Na Facebook stranici Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan objavljeno je oštro priopćnje koje potpisuje ravnatelj Damir Grubšić. Priopćenje prenosimo u cijelosti i autentično:
[KRIZA ĆE PROĆI, ODGOVORNOST OSTAJE]
Poštovane i poštovani ljubitelji Marjana,
nažalost, uz cijelu nevolju koja se sručila na Marjan, od prenamnažanja potkornjaka preko nestručne sanacije, u medijima se pojavilo i privremeno odbijanje Ministarstva poljoprivrede za usvajanje Gospodarskog programa temeljeno na dokumentu koji je 2016. Marjan proglasio “državnom šumom”.
Isto Ministarstvo je u dokumentu iz lipnja ove godine, kojeg vam prilažemo na uvid, dalo mišljenje kako je Marjan u vlasništvu Grada Splita kao privatnog šumoposjednika i niti jednom riječju nije spominjalo državno vlasništvo. Uostalom, da je Marjan doista “državna šuma” svi ovi mjeseci u kojima se od Gradonačelnika traži tabularna izjava bili bi suvišni, a Hrvatske šume bi gospodarile Marjanom po sili zakona.
Zakon predviđa “ili si državni ili privatni”, a Javna ustanova posjeduje brojne dokumente u kojima se vidi kako je tijekom 2018. pokušala sve zakonske nelogičnosti razriješiti, bez obzira na konačnu odluku, te mišljenje iz lipnja 2019.. Ako je šuma bila “državna” kako je Ministarstvo uopće moglo dopustiti sanaciju bez vlastitog upliva?
No nije svako zlo za zlo. Čim se JU PŠM pojavila u mogućem prijeporu, Društvo Marjan je sazvalo PRESS konferenciju. U subotu, 19. listopada 2019., čini nam se prvu otkad je počela sanacija.
Poštujemo tradiciju i članove Društva Marjan jer je to izuzetno cijenjena udruga koja čuva Marjan već stotinu godina, čiji su članovi kroz povijest među prvima pošumljavali, ali i provodili izgradnju sadržaja na Marjanu, restauranta, igrališta, krčenja, uređenja i asfaltiranja puteva na njemu, dostupnost svim Splićankama i Splićanima, ne ostavljajući ga “divljom prirodom”, reklo bi se da su bili “prvi graditelji na Marjanu”, no bez čije potpore 2005. godine ne bi bila osnovana ni ova ustanova.
Nažalost, ne sjećamo se njihovih PRESS konferencija tijekom ovogodišnje sanacije od potkornjaka,
– ni kada je na čelo sanacije stavljena šumarski nekvalificirana osoba,
– ni kada je mehanizacija sanacije stigla na Marjan,
– ni kad su metode izvlačenja posječenih stabala izabrane protivno njihovim zahtjevima ručnog ili životinjskog izvlačenja,
– ni kada su ih svi zainteresirani a čak i aktualni izvođači upozorili da su planirane vlake bile najbolji metod izvlačenja drveta,
– ni kad su sjeckalice kasnile, a zaraženo drvo ostavljalo usred šume na Benama,
– ni kada su najstručniji ljudi iz šumarske struke na Gradskom vijeću upozorili da ne može svatko vršiti “operaciju slijepog crijeva”,
– ni kada su stručnjaci napuštali Povjerenstvo za Marjan,
– ni kada su sa svih strana upozoreni na sječe nedoznačenih stabala,
…
nije bilo PRESSICa (ne sjećamo se nijedne, …) većinom su to bila iščuđavanja i pojedine izjave čelnika u TV reportažama.
Na jedinoj Tribini koju su organizirali tijekom ovih 9 mjeseci sanacije, njihovi gosti i predavači na njihov poziv, vrhunski stručnjaci, su pobijali jednu po jednu tvrdnju Društva i dokazivali:
– da je JU PŠM reagirala pravodobno i ispravno,
– da dio problema u broju starih stabala leži u vječnom protivljenju javnosti bilo kakvoj sječi još od 70tih,
– da je dio problema u pokušaju javnosti da dio vrijednog raslinja proglasi neredom i neradom,
a da je najveći problem pojave prenamnažanja potkornjaka u svjetskom problemu globalnog zatopljenja, koje je jednaki problem donijelo skoro svim zemljama svijeta.
Nakon toga nisu imali više Tribina.
Prosvjednih akcija, poput one koja je dovela do izbacivanja JU PŠM i stručnog pristupa, nije ni bilo.
Razumljivo, jer su oni bili inicijatori prosvjeda, koji su doveli do odluke o ovakvoj sanaciji, ravnopravni sudionici “Povjerenstva za Marjan” kao stručnog krovnog tijela ovakve sanacije.
Čelnici Društva su uglavnom izlazili u javnost svako jutro “resetirani”, kao da nisu dio službenog tijela koje treba voditi računa o sanaciji, a o iniciranju pošumljavanja da ne govorimo.
Nikad nisu prosvjedno napustili sastanak tijela koje je “pokrivalo” sanaciju, koje ni do danas nije progovorilo o pošumljavanju. Uvijek su samo povremenim izjavama širili oči da se oni “nisu za to zalagali” i pitali javnost zašto oni kao članovi nemaju podataka, uvijek samo s pitanjima “Kako to? Kako to?”. Stručnjaci su izlazili iz takvog tijela, oni su ostajali, davajući mu legitimitet.
Ništa čelnike Društva nije tjeralo na PRESSicu ili bitniju akciju koja bi možda i promijenila tok sanacije, iako oni nisu bili pod mobilizacijskom stegom kao JU PŠM.
No kada su ih jedan po jedan vijećnik Grada Splita, a zadnji su hrabro, znajući da će ih članovi Društva na društvenim mrežama razapeti, u javnosti progovorili gosp. Ante Zoričić i Predsjednik Gradskog vijeća, gosp. Igor Stanišić, upozorili da sve to nije bilo tako davno, eto akcije.
Kad su ih upozorili da Društvo Marjan ne može pobjeći od dana kada su prosvjedima primorali Gradonačelnika da zaustavi odluku o odobrenju elaborata Javne ustanove u sanaciji, formira Povjerenstvo za Marjan, a glavne odluke povjeri gosp. Nenadu Ružiću, odlučili su se za PRESS konferenciju.
Dakako, formalni razlog je bilo neodobravanje Plana gospodarenja, a idealna prilika i da se prozove JU PŠM.
Većina podataka koje je javnost tokom proteklih 9 mjeseci dobila, stizali su iz revno vođene i nadležnim institucijama poslane dokumentacije od strane JU PŠM. Brojke stabala, brojke nedoznačenih stabala, metri i procjene vrijednosti uništenih suhozida, brojevi i fotografije uništenih maslina i stručna obrazloženja neispravnosti feromonskih klopki, pa i stručna obrazloženja razlike između žičara i vučnica … sve stručne podatke je Društvo Marjan saznavalo zahvaljujući aktivnosti stručnjaka Javne ustanove, koje su novinari nalazili po dopisima koje je JU PŠM slala nadležnima.
Da nije bilo JU PŠM oni bi i dalje sjedili na rijetkim sastancima “Povjerenstva za Marjan” i slušali izvješća “lisica, kako je u kokošinjcu sve na broju”, no niti u jednom trenutku nisu to u stanju priznati.
Žao nam je što je JU PŠM skoro jedini razlog sazivanja njihovih PRESSica i akcija, jer smo više puta ponavljali i tražili da se svi uhvatimo za isti štap u pokušaju spašavanja Marjana.
Društvo Marjan treba biti ono što je bilo i tokom prijašnjih 100 godina – čuvar Marjana u ime građana Splita, ali ne “selektivno”. Ljudi nisu bezgrešni, pa ni čelnici Društva, samo greške valja priznati i mijenjati se.
Čelnik druge inicijative koja je prosvjedima dovela do ovakvog stanja, “Naš Marjan”, je nakon toliko mjeseci šutnje, jučer pošteno istupio u medijima i rekao da ga je sram što je vjerovao ljudima koje su podržali i svega što se izdogađalo. Nažalost, u dobroj vjeri se mogu napraviti pogrešne odluke, pa iako su ove imale katastrofalne bespovratne posljedice, priznanje grijeha također čini čovjeka.
JU PŠM je nakon višemjesečne pripreme Elaborata o sanaciji, u siječnju priznala DVOSTRUKU GREŠKU i javno zahvalila na ukazanom:
POGREŠKA JEDAN: “Elaborat o sanaciji”, u kojem je između svih drugih aktivnosti i par stranica – projektiranja privremenih šumskih puteva, vlaka, potpisala je osoba koja nam je zatajila ili nije ni razmišljala o tome da nema službenu licencu za taj dio Elaborata.
POGREŠKA DVA: Nakon što je Elaborat upućen nadležnom Županijskom odjelu i dopunjen objašnjenjima, stigao je službeni odgovor da za VLAKE kao privremeno rješenje iznošenja posječenog drveta uopće nije trebalo dostavljati Elaborat i tražiti njihovu suglasnost.
Time je zapravo anulirana prva pogreška jer je u tom kontekstu licenca bila nebitna.
Ipak, JU PŠM nije htjela imati niti tu “mrlju”, pa je poništila prvu javnu nabavu, pripremila novu javnu nabavu, koja je odlukom Gradonačelnika pod pritiskom uličnih prosvjeda u organizaciji Društva Marjan i Našeg Marjana obustavljena.
Društvo uporno ponavlja da je JU PŠM predložila “nezakonitu sanaciju”, zbog nedostajućeg dijela licence izrađivača elaborata (koji institucijama nije ni trebao, a shodno tome ni licenca), no nisu sazivali akcije nakon što je počela sječa bez ikakvog Elaborata, bez plana, trasama “odoka”, uništavanjem maslina i suhozida, čelnicima je bilo dovoljno da im je “Koordinator odobrio da budu na terenu” i povreeno izjave “neslaganje”. Nikad PRESSice ili akcije.
Dakako da se svi sjećamo novinskih naslova i izjava pročelnice županijskog Upravnog odjela za zaštitu okoliša kako ona nije ništa odobrila, no postoji dokument u kojem je potpisano da odbija zahtjev jer zbog privremenog karaktera vlaki zahtjev nije bio potreban.
Dakako da se sjećamo i njenih tadašnjih izjava da se na Marjanu neće ni orati ni kopati ni sjeći ni razbijati, no ne sjećamo se niti jednog njenog reagiranja tijekom proteklih 9 mjeseci.
Je li moguće da nikada nije prošetala Marjanom ili je dovoljno samo to da JU PŠM više nije u jednadžbi. Gdje je bila ta briga za Marjan, oranje i kopanje tijekom proteklih 8 mjeseci? Gdje je bila ta odgovornost dok se sve ovo odvijalo a fotodokumentacija izlazila na vidjelo? I u vanrednoj situaciji postoje načini djelovanja, JU PŠM nikad nije zatvorila oči i rekla – “to više nije naš posao”.
Društvo Marjan je, pak, kroz “Povjerenstvo za Marjan” postalo suodgovorno za sve događaje i od toga ne može pobjeći, ma koliko god ocrnjivali svakoga tko im ukaže na to. Odlaze stručnjaci, sastanke sudionici ga napuštaju zbog vrijeđanja, neistina, ali čelnici Društva nikada nisu našli razlog niti privremeno istupiti iz ovakvog Povjerenstva za Marjan. No, čim se ukaže mogućnost obračuna s JU PŠM, Društvo je tu, saziva se PRESSica.
U upornoj opsjednutosti da je JU PŠM “krivac”, čelnici Društva Marjan zaboravljaju kako se već godinu dana kroz istupe ponavljaju u zahtjevima da Gradonačelnik tabularnom izjavom prepiše Marjan “državi”, i ljute jer to nije učinjeno, da se pozivaju na odluke Gradskog vijeća i DORHa i sve moguće institucije, tvrdeći da zbog Gradonačelnikova odbijanja šuma nije “državna”.
Po Zakonu o šumama, šuma može biti ili “državna” ili “šumoposjednička”. Ako ni Društvo Marjan proteklim pritiscima ne smatra da je šuma već postala “državna”, pogodimo čija je? Ne treba pogađati jer u prilogu dostavljamo Mišljenje Ministarstva, temeljem čega smo i u medijima rekli da će stvar biti riješena kad se Ministarstvo dogovori samo sa sobom.
Plan gospodarenja je napravljen ispravno, kod Ministarstva poljoprivrede je sporna samo klasifikacija koju i oni sami mijenjaju ovisno o uredu i nadležnom činovniku, primjedbe Ministarstva zaštite i okoliša su u zakonskom roku otklonjene, a novac poreznih obveznika pod kontrolom.
Hoće li se nakon pogleda na ovaj dokument čelnici Društva Marjan ispričati JU PŠM? Bilo bi lijepo, ali je teško vjerovati u to.
Dalek je evolucijski put do priznanja greške, koje je jučer, iako neprimjereno ispolitizirano, objavio čelnik Našeg Marjana, a na čemu “skidamo kapu”, bez ikakve želje za dodvoravanjem jer znamo da to nije zbog nas već vlastite savjesti.
Ponavljamo, nije svako zlo za zlo, drago nam je da su čelnici Društva Marjan nakon svih događaja konačno barem sazvali PRESSicu, da smo zajedno ponovili kronologiju i uloge, te se nadamo da će nakon ovog “buđenja” biti aktivnije i u priči o sanaciji te pošumljavanju, jer Marjan nas treba složne.
Damir Grubšić, dipl.ing.građ.
ravnatelj
Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan
