RAVNATELJICA HIGIJENSKOG O SMRADU S KAREPOVCA “Naravno da nismo urušili samo kvalitetu života, urušili smo i zdravlje!”

"Ne želim da se ovo protumači kao da sam protiv sanacije, ali morate shvatiti da već dva i pol mjeseca živimo u nesnošljivom smradu." - kazala nam je dr. Ninčević

Kao bomba u javnosti odjeknuo je članak koji je u ponedjeljak navečer objavljen na portalu Slobodne Dalmacije. Radi se o članku u kojemu ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, dr. Jasna Ninčević, ističe da ne želi biti odgovorna za zdravlje ljudi, jer kako je obrazložila, “ne znamo što udišemo s Karepovca i je li opasno”.


Gotovo je nevjerojatno da iz iste institucije, Higijenskog zavoda, od dvije istaknute osobe dolaze gotovo pa oprečne izjave. Dok dr. Ninčević ne može tvrditi je li smrad kojega Split i okolica osjećaju zbog sanacije Karepovca opasan po zdravlje ljudi, Nenad Periš, voditelj odjela za ispitivanje zraka, tla i buke Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ, iz tjedna u tjedan tvrdi da nema nikakve opasnosti za zdravlje ljudi:

– Što se tiče mjerenja kvalitete zraka, postavljene su mjerne postaje, a neke čestice se mjere laboratorijski. Informacije koje od tamo dobivamo objavljuju se javno. Bez obzira na to što su neke granične vrijednosti date kao dnevne, inzistirali da se objavljuju javno tako da ljudi mogu znati što osjećaju dok udišu. To je možda stvorilo zbunjenost ljudi jer su uspoređivali satne s dnevnim vrijednostima. Moram pojasniti što su granične vrijednosti. To su granične razine onečišćenosti ispod koje, na temelju znanstvene spoznaje ne postoji ili najmanji mogući rizik na ljudsko zdravlje i okoliš. Tijekom sanacije nije došlo do prelazaka graničnih vrijednosti niti u jednom trenutku! – kazao je Periš prošlog četvrtka na Karepovcu.

Zanimljivo, dr. Ninčević upravo je u studenom za Slobodnu Dalmaciju tvrdila da smrad s Karepovca nije štetan:

– Sam smrad nije štetan, ali je normalno da kod ljudi stvara iritaciju. Radi se o razgradnji organskih spojeva (bjelančevine) i tu ne bi trebalo biti ništa štetno za zdravlje ljudi.
Karepovac vam je kao jedna velika otvorena septička jama, u kojoj nema metana, kao u pravim septičkim jamama. Ako se sanaciji Karepovca pridoda i južina, koja je ovih dana, jasno je da se nesnosan smrad širi polovicom Splita – kazala je u studenom za Slobodnu Dalmaciju dr. Ninčević.

Dr. Ninčević za Dalmacija Danas: Još nisam vidjela projektnu dokumentaciju!

S obzirom na proturječne izjave o istoj temi u samo nekoliko mjeseci, upitali smo je za pojašnjenje.



– U trenutku kad je počela sanacija nitko službeno nije razgovarao sa Zavodom. Taj dan grad je smrdio i rečeno je da je počela sanacija Karepovca i da je sve u redu. Rečeno je da se mjere svi potrebni plinovi, da je sve sukladno dokumentaciji. Dakle, ja projektnu dokumentaciju nisam tada ni vidjela, nitko me nije upoznao postoji li okolišna dozvola. Jedino što smo mi mjerili u tom trenutku bio je sumporov vodik i leteće čestice. U tom trenutku su ti parametri bili u redu. Tek kasnijim tijekom događaja, ja sam vidjela da je Nastavni zavod kompletno isključen i komunikacija se vodila samo na razini voditelja odjela i Grada. Tražila sam dokumentaciju da vidim je li dovoljno s čime se ušlo u sanaciju, da li možemo samo na osnovu par parametara tvrditi da je zrak u redu. S obzirom da odgovor nisam dobila, nitko iz Grada nije sa mnom ni kontaktirao niti mi dao tu dokumentaciju, ja sam se obratila nadležnom Ministarstvu, a to je Ministarstvo zaštite i okoliša. Ono je, inače, nadležno za kontrolu i izdavanje dozvola i okolišnih dozvola te studija utjecaja na okoliš. Napisala sam što mi mjerimo. U tom trenutku sam napisala što još možemo mjeriti, kasnije smo uključili amonijak, SO2, NO2, a  firma iz Zagreba Ekonerg bila je zadužena za merkaptane. Postavlja se pitanje, može li se i nakon što su ta mjerenja uredna sa sigurnošću reći da je zrak prve kvalitete? Naravno, na taj dopis nisam dobila odgovor mjesec dana. Svakodnevno sam nazivala razne institucije tog Ministarstva da mi se očituju na taj dopis. Poslala sam požurnicu i do dana današnjeg nisam dobila bilo kakav službeni odgovor – kazuje nam dr. Ninčević.

“Nisam vidjela studiju utjecaja na okoliš”

– Istina je da je ono što se mjeri gotovo stalno u granicama normale. Možda je bilo par jednosatnih povišenja koncentracije. Međutim, muči me pitanje – jesu li, u ovom slučaju, potrebna i neka dodatna mjerenja.



Kao što sam spomenula, studiju do dana današnjeg nisam vidjela. Koliko sam uspjela sama izlistati, tražeći po arhivama Ministarstva, jedna je studija rađena 2000. godine. Okolišnu dozvolu nisam vidjela. Grad isto nije dao svu dokumentaciju na uvid… Oni stalno govore da je sve sukladno projektnoj dokumentaciji koju također nisam vidjela. Problem je što bih na svojoj funkciji morala vjerovati nečemu što nisam vidjela. Nadalje, u jednom smo trenutku od Čistoće Split dobili zahtjev za mjerenjem određenih parametara vezanih uz zrak. Mogu li i smijem li sa sigurnošću, ako nisam vidjela okolišnu dozvolu, ako nisam vidjela projektnu dokumentaciju, ako nisam vidjela studiju utjecaja na okoliš, tvrditi da je zrak u redu? Ja mogu samo tvrditi da su parametri koje mjerimo u redu!

Mogu se referirati samo na mjerenja koja je Čistoća naručila od nas. Meni je zanimljivo zašto je Čistoća to naručila….

Imate li spoznaje što bi se uopće još moglo mjeriti, a da bi bilo bitno u ovakvoj situaciji?

– Gledajte, kada su u pitanju mjerenja zraka za vrijeme sanacije, tu nema pretpostavki. Tu mora postojati okolišna dozvola. Proučavajući primjere drugih sanacija po Hvtskoj, naišla sam na studiju napravljenu za zadarsku sanaciju. Prije nego se pristupilo spomenutoj sanaciji, rađena su probna bužiranja. Dakle, stvari se rade po nekom redu i proceduri. Niti ja niti Nenad Periš, niti Vi, ne možemo odrediti što će se mjeriti.

Postoji 550 deponijskih plinova

Ministarstvo zaštite okoliša i inspekcija Ministarstva su trebali odrediti plinove koji se moraju kontinuirano mjeriti. Proučavanjem dokumentacije, našla sam na podatak kako postoji čak 550 deponijskih plinova. Nemam spoznaja o svim tim plinovima, sigurno bi više o tome znali stručnjaci čije je to područje.

Da svima bude jasno, apsolutno sam za sanaciju! Ne želim da se ovo protumači kao da sam protiv nje, ali morate shvatiti da već dva i pol mjeseca živimo u nesnošljivom smradu. Nekada je to prema jugu, nekada prema sjeveru, ovisno o vremenskoj situaciji. Sada je vrijeme gripe, a osnovna mjera koju ljudima preporučujemo jest da dobro provjetre stanove i izađu vani na otvoren prostor kada je toplo. Te osnovne mjere u ovakvim okolnostima ne možemo provoditi. U tom slučaju, ne samo da smo urušili kvalitetu života već i zdravlje.

Što se tiče plinova koje udišemo kao posljedicu sanacije, oni se direktno tiču se sastava onoga što se tamo godinama odlagalo. Kada se kretalo sa sanacijom, nitko nije bio upoznat o tome što će se tamo raditi. Ja nisam znala da će se prekopavati smeće staro šest godina, a onda da će se ono preslagivati na neko drugo mjesto. Sve to da bi se napravile plohe na kojima će se zaprimati novo smeće. Je li to trebalo raditi baš na taj način, ne znam, jer za to područje nisam stručna – pojašnjava ravnateljica.

Upitali smo zašto ste se baš danas (ponedjeljak) odlučila izaći u javnost s ovakvim stavom…

– Ne, nisam se odlučila danas. Ne znam zašto su mediji danas to odlučili objaviti, zbilja ne znam. Već dva dana ne radim zbog smrtnog slučaja u obitelji, prema tome, zadnja 2-3 dana nikome nisam dala izjavu. Kada bi me novinari neslužbeno pitali zašto od početka sanacije nisam davala informacije, rekla bi im isto što i Vama. Zašto oni do sada nisu to objavljivali, ne znam. U više sam navrata raznim medijima govorila sam da se ograđujem od toga da mogu tvrditi da su plonovi s Karepovca bezopasni.

“Kako to može sam izvođač mjeriti kad za to nije ovlašten?”

– Izvođač je morao naručiti sva mjerenja koja su propisana projektnom dokumentacijom, navodno, i morao je primjenjivati sve mjere zaštite od neugodnih mirisa i štetnih plinova te svih štetnih utjecaja na okoliš. Trebale su biti predviđene ne samo mjere zaštite za plinove, nego i vode i tlo. Što oni od toga, ne znam, a od “Zavoda” se očekuje da tvrdimo da je zrak u redu. Ekonerg mjeri merkaptane, znači potpuno druga firma vrši mjerenja za splitsku Čistoću, a navodno i sam izvođač mjeri metane i CO2, koji su najeksplozivniji. Kako to može sam izvođač mjeriti kad za to nije ovlašten?

Sada, na osnovu tri različite firme koje mjere različite parametre za koje ne znam jesu li sveobuhvatni, ja bi trebala kazati da je zrak uredu. Ja to ne mogu – kazuje Ninčević.

“Možda ćemo posljedice ovoga vidjeti tek za par godina”

– Govorim ono što mi savjest nalaže i upozoravam na ono što smatram da nije uredu. Ovo sada je nepodnošljivo. Djeca ne igraju tjelesni u školama, djeca u vrtićima ne izlaze u dvorište i ne mogu izići vani jer im se povraća. Ljudi imaju nagone na povraćanje. Imaju iritacije dišnih puteva, imaju konjunktivitis i mi tvrdimo da je sve u redu. Možda i je, ali ja to neću tvrditi, jer to nisu efekti koje netko nužno mora dobiti ovaj tren. Možda ćemo posljedice ovoga vidjeti tek za par godina. Onda će se netko pitati “pa gdje je bila ta ravnateljica, zašto je ona tvrdila da je uredu?” – ističe Ninčević.

“Indirektno smo ugrozili zdravlje ljudi”

– U ovom trenutku tvrdim, bez obzira na to da nemam uvid u cjelokupnu “sliku”, da smo indirektno ugrozili zdravlje. Jer ako ne možete provjetriti kuću, a ljudi moraju zatvarati prozore samo da im taj smrad ne uđe u dom, mi smo im u konačnici ugrozili zdravlje. Zato treba nešto mijenjati dok je još na vrijeme – zaključuje Ninčević.

A što nakon svega zaključuju građani?

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0