Dok su se vatrogasci borili s velikim požarom na području Lokve Rogoznice, rame uz rame s njima svoju su imovinu branili i mještani. Bez profesionalne opreme i gotovo bez ikakvih sredstava, neki su pred vatrenom stihijom ostali samo s vrtnim crijevom u rukama i nadom da će uspjeti spasiti ono što su stvarali cijeli život.
Jedan od mještana opisao nam je dramatične trenutke koje je sa sinom Stjepanom proživljavao iza obiteljske kuće. "Znamo svi da su vatrogasci heroji, živući heroji, ali bilo je tu i malih ljudi koji su branili i obranili svoje, ono što su stjecali cijeli život teškim trudom i radom. Borili su se s onim čime su raspolagali. Osim ogromnog srca i velike hrabrosti, imali su nešto malo vode i kućno crijevo. I neki su uspjeli", govori nam Siniša.
"Neki Davidi uspjeli su satrati Golijata"
Prizore borbe s vatrom usporedio je s biblijskom pričom o Davidu i Golijatu. "Neki nisu uspjeli, Golijat je bio prejak. Ali neki Davidi uspjeli su satrati Golijata", kaže. Među njima su bili upravo on i njegov sin Stjepan.
Fotografija nastala iza kuće pokazuje Stjepana kako s običnim vrtnim crijevom polijeva područje oko kuće dok se požar približava. "Iza kuće je slikano. Moj sin Stjepan poliva s tim jadnim šijunom i ne odustaje. Ja sam se satrao držeći crijevo, onda je on preuzeo. Niku i malu poslao sam na sigurno, preko, a nas dvojica ostali smo polijevati", prepričava naš sugovornik.
"Ako triba, izgorit ću s tobon"
Situacija je, međutim, u jednom trenutku postala toliko ozbiljna da je Siniša odlučio kako više nema smisla riskirati. Pokušao je poslati i sina na sigurno. "Kasnije, kad je postalo preopasno, tjerao sam i njega da ode. A on mi kaže: "Ako triba, izgorit ću s tobon"", priča nam Siniša.
U nekoliko riječi stala je sva drama ljudi koji su se našli pred vatrom i gledali kako im u nekoliko trenutaka može nestati ono što su gradili godinama.
Deseci malih, osobnih borbi
Dok su vatrogasci vodili najveću bitku s požarom, iza njih su se odvijali deseci ovakvih malih, osobnih borbi. S kantama, crijevima i ono malo vode koju su imali, mještani su pokušavali sačuvati kuće, okućnice i uspomene.
Nisu svi u tome uspjeli. Ali neki "Davidi", kako ih naziva naš sugovornik, jesu.