Gradnjom uskotračne pruge Brod – Bosanski Brod – Doboj – Sarajevo – Metković, te pruge Gabela – Zelenika (s odvojkom prema Dubrovniku), Dubrovnik je dobio na značaju u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Izgradnja pruge je potaknula i ideju o povezivanju Gruža i Pila, s obzirom da je Gruž u to vrijeme bio luka ali i periferija grada.
Prva pretpostavka za ostvarenje ove ideje bila je izgradnja i početak rada elektrane u Dubrovniku 1. lipnja 1901 godine. Već 1905. je osnovan Odbor za gradnju električnog tramvaja. Gradnja je napravljena (za to vrijeme) u rekordnom roku od 48 radnih dana. Širina kolosijeka bila je 760 mm.
Od tvrtke “Grazer Wagonen und Maschinenfabrik” iz Graza nabavljeno je pet motornih kola (označenih brojevima od 1 do 5), tri zatvorene prikolice (označene brojevima 21, 22 i 23) te kolni ormar i kolni slog.
Promet je pušten u pogon 22. prosinca 1910. Postojale su dvije tramvajske linije: od Pila do kolodvora (željezničke stanice) te od Pila do Lapada. U motorna kola putnici su ulazili na stražnjoj, a izlazili na prednjoj platformi, dok su u prikolicu ulazili sa svih strana. Uoči Prvog svjetskog rata postojala je zamisao da se pruga produži od Pila do Ploča. Bila su osigurana i znatna sredstva za to, međutim, ta zamisao nikada nije realizirana.
Zanimljivosti vezane za dubrovački tramvaj su da je od samog početka prometovanja postojao je i vagon za poštu, a mogle su se naručiti i posebne tramvajske vožnje izvan voznog reda.
Dubrovački tramvaj punih je 60 godina vozio gradskim ulicama (1910.-1970.). Ovom tramvaju je stoga posvećeno posebno poglavlje knjige “Dubrovački spomenar” Vedrana Benića.
Iz poglavlja “Zabranjeno na dvor se naginjati” prenosimo ulomak koji svjedoči da se 1913. razmišljalo o tramvaju sve do sv. Jakova, a pravilnik iz 1918. godine svjedoči da se tramvaj mogao naručiti poput taksija.
“U godinama pred Prvi svjetski rat javila se inicijativa da se tramvajska pruga s Pila produži dalje iza Grada, prema Pločama: ELEKTRIČNI TRAMVAJ DO CESTE ‘SV.JAKOBA’. Na poticao zauzetnoga g. kap. Boža vit. Banca, da bi se opseg električnog tramvaja produžio s Pila putem iza grada, na Ploče do raskršća ceste, koja vodi u ‘Sv.Jakob’, sastala se ovih dana nekolicina požrtvovnih gragjana, da se sporazume i stave na posao, da se preliminarne radnje što brže izvedu, uz postignuće koncesije.
U tu svrhu već je sakupljena prilična svota. Električni tramvaj znatno bi doprinio unapregjenju predjela Ploča, gdje je i sada dosta novih kuća i palača, hôtel Odak, zapovjedništvo 16. vojnog zbora i ost., a kad bi bio električni tramvaj tad bi se i mnogi drugi odlučili, da grade kuće po Pločama i na onom krasnom položaju predjela ‘Sv.Jakoba’. Kao što je poznato, ideja o tramvaju na Pločama nije nikada ostvarena.
Odmah od početka prometovanja, dubrovački je tramvaj imao i vagon za poštu. Svjedoči o tome dio izvješća u lokalnom tisku sa svečanosti početka rada Dubrovačke električne željeznice 22. prosinca 1910: ‘Razvije se živahan razgovor, razgledavanje remise i vagona, pak smo razgledali i vagon za ć. k. poštansku službu, koji je sasvim dobro i najsolidnije sagragjen, sve zgodno i praktično udešeno, sa čvrstim zatvorima, te je u njemu pošta sigurna od svega, da sigurnija ne može biti.’
Oglas iz 1918. godine, koji je uprava Dubrovačke električne željeznice bila prisiljena objaviti u tisku, kako bi objasnila da je poskupljenje tramvajskoga prijevoza rezultat “prećeranih zahtjeva električne centrale u Gružu i povišenja cijene struje na 100% koji bi smo imali plaćati od 1. Januara 1918.”, u dijelu o prijevozu prtljage svjedoči o da su poštanska kola zaista prometovala dubrovačkim ulicama:
‘Motornim kolima i povozima dozvoljen je samo prijevoz one ručne prtljage, koju putnici nose uza se, i koja se može namjestiti ispod sjedala. Zabranjuje se najstrože putnicima, da sa ručnom prtljagom zapremaju bilo najmanje mjesta u hodnicima kola ili na obim platformama. Prijevoz oveće ručne prtljage može da slijedi samo u poštanskim kolima.’
Živopisni i detaljan cijenik
Cjenik za prijevoz prtljaga u poštanskim kolima pokazuje da se, primjerice, za veće kofere ili pakete teže od 25 kilograma od Pila do Gruža trebalo platiti 60 para, što je bilo malo manje od duple cijene putničkih karata na istoj relaciji. U cjeniku je vrlo živopisan opis stvari koje se neće primati u tramvaj: ‘Prosto od pristojbe bit će prenesena samo mala prtljaga koju putnik drži kod sebe. Meso, voće, povrće i slične stvari biti će primljene samo u slučaju, ako su dobro spremljene. Žive životinje i riba kao i mrtvaci isključeni su od prenosa.’
I još jedna iznimna zanimljivost iz cjenika objavljenog 1918. On pokazuje da su se, poput nekog taksija, mogle vrlo jednostavno naručiti i posebne tramvajske vožnje: ‘Zasebni se vozovi naručuju kod svakog vlakovogje koji je u službi kroz vrijeme redovite vožnje. Naručitelj ima da mu plati odregjenu cijenu od 15 K za svaku pojedinu vožnju od Pila do željezničke stacije u Gružu ili obratno, te mu ima da točno označi uru i mjesto odlaska. Naručitelj može da u zasebnom vlaku vozi koji god broj svojih osoba i svoju ručnu prtljagu. Ako preostane mjesta primat će se i u zasebni voz treće osobe koje će plaćati za svaku vožnju i za koju god zonu po 72 p.’
Navedena cijena za ‘treće osobe’ od 72 pare dvostruko je skuplja od cijene redovite vozne karte na relaciji Pile – željeznička stanica u Gružu, pa pretpostavljam da nije baš bilo previše običnih građana koji su se gurali da bi se kao ‘treće osobe’ eventualno ukrcale u zakupljeni tramvaj. Sigurno je da ni luksuz zasebne vožnje tramvajem nije mogao sebi baš svatko priuštiti. Za 15 kruna koliko je to koštalo, od Pila do kolodvora moglo se prevesti 40 putnika s redovitim tramvajskim kartama.
Uostalom, bilo su to ratna vremena, tužna za Dubrovnik, pogotovo u završnoj fazi Prvoga svjetskog rata kad su mnogi Dubrovčani gladovali” – napisao je u svom tekstu Vedran Benić.
Promet obustavljen 20. ožujka
Uslijed dotrajalosti i otkazivanja kočnica, 7. ožujka 1970. dogodila se prometna nesreća u kojoj je tramvaj broj 5 iskočio iz tračnica. Tom prilikom poginuo je jedan putnik, a četrnaest ih je bilo ozlijeđeno.
Dva dana nakon nesreće promet na relaciji Pile – Bolnica je obustavljen, a 20. ožujka iste godine tramvajski promet u Dubrovniku je potpuno obustavljen.
