Tih dana uvelike se komuniciralo s Europskom hokejskom federacijom da nas posjeti mala delegacija u Splitu kako bi nas nešto naučili, a još više kako bi nas izmotivirali za dalje.

U našoj sportskoj akademiji Sparta imamo visoko motivirane sportaše cijelu godinu jer imaju sve što roditelj i dijete mogu zamisliti da ima jedan sportski klub. Ali naš hokej klub Spartanac ima puno trnovitiji put, nema sufinanciranje, nema najbolje uvjete za trenirati, nema ni masovnost da bismo mogli sami neke stvari financirati. Nitko neće ni da nas donira jer ne prepoznaje sebe u toj priči, jer u našim krajevima skoro nitko nije trenirao hokej kao dijete.

Znači sva vrata, ne da su zatvorena nego imaju i katanac. I tu se stvorila jedna šačica ljudi koja se zaljubila u taj sport, možda dodatno i radi toga što vučemo pionirske poteze pa se za svaku stvar treba izboriti. Ne znam, ali činjenica je da su ti ljudi godinama u klubu i da uvijek nađemo put za otvoriti vrata. Tako napišem ja na privatnom profilu da bih volio da naši hokejaši imaju jednom svoj dokumentarni film, ali da to sada nije moguće. I javi mi se prijatelj Jakov u inbox i kaže da će nam on besplatno snimiti film jer cijeni našu borbu.

Nekako taman se sve poklopilo. Vodeći ljudi europske i hrvatske federacije, svi naši sportaši bili su na okupu i još je trebalo riješiti igralište za cijeli dan da bude naše. To je uvijek problem kad je nešto za rad s djecom, uvijek zapinje na sve strane. Prijatelj mi radi nešto s magarcima i odmah je dobio podršku svih institucija uključujući i EU fondove, a kad radiš s djecom i još dovedeš novi olimpijski sport u županiju onda si pomalo i luckast a kamoli da te se pomogne. Uglavnom, Jakov nam je bio pravo osvježenje i naša cijela seniorska momčad je položila trenersku licencu europske hokejske federacije i imamo krasno snimljen film za uspomenu prvih hokejskih koraka u Dalmaciji.

Norman Hughes kao direktor EHF-a i Slaven Zlatar kao direktor HHS-a s delegacijom iz hokej kluba Oosterbeck bili su s nama na terenu i sve nam pomagali. Nakon njihovog odlaska cijeli klub je bio motiviran i ništa im nije bilo teško. Cilj susreta je bio pomalo uključivati novopečene trenere u rad s djecom i promocije kluba kako bi se klub razvijao i kako bi hokej na travi ostao u gradu pod Marjanom.

I održali smo se, čak smo pokrenuli i djecu da se natječu i igraju hokej na travi. Pored svih peripetija i udaraca smo opstali, i uvijek nešto novo izmišljamo. Još čekamo da postanemo punopravni članovi saveza splitskih sportova, ali smo pred vratima. Čulo se za našu hokejsku ekipu, uvijek samo pozitivno…



Komentiraj

Napišite komentar

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Upišite svoje ime