Klapa Cambi veličanstveno je proslavila 40 godina svojega djelovanja na dupkom punom Peristilu. Kultna klapa u svojoj se sjajnoj karijeri može pohvaliti s više nagrada nego godina staža, postavljajući temelje modernom klapskom izričaju, ali i njegujući vokalnu izvrsnost kojoj nema premca. Od povijesnih rekorda na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, preko Porina za klapsku, folklornu i zabavnu glazbu pa sve do festivalskih nagrada u utvrdama klapske pjesme, ali i međunarodnim natjecanjima – klapa Cambi oduvijek je sinonim za izvrsnost. Na Peristilu su oduševili bogatim izborom repertoara koji je znalački posložio Vinko Didović. Plejadu sjajnih pjevača koji mogu biti na ponos svim svojim prethodnicama, a i nasljednicima, jer Cambiju se ne vidi kraja, činili su Eduard Šegota, Jozo Delaš, Petar Botica, Mislav Biočina, Hrvoje Lozančić i Luka Meić-Sidić.
Uz duhovito i šarmantno vođenje Frane Ridjana te veličanstvenu podršku publike, klapa Cambi pokazala je zašto je pionir izvrsnosti na svim vokalnim i žanrovskim područjima. U tradicionalnoj klapskoj pjesmi do izražaja će doći sve vrline, ali i mane zakonitosti klapskoga glazbenog sloga, a potonje je kod Cambija teško naći, čak i na srpanjskim temperaturama i u romorenju živahne splitske jezgre. „Izresla ruža rumena“ bila je putokaz i stijeg za čisti užitak u čvrstim vokalnim temeljima, kao i „Otvori mi svoje dvore“, interpretirana „po njihovu“ – s prepoznatljivom homofonom strukturom, fantastičnom puninom akorda, ali istovremeno i prelijepim paradoksom koji ih prati – svaki je od njih šestorice udžbenički primjer kultivirana glasa solista, no u tom grozdu kao klapa proizvode savršenu koheziju i boju koja očarava.
Publika je osobito nostalgično i ganuto pratila dojmljive obrade poput „Moj lipi anđele“ i „Sve bi da da si tu“. Uz izvrsnu su glazbenu pratnju pjevači klape Cambi dokazali zašto su začetnici i predvodnici klapskog popa u Hrvatskoj. Tradicionalni aranžmani koji su konciozno nadopunjeni zabavnim ritmovima rezultirali su megahitovima poput „Krive karte“, „Ne more mi bit“, „Popucale rebatine“ i „Dugo nije pala kiša“, a lijepo je bilo prisjetiti se i tada hrabrih iskoraka, poput „Sad kada došla si“ u suradnji s Bosutskim bećarima. Klapa Cambi ima žicu za publiku, ali i zna da sadržajna i izvedbena ispraznost ne može proći sve i da je zaogrnuta u najbolje akorde. Mnoge njihove pjesme sadrže tako duboku emocionalnu skalu da ih se može promatrati kao antologijske tekstove svojega vremena, osobito one s prizvukom balada.
Ne manje bitno – klapa Cambi i u ovoj izvedbi, opet u promijenjenom sastavu, jer život je glazbenih profesionalaca trnovit i „stalna mu mijena jest“, ne pati od kulta ličnosti. Moćan i upečatljiv otvoreni prvi tenor Edija Šegote svakako je jedan od najljepših zaštitnih znakova klape, ali nimalo ne zaostaju prekrasne baršunaste dionice baritona Mislava Biočine i bas-baritonovska sugestivnost Hrvoja Lozančića. Posebna vokalna ljepota i stabilnost krije se u glasovima drugih tenora Joze Delaša i Petra Botice, a šećer na kraju harmonijskog savršenstva i punine zvuka rezonantan je basso profondo Luke Meića-Sidića. Ukratko, to je momčad bez slabe karike, sa šest plejmejkera s kompletnom realizacijom. Mnogo je toga u tehnici, ali glavnina je u emociji. Bilo da pjevaju o životnim ljepotama ili nedaćama, ostavljenosti ili ljubavi, nostalgiji ili idili – njihova je namjera jasna i čista – prodrijeti do srca publike, do suživota s onima kojima je njihov talent namijenjen. Ne čudi stoga što su kao posebnu gošću svoje slavljeničke večeri pozvali istinsku glazbenu divu Meri Cetinić, čiji glas blistavo sja i prkosi zubu vremena i novih trendova, nošen čistoćom osjećaja koji su svevremenski i interpretacije koja je neuništiva.
Klapa Cambi sljubila je tradicionalno i moderno u glazbu koja osvaja i odgaja generacije, u brend i projekt veći od pojedinaca, u definiciju klapskog prijateljstva i dalmatinskog senzibiliteta. Ovo im je vjerojatno „tek prvih četrdeset“ – jer kolike tek slušatelje moraju obaviti ljepotom, jedinstvenošću i bogatstvom klapske pjesme?