
Te snimke su dio materijalnih dokaza, prema tužiteljstvu, koje govore u prilog teoriji kako su Jerko Pirić i Vlado Zolota bili logistička podrška, a Ringwald egzekutor ovog zločina. Međutim, nitko od optuženih nije bio posebno fasciniran snimkama... Odvjetnik Boris Majić, koji zastupa Ringwalda, konstatirao je nakon pregledavanja snimki da se uopće ne može osnovano zaključiti da bi na tim isječcima bio njegov branjenik ili se mogao prepoznati. U tom kontekstu nastavio je Ringwald, jer mu je bilo ispod časti kao nekadašnjem motociklističkom asu da ga se povezuje sa snimkom takve (očigledno loše) vožnje motora...
Nije međutim sve teklo glatko na današnjem ročištu, daleko od toga. Prvo je dugo trajala pravna bitka da se uopće dopusti pregledavanje tih snimki – branitelji, posebno odvjetnica Doris Košta koja zastupa Pirića – smatraju kako ti dokazi nisu zakoniti. Zbog možda i pretjerane revnosti sutkinja Ivona Rupić je u jednom trenutku i upozorila odvjetnicu da će biti novčano kažnjena ako nastavi s ometanjem glavne rasprave.
Ipak, pošto je takve sumnje u zakonitost svojedobno otklonio Vrhovni sud, nastavljeno je pregledavanje skraćenih snimki video-materijala nadzornih kamera. A nakon snimki, ispitan je svjedok, policijski narednik i detektiv koji je sudjelovao u izuzimanju snimki. Svašta su ga s braniteljske klupe ispitivali, što treba i što ne treba, a posebno inspirirani su bili sami optuženici. Tako je Ringwald ponovno 'briljirao', jer je počeo ispitivati svjedoka o stanovitom policajcu, dugogodišnjem kolegi. Sutkinji Rupić nije bilo najjasnije kamo vodi to ispitivanje pa je Ringwald pojasnio:
- Sve je počelo 20-ak dana prije ovog događaja koji je insceniran od milicajaca. Da bi sve razjasnili, moramo se vratiti na kraj, odnosno na početak. Rađene su kriminalne radnje strahovitih razmjera...
Ostala je ova Ringwaldova teorija o uroti nedorečena jer nije dopustila sutkinja daljnje elaboriranje u tom smjeru. Pokušali su nešto slično Pirić i Zolota, preciznije pitali su svjedoka na kojoj ih je snimci točno prepoznao, što je izjavio tijekom postupka. Nije se dao smesti policajac na klupi za svjedoke, odgovorio je na pitanja, dok je Zolota krenuo u širinu, pokušavajući utvrditi praksu policije kod izuzimanja snimki video-nadzora na vlastitom primjeru, kad je netko provalio u njegov kafić. To je tek iznerviralo sutkinju Rupić koja ga je povišenim tonom 'vratila' u ovaj predmet.
- Ja sam ovdje nevin, ako ne mogu pitat', pošaljite me odmah natrag! - zavapio je Zolota.
Vrijedi spomenuti i da je, vjerojatno 'zahvaljujući' pretjeranom detaljiziranju cijeli dan, jedno sasvim legitimno pitanje odvjetnice Doris Košta ostalo neodgovoreno – gdje su originalne snimke svih nadzornih kamera za taj dan, čak i za 'širi' period sati od onog koji je zanimao policiju, odnosno može li se danas doći do svih tih snimki? Pirićeva braniteljica naime odavno tvrdi kako su za zločin krive druge dvije osobe, a kad bi se pregledale snimke u drugim vremenskim okvirima od ovih, možda bi se pronašli dokazi protiv upravo tih sumnjivaca... No, ta teorija odvjetnice Košta zasad je u drugom planu.