Sedmero policijskih službenika Policijske uprave splitsko-dalmatinske ove je godine primilo medalje Ministarstva unutarnjih poslova za iznimne pothvate u policijskom postupanju, odnosno za situacije u kojima su svojim djelovanjem izravno pridonijeli zaštiti i spašavanju života građana ili njihove imovine, pritom se izlažući opasnosti za vlastiti život i sigurnost.
Među nagrađenima je i Jure Merčep, policijski službenik Policijske postaje Omiš, koji je u svojih šest godina službe već prošao i najzahtjevnije intervencije. Medalju Ministarstva unutarnjih poslova primio je na svečanoj akademiji održanoj 29. rujna u Zagrebu u povodu Dana policije, a za svoja djela dobio je i priznanje Grada Omiša.
Iza tih priznanja stoje konkretni događaji i ljudi kojima je pomoć bila potrebna u trenutku kada su minute, a ponekad i sekunde, bile presudne. Naime, u svibnju ove godine Merčep se na Dubcima spustio niz teško pristupačnu provaliju do vozila koje je sletjelo s ceste te iz njega izvukao unesrećenog muškarca. Samo dva dana ranije, zajedno s kolegicom, pomogao je trudnici koja je trebala što prije stići do KBC-a Split.
S nagrađivanim omiškim policajcem razgovarali smo o trenucima koji su obilježili njegov dosadašnji policijski put, intervencijama u kojima su sekunde bile presudne, ali i o tome što za njega znači nositi policijsku uniformu, koliko je teško posao ostaviti iza sebe nakon završetka smjene te što mu znače priznanja koja je dobio.
Iako su ga nakon spašavanja na Dubcima mnogi nazvali herojem, sam sebe tako ne doživljava. Kaže kako vjeruje da bi svatko tko bi se našao u istoj situaciji pokušao pomoći.
Priznanja mu, ipak, mnogo znače.
„Izuzetno sam sretan i ponosan na ovu nagradu i na ovo priznanje. Za mene je to veliko priznanje, ali ujedno i motivacija za moj daljnji rad“, govori nam Jure Merčep.
Da jabuka ne pada daleko od stabla dokazuje Jure, čiji je otac također policajac. Merčep je policijski službenik šest godina, a od početka radi u Policijskoj postaji Omiš. Govori nam kako se ljubav prema ovom zanimanju rodila još u dječačkim danima.
„Od početka je to bio poziv. Jednostavno sam znao da je to ono što želim raditi“, kaže te dodaje da mu je obitelj najveća podrška.
„Obitelj mi daje potpunu podršku jer znaju koliko volim ovaj posao. Znaju da je to ono što želim raditi i uvijek su uz mene. I moj otac je policajac, tako da dobro razumiju što ovaj posao nosi sa sobom“, priča nam.
Zanimalo nas je kako izgleda prosječni dan jednog policajca.
„Svaki dan kao policijski službenik susrećeš se s novim intervencijama i svaki dan je na svoj način ispunjen. Dođemo na posao, preuzmemo smjenu i sve ono što je potrebno, a onda izlazimo na teren. Radimo po prometu, drogama, javnom redu i miru, obilazimo škole i postupamo po intervencijama. Nikada zapravo ne znaš što će ti taj dan donijeti“, opisuje Merčep.
Upravo jedan od takvih dana dogodio se u svibnju.
Na putu prema poslu ugledao čovjeka u provaliji
Kako smo već spomenuli, Merčep je s kolegicom tog dana putovao na posao kada su dobili informaciju da je na području Dubaca vozilo sletjelo u provaliju. Po dolasku na mjesto nesreće postalo je jasno da nema vremena za čekanje. Automobil je bio u provaliji, teren teško pristupačan, a u vozilu se nalazio muškarac koji je pokušavao dozvati pomoć.
„Kolegica i ja putovali smo na posao kada smo dobili informaciju da je na području Dubaca vozilo sletjelo u provaliju. Kada smo došli na mjesto događaja, ugledali smo vozilo, a čovjek koji je bio unutra zapomagao je i mahao rukom. Bez ikakvog razmišljanja spustio sam se u provaliju. Teren je bio teško pristupačan, došao sam do vozila, izvukao čovjeka i postavio ga u odgovarajući položaj. Nakon toga sam provjerio ima li još unesrećenih osoba“, prepričava Merčep.
Izvući čovjeka iz vozila bio je tek prvi dio zahtjevne intervencije. Trebalo ga je s nepristupačnog terena dovesti do mjesta na kojem ga može preuzeti hitna pomoć.
„Trebalo ga je izvući otprilike 150 metara prema vrhu, do ceste. Nakon toga su nam u pomoć došli i drugi, a unesrećenog je preuzela hitna pomoć. U takvom trenutku ne razmišljaš previše. Jednostavno ideš spasiti čovjeka i pomoći mu, to je najvažnije“, opisuje naš sugovornik jednu od najzahtjevnijih intervencija u karijeri.
Tek nakon završetka intervencije, kada neposredna opasnost prođe, ostaje prostor za razmišljanje o svemu što se dogodilo. Pitamo ga je li tek tada postao svjestan opasnosti kojoj se i sam izložio.
„Kada nekome u takvoj situaciji možeš pomoći, osjećaš veliko ispunjenje. Teško je to opisati riječima. U tim trenucima ne razmišljaš o vlastitoj sigurnosti, već samo o tome da pomogneš čovjeku kojem je pomoć potrebna. Izložili smo i vlastiti život kako bismo pomogli drugome, ali tada o tome jednostavno ne razmišljaš“, kaže omiški policajac koji je nakon nesreće ostao je u kontaktu s obitelji unesrećenog te se raspitivao o njegovu stanju i oporavku.
Samo dva dana ranije pomagao trudnici
Samo dva dana prije intervencije na Dubcima, Merčep i njegova kolegica našli su se u još jednoj situaciji u kojoj je bilo potrebno brzo reagirati, a naš sugovornik nam detaljno opisuje kako su 'spasili' trudnicu.
„Kolegica i ja došli smo u Duće obavljati kontrolu prometa kada nam je prišao gospodin i rekao da mu treba pomoć. Rekao nam je da mu je supruga u trudovima i da bi svaki trenutak mogla roditi. Kontaktirali smo šefa smjene i pitali možemo li ih pratiti prema Splitu. Dobili smo odobrenje, uključili svjetlosnu i zvučnu signalizaciju i ispratili ih do KBC-a Split. Put je dobro prošao, a gospođa je nekoliko minuta nakon dolaska rodila“, prepričava nam Jure.
Nakon rođenja djeteta policajci su ponovno susreli obitelj kojoj su pomogli pa su im otišli na babine.
„Posjetili smo ih nakon svega, bili smo na babinama. Lijepo je kada nakon takve intervencije dobiješ povratnu informaciju i znaš da je sve dobro završilo“, govori nam.
Upravo su takvi trenuci, kaže Jure, među najljepšima koje policijski posao može pružiti.
„Ova dva događaja posebno su me ispunila. Ne mogu opisati taj osjećaj. Kada na takav način možeš pomoći građanima, to stvarno čovjeka čini sretnim. To su situacije zbog kojih vidiš koliko nekome može značiti ono što radiš“, govori Merčep.
Što znači biti dobar policajac?
Kada ga pitamo koje osobine, prema njegovu mišljenju, mora imati dobar policijski službenik, ponovno u prvi plan stavlja građane.
„Treba biti spreman pomoći ljudima, uvijek biti na raspolaganju građanima i biti tu kada im je pomoć potrebna. Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari u ovom poslu“, kaže.
A što je najteži dio policijskog posla?
„Među najtežim situacijama su nasilje u obitelji i prometne nesreće sa smrtnim posljedicama. Posebno je teško kada nakon takve nesreće morate obavijestiti obitelj da je njihov član stradao. To su teški trenuci ovog posla“, govori nam.
Takve situacije ne nestaju nužno onoga trenutka kada policajac završi smjenu i skine uniformu. Ipak, želi li dugoročno raditi ovaj posao, mora pronaći način kako profesionalno iskustvo odvojiti od privatnog života.
„Jednostavno moraš imati stvari posložene u glavi. Moraš to na neki način filtrirati i naučiti odvojiti posao od privatnog života“, objašnjava.
U razgovoru ne zaboravlja ni kolege s kojima dijeli svakodnevicu. Posebno spominje kolegicu Josipu Zovko, koja je s njim bila tijekom intervencije s trudnicom, a koja je također nagrađena za svoj profesionalni rad i rezultate.
Novčani dio nagrade donirali stradalima u požaru
Medalja Ministarstva unutarnjih poslova nije jedino priznanje koje je Merčep dobio. Za svoja djela nagradio ga je i Grad Omiš. A nagrađeni policijski službenici s omiškog područja odlučili su novčani dio svojih nagrada donirati za pomoć u sanaciji posljedica požara.
S Jurom Merčepom smo razgovarali i o velikom požaru koji je pogodio omiško područje, tijekom kojeg su policijski službenici, uz ostale žurne službe, bili angažirani na terenu.
„Radio sam za vrijeme požara. Regulirali smo promet i pomagali građanima, ovisno o potrebama na terenu. U takvim okolnostima najvažnije je biti na raspolaganju ljudima i pomoći ondje gdje je potrebno“, prisjeća se .
Omiškim policajcima tada su u pomoć pristigle i kolege iz drugih policijskih postaja, što je, ističe, bilo posebno važno s obzirom na opseg događaja.
„Došli su kolege iz Splita, Makarske i drugih postaja. Svi smo djelovali zajedno i bili na raspolaganju građanima. Upravo se u takvim situacijama najbolje vidi koliko su važni suradnja i zajedništvo“, zaključuje Merčep.
Na kraju razgovora pitamo ga što bi poručio mladim ljudima koji danas razmišljaju o policijskom pozivu.
„Neka budu hrabri i odlučni. Ako osjećaju da je policija njihov poziv, neka ne odustaju. Treba ostati uz svoj poziv i ostvariti se u njemu“, poručuje.
Jure Merčep svoj je, čini se, pronašao.
Velika gesta omiškog policajca: Dobio nagradu pa cijeli iznos donirao stradalima u požaru
Nagrađeni za predan rad, a nagrade daruju drugima: Omiški policajci pomažu nakon požara