Navršilo se 56 godina od jednog događaja koji je ostao u sjećanju hajdučkog vremeplova. Nije riječ o nekoj velikoj pobjedi niti o nekom mitskom porazu tipa Saint-Étiennea ili HSV-a. Riječ je o jednom prekidu koji će ostati duboko ukorijenjen u hajdukologiji, koji će Starom placu zauvijek dati status vrućeg terena, a Splitu još jednom potvrditi epitet "ludoga grada".
Te, za Bijele, ispostavit će se kasnije šampionske sezone 1970./71., Hajduk je prema osvajanju titule nakon 16 sušnih godina vodio trener Slavko Luštica. O tome govorimo već neko vrijeme i rado se sjećamo, promovirajući i knjigu autora Marija Gabera i izdavača Slavena Luštice, "Hajdukova 71.", kako nedavno na Mertojaku i u Baškoj Vodi, tako i uskoro, kako je planirano, na Klisu. Okupi se tu brojna hajdučka obitelj i stvarno bude nostalgično i lijepo.
Stari plac je na nogama, situacija eskalira
Ali vratimo se na događaj o kojem danas pišemo.
Tog 23. rujna 1970. u Split je stigao OFK Beograd. Treći je to po važnosti beogradski klub bio, ne baš tako moćan poput Partizana i Crvene zvezde, ali ni OFK nije bio za podcijeniti. Osvajali su Beograđani svojedobno i kupove. Imali su u svojim redovima i reprezentativce, rasnog strijelca Slobodana Santrača, kao i odlično krilo Iliju Petkovića. I tako se na Starom placu igrala 52. minuta, rezultat je bio 2:2, a golove za Bijele postigli su Nadoveza i Vardić. Trebala se pružiti pomoć Džoniju, na ćoši između istoka i sjevera, gdje su se okupljali najžešći navijači, nakon što ga je udario igrač Beograđana Ilija Petković. Sudac Pavle Ristić iz Novog Sada dotrčao je do mjesta gdje je ležao Džoni. Prema sucu je krenuo naš kapetan Dragan Holcer kako bi mu prigovorio zbog oštre igre gostiju. Stari plac je na nogama, situacija eskalira.
U tom trenutku sudac Ristić pada kao pokošen, udaren nečim u glavu... Tada sudac ustaje i svira prekid, odnosno kraj utakmice, što izaziva veliko negodovanje publike. U domu Hajduka sazvana je pressica u kasne sate, sve je na nogama...
FSJ registrira utakmicu rezultatom 3:0 za OFK Beograd.
U Splitu dolazi do demonstracija koje kulminiraju neredima. Navijači Hajduka okupljaju se ispred klupskih prostorija na Starom placu, potom kod tadašnjeg restorana "Zagreb", a zatim se ide prema Rivi. Prevrću se i u more bacaju automobili BG tablica. Među njima je bilo i automobila iz rent-a-cara, pa je tako u moru završio i unajmljeni automobil jednog Amerikanca sa svim stvarima. Razbijen je i kiosk "Borbe" u Zrinsko-frankopanskoj ulici, gdje su se navijači okupili iščekujući vijesti iz Beograda, gdje je zasjedalo "Udruženje prvoligaša". Vrijeme je Maspoka, kliče se Savki i Tripalu, traži se istupanje iz tadašnje savezne lige. Nose se transparenti "Ne damo reprezentativce". Neredi poprimaju političku, pa i opasnu dimenziju. Grad ujutro nalikuje na bojno polje, o čemu i danas svjedoče brojne arhivske fotografije.
"Slučaj Šišmiš"
I tada u žalbi Uprava Hajduka tvrdi: "Suca je u glavu pogodio šišmiš koji je proletio iznad terena."
Zato ovaj događaj i danas među navijačkim pukom i u medijima nosi naziv "Slučaj Šišmiš". FSJ nakon pritisaka iz Splita registrira utakmicu rezultatom 2:2, koji je bio na snazi do 52. minute i trenutka prekida, što znači podjelu bodova, prihvaćajući priču Uprave Hajduka o šišmišu koji je pogodio suca Ristića u glavu.
Naravno da šišmiš nije pogodio suca, već je netko iz publike pogodio Ristića komadom kamena odlomljenim iz tada već dotrajalih skalina na stajanju Staroga placa. Tako su jedne demonstracije u osvit Hrvatskog proljeća, masovni pritisak navijača i priča Uprave zauvijek ostali u kolektivnoj memoriji Splita i hajdukovaca.