Prije nekoliko dana je kolega zapovjednik jahte apelirao na to da brodice ispred Stobreča označe svoju poziciju sa svjetlom – u najboljoj namjeri da se ne dogodi nešto što nitko ne želi. Ova snimka je nastala ispred Stobreča; dok sam pri brzini od 20 NM/H prilazio marini Lav s jahtom od 30 BT – nekoliko dana nakon što je apel kolege objavljen u popriličnom broju medija – priča zapovjednik jahte i bivši policajac, Filip Mamić koji se susreće s istim problemom, pa je snimio jedan takav prolazak kroz more neoznačenih brodica.

Profesionalni skipper Filip Mamić odlučio je u razgovoru za Morski.hr i pojasniti s tehničke, pravne, a najviše sigurnosne strane zašto brzi brodovi na otvorenom moru trebaju voziti brže od onih sporih i zbog čega su se pomorskih pravila dužni pridržavati i zapovjednici malih brodica. Otkriva i zabrinjavajuće stanje na moru; mnoštvo neosvijetljenih brodica noću, što se kosi s Pomorskim zakonikom, ali i zdravom pameću.

– Prije nekoliko godina sam gledao prijatelje i rodbinu čovjeka koji je izgubio život baš poradi toga što nisu bili označeni – i vjerujte mi na riječ da je to vrlo emotivno i neugodno iskustvo – priča nam dok pokazuje na video koji je snimio ovih dana.

“Drugi put ću ih osvijetliti signalnim raketama, jer predstavljaju opasnost”

– Sljedeći put ću iskoristiti sve što mi COLREG i Pomorski zakonik dozvoljava, a to je korištenje signalnih raketa i svih ostalih sredstava (VHF CH16 – VTS SPLIT – MRCC RIJEKA) da eto pomognem toj neoznačenoj brodici. Polazim od premise da su u problemu i da im treba pomoći. Ako ti svjetla ne rade – onda imaš problem koji je potrebno riješiti i po noći predstavljaš opasnost za navigaciju drugih plovila – priča Mamić.

Zašto jahte plove brzo?

– Ono što mnogi ne percipiraju ispravno je činjenica da jahte mogu ploviti ili sporo ili brzo – ne postoji neka zlatna sredina (tehnički postoji, no ona predstavlja ogromno opterećenje za porivne strojeve i sam sustav pogona i ne preporučuje se da radi u tom režimu dugo vremena – da usporedim s autom, to je kao da vozite u “prvoj” 130 km/h na autocesti). Prosječna putna brzina jahti je oko 16 pa naviše čvorova. Ovisno o pogonu, snazi motora i ostalome – neke jahte već na tzv. “prvom zubu” (kad se motori ukopčaju i kad brod krene naprijed) u roku od par sekundi postižu brzinu od osam ili više čvorova. Zato je potrebno jahtu dovesti u stanje glisiranja a to znači i veliku brzinu. Ili ploviti u režimu spore plovidbe gdje vam od Splita do Podstrane treba sat vremena. To je nekakav odgovor na pitanje “Zašto juriti?” – pojašnjava za Morski.hr.

More neoznačenih brodica uz prebacivanje odgovornosti na druge

– Da na tom području ima neoznačenih brodica ne zna svatko – ja osobno nisam iz Splita (rođeni sam Opatijac) i ovim akvatorijem plovim niti par mjeseci, pa se postavlja pitanje “kako da ja znam za to, osim kroz vlastito iskustvo?” Zna li jedan zapovjednik neke jahte koja dolazi iz Rijeke, Malte ili Monaka da je to područje poznato po ovećoj količini neosvijetljenih brodica? I kako bi on to trebao znati? Po meni su takva pitanja umanjivanje (ne)odgovornosti vlasnika malih brodica i transfer odgovornosti na druge, po sistemu “Ja sam ovdje svaki dan, nikad nisam osvijetljen, a ti bi trebao znati da sam ja ovdje svaki dan.”

Smatram se ozbiljnim i profesionalnim zapovjednikom koji je itekako svjestan odgovornosti koju imam prvenstveno prema životima posade i drugih na moru, pa potom i za sam brod – pa ću poduzeti svaku mjeru i radnju koja je potrebna da ne dođe do ugrožavanja sigurnosti – što se i ne može reći za ove koji s malim i jedva vidljivim brodicama (pa čak i na RADAR-u, koji je između ostaloga sekundarno sredstvo navigacije i ni jedan iole ozbiljan pomorac se na njega ne oslanja kao na primarno sredstvo – a i nije od neke pomoći u ovom slučaju jer koeficijent refleksije plastike i drva od kojih su napravljene brodice je premalen da bi dao jasan odziv i prikazao je na ekranu) nasred kanala vrše ribolovne i ine aktivnosti bez da su osvijetljeni.

Osobno sam skipper na brodu. Što se nekog mog iskustva tiče, poprilično je skromno. Posljednjih osam godina sam proveo kao pomorski policajac i nagledao se svega i svačega. Više puta sam sudjelovao u mirovnim misijama u Grčkoj gdje sam na svakakvim morima spašavao živote migranata. Preplovio cijele Karibe i nagledao se još više – od pirata pa do tropskih oluja. Stoga mi je suludo da se prema nama (zapovjednicima) primjenjuju poslovice poput “Neznanje nije opravdanje” kad itko iole ozbiljan tko ima ikakvog znanja o moru i pomorstvu zna da je jedna i jedina poslovica koja se na moru primjenjuje je – “Safety first” – zaključuje zapovjednik Filip Mamić i apelira na sve sudionike u pomorskom prometu na poštivanje pomorskih pravila i zakona, piše Morski.hr.

Kazne do 50 tisuća kuna

Mamić je kao pomorski policajac proveo više od polovine svog staža u noćnoj navigaciji i kaže da mu je posebno zadovoljstvo bilo napisati kaznu nekome tko se usred mrkle noći nađe nasred Kvarnerskog zaljeva bez ikakvih svjetala. A činio im je uslugu, jer mogli su izgubiti puno više od novca – zdravlje i živote.

A članak 1002., stavak 1. Pomorskog zakonika kaže:

“Novčanom kaznom u iznosu od 3 tisuće do 50 tisuća kuna kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik i/ili član posade broda, jahte ili brodice koji ne obavlja poslove na brodu, jahti ili brodici u skladu sa svojim dužnostima, pravilima navigacije i drugim propisima i pravilima iz područja sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života na moru i zaštite morskog okoliša.”



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime