E, ovo ne smijemo i nećemo preskočiti. 77. rođendan proslavio je Drago Rukljač Gec. To Gec dolazi skraćeno od Dragec, kako je poznat ovaj Zagrepčanin, kao dio one velike momčadi NK "Zagreb", koja još drži rekord posjećenosti maksimirskog stadiona na jednoj nogometnoj utakmici ikad odigranoj u Hrvatskoj.
Na Maksimiru se natiskalo i 70 tisuća ljudi, a taj rekord ostat će zauvijek
Tog 19. srpnja 1973., u kvalifikacijskoj utakmici koja je odlučivala o ulasku u Prvu saveznu ligu, strašna klapa iz "ulice pjesnika": Smolek, Antolić, Čopor i pogotovo Pero Miočibob i ostali odigrali su 2:2 s Osijekom i onda, nakon izvođenja jedanaesteraca, odveli momčad iz Kranjčevićeve ulice u Prvu saveznu ligu. A te je srijede stigao Osijek, u pratnji 30.000 svojih navijača. Pušteni su u Slavoniji ljudi s posla, organizirani autobusi, da svi idu u Zagreb podržati svoje bijelo-plave. Prodane su 63.134 ulaznice, a na tribinama se, pisalo se, natiskalo i 70.000 posjetitelja. "Bili smo strašna škvadra, sve domaći dečki i igrali krasan nogomet. Još držimo rekord maksimirskog stadiona i držat ćemo ga zauvijek. Sada više nema stajanja na tribinama, novi su propisi i nemoguće je da više netko tako napuni tribine."
Hajduk ga je odavno htio, a jedna godina na Starome placu ostala je za pamćenje
Ali nije ovo razlog našeg teksta, uz svo uvažavanje zagrebačkih godina našeg Drageca. Podsjetila nas je Facebook stranica "Hajduk kroz povijest" na rođendane hajdukovaca, pa smo čestitali rođendan Dragi Rukljaču i sjetili se one jedne godine koju je odigrao kraj Stare plinare i nadavao se golova iz slobodnih udaraca, a bio je i specijalist za izvođenje jedanaesteraca. "Bila je to krasna sezona, odličnu smo momčad imali, bili jesenski prvaci, kasnije se plasirali u Kup UEFA. Ispali smo nesretno od bečke Austrije u četvrtfinalu Kupa kupova."
Vi ste došli s Vlatkom Markovićem, bilo je i tuge, velike tuge te sezone. Poginuo je treneru Markoviću u prometnoj nesreći sinčić Tvrtko, pa je dio sezone kao pomoćnik vodio Stanko Poklepović? "Da, velika tuga i šok. Ja sam došao prije Vlatka, mene je Hajduk odavno htio, čak je Ivić, kad se vratio iz Ajaxa, tražio da ostanem, ali eto, ja sam se vratio u Zagreb. Te sezone "bijele" je vodio Vlatko Marković, a značajnu je ulogu imao i, više od pomoćnika, Stanko Poklepović. Špaco je isto bio veliki trener i stručnjak."
Kad bi pred živi zid stali Rukljač i Šuro, strah se vidio u očima suparnika
A volio je Dragu Rukljača Stari plac, kao igrača fine tehnike, bijela desetka, pa je i naš veliki Jure Jerković, kad se vratio iz vojske i, kako i priliči, ponio kapetansku traku, morao odjenuti osmicu. I ovaj autor teksta nekako je baš te 1977./78. počeo ići na utakmice, pa na livadama poslije oponašati Rukljačeve slobodnjake. Doduše, slobodne udarce na Starome placu izvodio je i Šurjak, svojom razornom ljevicom. Kad bi stali pred protivnički živi zid Rukljač i Šuro, vidio se strah u očima suparnika, jer ne znaš koji će pucati, a oba strašni izvođači.
Pa je lijepo i pogledati snimku na YouTubeu: Šuru, Rukljača, Žungula, Mužinića i ostale po krasnoj zelenoj travi i pod reflektorima našega Staroga placa, u neizbrisivom sjećanju odrastanja i hajdukologije.
Sretan rođendan, gospon Dragec, dobro bi nam i sad došao jedan takav "fantazista".
Bili ste strašna desetka.