Hvarske ljetne priredbe i u svom ovogodišnjem, 65. izdanju, ostavljaju bez daha sjajnim programom u kojemu baš svatko može pronaći nešto za sebe. Jedan od nastupa za pamćenje zasigurno će biti onaj glazbene dive Josipe Lisac. Nešto više od dva sata glazbenog putovanja s majstoricom interpretacije proletjelo je uz najpoznatije svevremenske hitove, ali i zanimljive anegdote o pjesama koje u trenutku nastanka nisu bile prepoznate kao uspješnice, a vrijeme je pokazalo da im se danas vraćaju i sve mlađe generacije.
U svojem prepoznatljivom stilu, u raskošnoj crnoj haljini i s krupnim modnim dodacima, kao da u prekrasnom Hvaru nije bilo preko 30 stupnjeva, Josipa Lisac donijela je dašak modne avangarde i prepoznatljiva zvuka. Energična i izvrsno raspoložena, s publikom je dijelila crtice iz vremena nastanka svojih omiljenih pjesama, ali i obilje životnih mudrosti. Slušatelji na najljepšoj ljetnoj pozornici, potpuno ispunjenoj hvarskoj Venerandi, dobili su ono što se od Josipe Lisac i očekuje: iskrenost, predanost, posebnost.
Koncertni program još je jednom pokazao zašto je Josipa Lisac umjetnica kojoj repertoar nikada nije tek niz hitova, nego priča satkana od emocija, sjećanja i razgovora s publikom. Od uvodnih taktova pjesama „Sreća“, „Tko zna“ i „1000 razloga“, preko potresne „Ne prepoznajem ga“, pa sve do moćnih interpretacija „Gdje Dunav ljubi nebo“, „Make up“, „Hir“ i „Magla“, svaka je pjesma dobila novu dimenziju u njezinoj karakterističnoj izvedbi – na trenutke krhkoj i intimnoj, na trenutke gotovo kazališno dramatičnoj.
Između pjesama Josipa Lisac nije skrivala emocije ni smisao za humor. Prisjetila se i pjesme „Na, na, na“, poznate po stihovima „Šetamo kroz grad...“, istaknuvši da je s vremenom postala veliki hit upravo zahvaljujući publici koja danas uglas pjeva prepoznatljivo „na-na-na“, a svojedobno nije bila „u interesu“ kao hrvatski predstavnik na Eurosongu, no vrijeme joj je dalo sasvim drugačiju potvrdu – publika ju je prigrlila i pretvorila u jednu od središnjih glazbenih točak njezina repertoara.
Posebno dirljiv trenutak večeri bio je kada je govorila o albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, jednom od najvažnijih ostvarenja hrvatske diskografije. Istaknula je da gotovo pet i pol desetljeća nakon objavljivanja taj album ne prestaje živjeti. Ganuta je kada njegove pjesme otkrivaju i interpretiraju mladi glazbenici, ali još više kada u prvim redovima svojih koncerata vidi djecu koja, zajedno s roditeljima, jednako predano pjevaju stihove nastale davno prije njihova rođenja. Malo je domaćih albuma koji su uspjeli nadživjeti generacije onako kako je to uspio „Dnevnik jedne ljubavi“, a upravo su takvi trenuci bili najbolji dokaz da njegova vrijednost odavno nadilazi nostalgiju i postaje dio kolektivne glazbene baštine.
Publika na Hvaru to je prepoznala i uzvratila dugim pljeskom, a Josipa Lisac i njezini sjajni kolege instrumentalisti vratili su se na pozornicu na bis. Za kraj je odabrala „Ležaj od suza“ i“ „U svijetu svanuo je dan“, ostavivši publiku s osjećajem da nije prisustvovala tek koncertu, nego susretu s umjetnicom koja desetljećima ostaje vjerna sebi, dok njezine pjesme, paradoksalno, iz godine u godinu postaju sve mlađe.
Od humora i razgovora što sve pjevač ne smije raditi da bi sačuvao glas te dosjetljivih komentara o sezonskom i postsezonskom radu, u umjetnosti i izvan nje, preko polemike u kojoj je zaključila da nam treba solidarnost i sloboda stvaralaštva pa sve do zrnaca mudrosti o dobroti i razumijevanju, Josipa Lisac publici je pristupila i kao glazbena diva, ali i kao prijateljica. Ganutu je hvarsku publiku pozdravila riječima: „Zahvalna sam za naše susrete – mi se vidimo, mi se osjećamo. Baš se i ne družim s glazbenicima, ali dođem vama ka prijateljima, mi se razumijemo. Zbog vas sve skupa ima smisla.“
I ovim su se koncertom Hvarske ljetne priredbe pozicionirale kao srce kulturnih događaja na jadranskoj obali, pune emocija, sinergije s publikom i interesa za najvažnija umjetnička imena hrvatske kulturne scene.