Jučer smo pisali kako je Hajduk 1993. pobijedio u Ljubljani veliki Ajax s 1:0 i kako smo dobili novog i mladog centarfora Ivicu Mornara.
Danas ćemo o još jednom velikom Hajdukovom napadaču, možda i najboljem kojeg smo ikad imali, o Zlatku Vujoviću.
Te srijede, prije 41 godinu, na Poljud je u prvom kolu Kupa UEFA stigao francuski Metz.
Odlična momčad, tada u vrhu francuskog prvenstva. A neugodna su do tada bila iskustva Bijelih s francuskim klubovima.
Još su bile svježe rane prethodnih ispadanja od Bordeauxa i pogotovo od Saint-Étiennea, kada je Ivićev stroj mogao i do vrha Europe.
U obje utakmice bilo je 4:1 u Splitu i katastrofa Bijelih u uzvratu.
Pred utakmicu s Metzom, kada je 40.000 gledatelja napunilo Poljud, veliki sportski novinar Zdravko Reić napisao je:
„Neka opet bude 4:1.“
I bilo je 5:1. Prvi je zabio stoper Bijelih Vatroslav Petrinović, a onda je uslijedila golijada od četiri pogotka našeg kapetana Zlatka Vujovića.
Zlatko je zabio dva gola i u uzvratu u Metzu. Tamo je bilo 2:2, a Hajduk je eliminirao respektabilnog protivnika u tada iznimno jakom europskom natjecanju.
Ovu utakmicu s Metzom u Splitu pamtimo i po brutalnoj intervenciji tadašnje milicije na sjevernom stajanju.
Bilo je te večeri skandiranja Torcide koja nisu bila po volji tadašnjem komunističkom režimu.
Dakle, prije 41 godinu Bijeli su eliminirali jaki Metz, u čijim su redovima bili vratar Ettorre, Didier Six, Bocande, Markov, Carlos Lopez...
Bijeli brod Špace Poklepovića plovio je dobro te sezone. Došlo se do četvrtfinala Kupa UEFA. Zlatko Vujović bio je te godine drugi najbolji strijelac tog natjecanja s osam postignutih golova. Ispred njega bio je Klaus Allofs, napadač njemačkog FC Kölna.

