U jednoj od legendarnih epizoda kultnog stripa Alan Ford, diktator na vlasti u srednjoameričkoj državi pokazuje uvaženom gostu, tobož dobročinitelju, kako su pusti milijuni otišli u izgradnju stanova za siromašne. Dok prolaze luksuznim kabrioletom ulicama, svima je jasno kako zgrada zapravo nema, već je riječ o lažnim fasadama, Potemkinovim selima.
U Splitu nema diktatora, čak i fasade nisu lažne, ali iskoristivost je jednaka, dakle potpuna nula, ništica. Možda i gore od toga, jer je lift za osobe s invaliditetom potencijalna zamka, opasnost. A govorimo o liftu koji je u sklopu USEFALL projekta postavljen prije nešto više od godinu dana na spoju Marmontove i Prokurativa.
Veliki projekt za osobe s invaliditetom
No, krenimo od početka. Još 2018. godine je Grad Split osigurao 270 tisuća eura u sklopu tog projekta (Unesco Site Experience For All – USEFALL) kako bi povijesna jezgra grada bila što dostupnija svima, posebno osobama s invaliditetom. U sklopu tog projekta postavljen je lift između Marmontove i Prokurativa kako bi osobama s invaliditetom, teško pokretnim ili potpuno nepokretnim, u kolicima, taj dio grada bio dostupan. Super u teoriji, u praksi naravno ništa od ničega. Svjedoče tome iskustva naših sugrađana proteklih mjeseci.
Taj lift više nije radio nego je bio u funkciji cijelog ovog ljeta. A vrhunac smo doživjeli nekidan, kad smo se s našim djetetom, osobom s teškim invaliditetom, pokušali popeti na Prokurative. Postavili smo kolica na rampu, odnosno lift, nekako se pokrenuo samo da bi na pola stepenica jednostavno stao! I ni makac, ne može dalje! Preko onog malog displeja smo shvatili kako nema energije, odnosno dovoljno snage, a nigdje nema nikakav kontakt broj, koga nazvati ili što učiniti. Pokušao sam nazvati komunalnog redara, bilo koga tko bi eventualno znao što napraviti. I svaka čast čovjeku, iako je rekao da to nije u njegovoj domeni, obećao je nazvati nekoga u Banovini, pokušati poslati pomoć. Jer naš sin je već prilično težak, a mogu zamisliti u kakvoj bi se situaciji našao netko samostalan, dakle osoba s invaliditetom koja bi sama pokušala koristiti ovaj lift. Trebalo nam je 15-20 minuta da sina izvučemo iz te klopke, lifta koji je stao pola puta, na pola stepenica... - ogorčen je Splićanin (podaci poznati redakciji) situacijom u kojoj se zatekao.
Ni uputstva, ni odgovora
Što se dogodilo s liftom za osobe s invaliditetom, tko je uopće zadužen za održavanje, zašto ne postoji nikakav kontakt uz “rampu” za slučaj hitnosti (kao što je slučaj, recimo, s brojem koji je vidljiv u većini liftova u stambenim zgradama), zašto uostalom ne postoji niti nekakvo “uputstvo” za korisnike na samom liftu, pokušali smo doznati u Banovini.
Iako smo mail s upitom poslali 17. rujna, na nekoliko adresa, te potom još u dva-tri navrata provjeravali što se događa s liftom. Osim šture i neslužbene opservacije kako zapravo postoji određeni problem nadležnosti – valjda nitko među tih 500-tinjak zaposlenih u gradskoj upravi nije odgovoran za slučaj – konkretni odgovor nismo dobili.
A lift i dalje ne radi, provjerili smo. Kad stigne odgovor, za informaciju svim roditeljima ili osobama s invaliditetom, objavit ćemo ga...