Petar Ugarković, poznati stručnjak za morski svijet, objavio je snažno upozorenje u kojem poziva učitelje, financijere i organizatore ekoloških projekata da biokugle više ne bacaju u more.
"Drage učiteljice i učitelji, financijeri i svi koji u budućnosti planirate ovakve projekte, molim vas, nemojte", poručio je Ugarković. Kako je naveo, postoje brojne druge korisne ekološke akcije kroz koje se djeca mogu družiti, educirati i učiti o zaštiti okoliša, a čiji je pozitivan učinak moguće provjeriti.
"Za tvrdnje da kugle čiste more nema dokaza"
Priča o biokuglama, ističe, na prvi pogled djeluje privlačno. Takve se aktivnosti već petnaestak godina provode u školama i vrtićima diljem Hrvatske, a najčešće uključuju izradu i bacanje kugli s mikroorganizmima u more.
Ugarković smatra da nije sporno kada je cilj druženje djece, zabava i razvijanje svijesti o okolišu. Problem, upozorava, nastaje kada se djeci govori da kugle doista čiste more, razgrađuju teške metale ili proizvode kisik.
"Za takve tvrdnje nema uvjerljivih dokaza", poručio je. Posebno je izdvojio tvrdnju prema kojoj bi se teški metal poput žive mogao razgraditi i pretvoriti u kisik. "Živa je kemijski element i ne može se mikroorganizmima pretvoriti u kisik. Takve tvrdnje ne bi smjele biti dio školskog kurikuluma", naveo je Ugarković. Objasnio je kako fekalne bakterije u moru mogu vrlo brzo nestati djelovanjem UV zračenja, temperature, saliniteta, nedostatka hranjivih tvari i konkurencije s prirodnim morskim mikroorganizmima. Zbog toga se, smatra, svaka kasnija promjena u kakvoći mora ne može automatski pripisati nekolicini kugli bačenih u veliki morski sustav.
Upozorio je i da su neki preparati izvorno osmišljeni za zatvorene slatkovodne sustave, dok se potom koriste u moru, koje ima potpuno drukčije uvjete. "Dalmatinci bi rekli: 'More nije voda.' U ovom slučaju to ima smisla jer ono što živi u slatkovodnom sustavu ne živi u moru", napisao je.
Postoji li opasnost od unošenja stranih vrsta?
Ugarković smatra da sastav preparata ne bi smio biti poslovna tajna, osobito ako sadržavaju mikroorganizme podrijetlom iz drugih dijelova svijeta. Prije njihova unošenja u prirodni ekosustav, upozorava, potrebno je točno znati koje se vrste i sojevi koriste, mogu li preživjeti u moru te postoji li opasnost od njihova širenja. Naglasio je kako je borba protiv stranih i invazivnih vrsta jedna od važnijih ekoloških tema današnjice, dok bi se ovakvim akcijama u more potencijalno mogli unositi upravo strani organizmi.
"Zagađenje se ne rješava liječenjem simptoma"
Osvrnuo se i na primjer uvale na Korčuli, za koju se u prilogu tvrdilo da je onečišćena fekalijama i teškim metalima. Ugarković poručuje da bi takav podatak, bude li potvrđen, morao biti znak za uzbunu te povod da se pronađe i zaustavi izvor onečišćenja. "Onečišćenje se ne rješava liječenjem simptoma, nego boljom kanalizacijskom infrastrukturom, nadzorom i uklanjanjem uzroka problema", istaknuo je. Dodao je da Korčulanski kanal ima golem volumen vode i snažne morske struje, zbog čega se koncentracija mikroorganizama iz kugli vrlo brzo razrjeđuje.
"Da su kugle bačene u lokvu u Račišćima, možda bi još i imalo smisla", slikovito je zaključio.
Pozvao političare da provjere na što troše javni novac
Ugarković je naglasio da njegova objava nije usmjerena isključivo protiv priloga koji je snimio HRT, već protiv stotina sličnih projekata koji se provode diljem Jadrana, a u kojima se, kako tvrdi, ponavljaju iste znanstveno neutemeljene tvrdnje. Pozvao je škole da se prije pokretanja ekoloških projekata obrate hrvatskim stručnjacima iz područja ekologije, mikrobiologije i sanacije onečišćenja.
Posebnu je poruku uputio političarima i lokalnim upravama koje financiraju ovakve aktivnosti.
"Trebali bi pažljivo provjeriti na što troše javni novac. Dobre namjere nisu dovoljne. Djecu trebamo učiti ekologiji koja se temelji na znanosti, a ne na lijepim, ali šupljim pričama", zaključio je Petar Ugarković.