U uvali Kašjuni danas je obilježena 35. obljetnica pogibije Josipa Vranića, prvog pripadnika Hrvatske ratne mornarice koji je izgubio život u Domovinskom ratu. Vranić je imao samo 20 godina kada je 24. rujna 1991. godine poginuo braneći Split.
Na mjestu njegove pogibije počast mu je odala Udruga veterana Hrvatske ratne mornarice, a među okupljenima je bio i njegov otac Roko Vranić.
Trideset i pet godina poslije prisjetio se sina koji je, unatoč njegovim pokušajima da ga odgovori, svim srcem želio sudjelovati u obrani Hrvatske.
– Josip je svim srcem želio sudjelovati u obrani naše države, naše domovine. Bio je u Švedskoj, u Stockholmu, s jednom grupom studenata. Tamo su bili studenti iz cijele Europe – prisjetio se Roko Vranić.
U vrijeme kada se rat približavao, otac ga je pokušavao uvjeriti da ostane izvan Hrvatske.
– Mi smo se čuli. Rekao sam mu: „Slušaj, ostani gore. Ovdje se rat sprema. Počet će danas ili sutra.“ On je došao – ispričao je.
„Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana“
Josipovu odluku, kaže njegov otac, nije bilo moguće promijeniti.
– Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana. To su godine kada se misli da se može sve, da se sve zna. Roditelji mogu govoriti „nemoj ići, nemoj ovo, nemoj ono“, ali imate jako malo uspjeha da ga odgovorite da ne ide – kazao je.
Josip je studirao ekonomiju. Umjesto da ostane u Švedskoj, vratio se u Hrvatsku i kao dragovoljac priključio obrani zemlje.
Umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Nikola Bokčić prisjetio se da je Vranić u Hrvatsku ratnu mornaricu došao upravo u trenutku njezina stvaranja.
– Kao dragovoljac ušao je u sastav Hrvatske ratne mornarice u trenutku kada se ona tek formirala. Znao je da ne dolazi tamo gdje je već uhodan ritam života, nego tamo gdje treba udarati temelje i stvarati – rekao je Bokčić.
Vranić je bio pripadnik prvog voda protuzračne obrane formiranog u Splitu, a potom je s dijelom postrojbe upućen na Kašjune.
Njegov ratni put trajao je svega nekoliko dana.
– Nažalost, njegov ratni put trajao je samo četiri dana. Ali u ta četiri dana uspio je pokazati svoju ljudsku veličinu, energiju, domoljublje i hrabrost – kazao je Bokčić.
Kobni dan na Kašjunima
Roko Vranić prisjetio se i onoga što se dogodilo na mjestu na kojem danas stoji spomenik njegovu sinu. Na Kašjunima su bila postavljena dva topa kojima je zadaća bila spriječiti prolazak snaga i opreme Jugoslavenske ratne mornarice.
Prema njegovu svjedočenju, jedan od brodova približio se položaju hrvatskih snaga, nakon čega je Josip ispalio topovski hitac.
– Mislili su da su ga pogodili jer je brod dao veliki gaz i stvorio se dim. Mislili su da su ga pogodili, ali nisu. Brod je pozvao pomoć – ispričao je Vranić.
Uslijedila je paljba prema hrvatskom položaju.
– Počeli su pucati nasumice po položaju. Valjda ga je taj prvi rafal dohvatio i to je to – kazao je otac.
Potom je zastao na onome što se ne može opisati vojnom kronologijom.
– Što se poslije dogodilo obitelji, to možete samo zamisliti – rekao je.
„Neprijateljski rafali zaustavili su njegov život, ali ne i naše osjećaje“
Trideset i pet godina poslije njegovi suborci ponovno su došli na mjesto njegove pogibije.
– Ovdje smo se obvezali Josipu da neprijateljski rafali koji su zaustavili njegov život sigurno neće zaustaviti naše osjećaje i našu potrebu da dolazimo ovdje i izražavamo mu zahvalnost i ljubav. On je to zaslužio – poručio je Bokčić.
Dodao je kako je Vranić svojom hrabrošću, patriotizmom i domoljubljem postao jedan od simbola Hrvatske ratne mornarice.
Josip Vranić poginuo je 24. rujna 1991. godine. Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana.