S djecom do desete godine radimo univerzalan pristup. Smatramo da je za djecu od šest, sedam godina prerano da idu na specijalizaciju sportova, pogotovo timskih. To je znanost o pokretu i razvoju mladih i djece kroz sport i dokazala.

Do njihove desete godine oni nama dođu spremni na hokej. Hokej im ne bude nepoznat jer ga rade kroz igru i zabavu svaki tjedan kroz univerzalan pristup naše akademije. Kroz “Spartu” je prošlo djece više nego kroz ijedan drugi klub u Splitu u zadnjih pet godina.

Međutim, shvatili smo da ih ne možemo zadržati više od pola sezone ako nema natjecanja. Djeca se po sebi vole natjecati i sami trening, koliko god bio kreativan i zanimljiv, sam po sebi nije dovoljan. Na borilačkim sportovima postoje pojasevi, na momčadskima turniri, svugdje postoji strategija razvoja te vrijeme za provjeru znanja i priznanje.

Odlučili smo to napraviti u pedagoškim okvirima, strogo držeći se metodoloških znanja. Odlučili smo napraviti pet zvjezdica koje djeca mogu osvojiti tijekom sezone. Zamišljeno je da to bude često, no ne i prečesto. U te zvjezdice ubacili smo provjeru znanja iz streljaštva, svih sportova s loptom, atletike, gimnastike, samoobrane, sportskog penjanja itd.

Svaka zvjezdica koja je dolazila bila je teža. Kad dijete ne bi uspjelo, vratili bismo ga par puta ako treba dok ne uspije. Uvijek bi svi položili zvjezdicu. Svako dijete bismo prozvali imenom i prezimenom da izađe pred trenera i dok bi trener uručivao medalju, diplomu i kiki bombon, roditelji i druga djeca bi glasno pljeskali. To bi našim Spartancima bio veliki motiv za dalje. Tu sezonu moglo se izbrojati na prste ruke koliko smo članova izgubili.

Iduću sezonu nije trebalo skoro sve iz početka. Počelo se pričati samo o zvjezdicama i o trenerima Nikoli, Luki i Damiru