Tek joj je 14 godina, a već je prošetala crvenim tepihom. Mlada Splićanka nakon uspješno odrađene školske godine posjetila je 73. Pulski Filmski Festival gdje je, među ostalim, održana premijera filma Male stvari redatelja Zvonimira Jurića. Upravo u tom filmu glumila je naša junakinja, uz bok Mariji Škaričić i Ivani Roščić. Njezino ime je Bepina Baričević. Zapamtite ga jer - njezino vrijeme tek dolazi.
Razgovarali smo s Bepinom nekoliko dana nakon festivala u Puli. Rado je s nama podijelila dojmove s festivala, ali i sa snimanja.
Nedavno si završila sedmi razred Osnovne škole Lučac. Kako izgleda tvoje ljeto nakon uspješne školske godine i promocije filma u Puli?
- Moje je ljeto zabavno, bez velikih obaveza. U Puli je bilo super, upoznala sam i srela više poznatih osoba, pogledala više filmova…
Kako si dobila ulogu u filmu Male stvari i što te privuklo tom projektu?
- Ulogu u filmu sam dobila na audiciji. Obavijest o audiciji vidjela sam u Play drami i prijavila se.
Kakav je bio osjećaj kada si prvi put stala pred filmsku kameru? Ovo nije jedini film u kojem si glumila? Kada si odlučila baviti se glumom i jesi li mogla sanjati da ćeš već u ovim godinama imati priliku glumiti u filmu?
- Pred kamerama sam se ponašala prirodno, nije mi bilo teško, uopće. Glumila sam i u filmu radnog naziva MUZARA, ovog proljeća. Glumom sam se odlučila baviti u sedmoj godini, kada sam dobila glavnu ulogu u završnoj predstavi u vrtiću. Zaista nisam mogla ni sanjati da ću u ovim godinama imati prvu premijeru.
Na Filmskom festivalu u Puli predstavljen je film Male stvari. Kako si doživjela premijeru i atmosferu na festivalu? Kakav je osjećaj biti na crvenom tepihu?
- Bila sam uzbuđena kad sam prvi put gledala film na našoj premijeri. Film mi se jako svidio. Što se tiče crvenog tepiha, bilo je upravo onako kako sam zamišljala i očekivala.
U filmu si glumila uz Mariju Škaričić i Ivanu Roščić. Što si naučila radeći s iskusnim glumicama?
- Marija i Ivana su mi bile velika podrška. Naučile su me da se ponašam prirodno i da dam sve najbolje od sebe… još jednom im veliko HVALA!!!
Postoji li neka scena ili trenutak sa snimanja koji ćeš posebno pamtiti?
- Posebno ću pamtiti dvije scene, igru s papirićima i igru sjena, jer smo se tada zaista zabavljali kao prava obitelj.
Pohađaš dramsku skupinu, plešeš i sviraš flautu. Kako uspijevaš uskladiti sve svoje aktivnosti? Što ti je najdraže?
- Sve se te tri aktivnosti dopunjavaju i nikada mi nije bilo teško to uskladiti. Ipak i dalje mi je gluma na prvom mjestu.
Razmišljaš li o tome da jednog dana postaneš profesionalna glumica? Ili imaš neke druge planove?
- Razmišljam o tome da postanem profesionalna glumica.
Kako su tvoji prijatelji, učitelji i obitelj reagirali kada su saznali da glumiš u filmu?
- Svi su oni bili sretni zbog mene, i bili su mi podrška.
Što bi poručila svojim vršnjacima koji sanjaju o glumi ili nekoj drugoj umjetnosti, ali se još nisu odvažili napraviti prvi korak?
- Svima koji imaju svoje snove bih poručila :” Napravite prvi korak i ne odustajte! Opet i opet!”
O filmu
Tijekom jednog zimskog vikenda sestre Anica i Irena, zajedno s Irenino dvoje djece, dolaze na otok posjetiti oca i brata Ivana, šutljivog samotnjaka. Povod okupljanju je očeva odluka o prodaji obiteljske zemlje. Zatvoreni u trošnoj obiteljskoj kući, članovi obitelji prisiljeni su suočiti se s potisnutim odnosima i teškim odlukama, dok će jedno od njih morati podnijeti najveću žrtvu.
O redatelju
Zvonimir Jurić (Osijek, 1971.) diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine. Režirao je više nagrađivanih dokumentarnih i kratkih igranih filmova te četiri dugometražna igrana filma prema vlastitim scenarijima, među kojima i film Crnci u korežiji s Goranom Devićem. Njegov kratki film Žuti mjesec premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu, dok je dugometražni film Kosac premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.