Split je dostojno i radosno dočekao međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Već pri kraju prosinca 1991., kada je Njemačka najavila priznanje Hrvatske koje će stupiti na snagu 15. siječnja 1992., kao i uspostavu diplomatskih odnosa, grad je bio ispunjen ponosom i nadom.
Posebno su radosni bili hrvatski branitelji, jer je bojišnica tada bila na nekih četrdesetak kilometara udaljena od Splita. Grad je u jesen 1991. bio napadan iz vojarni i s mora, sve dok 15. studenoga 1991. hrvatski branitelji nisu obranili Split od napada agresorske JNA te izvojevali pobjedu u Bračkom kanalu.
A slavilo se tog 15. siječnja 1992. Naša domovina konačno je bila međunarodno priznata. Prepuna je bila splitska Pjaca u večernjim satima. Priređen je i koncert, a mi smo nazvali organizatora, poznatog splitskog estradnog menadžera Ivicu Bubala, koji nam je rekao:
"Koncert smo organizirali 'Hrvatska glazbena mladež' i ja. Sve od Voćnog trga prema Pjaci, sve one uličice, sve je bilo puno dvije, tri ure ranije. Bilo je, sjećam se, 12 izvođača. Neke smo morali i odbiti, koliki je bio interes za nastup, naravno besplatan. Nastupili su, između ostalih, koliko se sjećam: Daleka obala, Matko Jelavić, Ivanka Luetić, ona mala Željana Bralić i Kris Galiot s pjesmom 'Rodila me majka Hrvatica'. Oni su bili jako dobro primljeni. Onda je na binu izašao Marko Perković Thompson.
On je došao direktno s bojišta i 16 puta za redom otpjevao 'Čavoglave'. Jedno četrdeset minuta je taj Thompsonov set trajao."
"Puno sam koncerata radio u životu, ali nikad ja nisam vidio tako ozarena lica ljudi," zaključio je Bubalo.