Na Facebook stranici Facebook pod nazivom Medicinske sestre – medicinski tehničari objavljena je poruka koja dirnula mnoge. Ne uljepšava stvarnost, već jednostavno pokazuje ono što medicinske sestre i medicinski tehničari svakodnevno jesu.
Prenosimo je u cijelosti.
"Vidjela sam trudnice, obuzete sramom, kako se ispričavaju što se nisu oprale prije ulaska u rodilište. I vidjela sam medicinske sestre kako kleče pred njima. Peru im tijela s molitvenom pažnjom. Režu im nokte, češljaju kosu, vraćaju dostojanstvo onima koje je društvo zaboravilo. A zauzvrat dobivaju jednostavne, ali nezaboravne riječi:
"Moje će se dijete roditi čisto, hvala vam."
Vidjela sam medicinsku sestru kako postaje majka pacijentu s Alzheimerovom bolešću. U najtežim danima, žena je tražila oprost od svoje majke koja više nije bila tu.
Medicinska sestra je bez oklijevanja rekla: "Opraštam vam.“ Volim te." I u tom zagrljaju koji nije bio stvaran, vidjela sam nešto veće od lijeka: suosjećanje koje liječi čak i kada nema lijeka.
Vidjela sam bolničare prekrivene bljuvotinom kako kleče pokraj djece u krizi, samo da ne bi ostala sama. Vidjela sam medicinske sestre kako podižu tijela dvostruko teža od vlastite, ne iz dužnosti, već da bi vratile djelić ljudskosti, osjećaj da si još uvijek netko.
Vidjela sam medicinsku sestru kako podiže mrtvorođenče. Umočila ga je u toplu vodu, oprala ga, namjestila mu kosu, odjenula ga s nježnošću. Kako bi ga majka mogla vidjeti posljednji put. Ne kao traumu. Već kao tih, nježan, ljudski oproštaj.
Vidjela sam medicinske sestre kako traže pastore, svećenike, iscjelitelje, bilo koga tko bi mogao donijeti mir duši koja napušta ovaj svijet.
Vidjela sam medicinske sestre na hitnoj kako se bacaju na nesvjesnog, zaraženog pacijenta, samo da ga spriječe da se ozlijedi dok pada. Bez razmišljanja o sebi. Samo prava gesta.
Ona koja se događa kada si napravljen od nečeg drugačijeg.
Od hrabrosti. Od poziva.
Vidjela sam medicinske sestre kako se vraćaju u dvostruke smjene.
Ne San. Nema hrane. Ostavljanje djece, muževa, roditelja kod kuće, jer briga ne može čekati. Jer za njih etika i ljubav dolaze ispred vlastitih života.
Ako postoji poziv svetiji, ljudskiji i potrebniji od toga da budem medicinska sestra, oprostite mi, ali ja ga ne poznajem.
Odajmo počast onima koji se svakodnevno bore protiv boli samo snagom svojih ruku.
Medicinske sestre.
Tihe čuvarice našeg dostojanstva"
