Jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na svijetu ponovno iznenađuje znanstvenike. Nova iskapanja u Göbekli Tepeu na jugoistoku Turske otkrivaju drugu stranu slavnog neolitičkog lokaliteta – ne samo monumentalne građevine i golema kamena zdanja, nego i tragove svakodnevnog života ljudi koji su ondje boravili prije više od deset tisuća godina.
Najnoviji rezultati dodatno dovode u pitanje stariju predodžbu prema kojoj je Göbekli Tepe prvenstveno bio izdvojeno ritualno središte u koje su skupine lovaca-sakupljača povremeno dolazile radi velikih ceremonija.
Arheolozi sada raspolažu sve uvjerljivijim dokazima da su ljudi na tom mjestu i živjeli.
Prvi put kopaju sjeverni dio nalazišta
Tijekom sezone 2026. istraživanja su prvi put proširena na sjeverni dio Göbekli Tepea. Riječ je o novom području veličine približno 80 puta 70 metara, dok se istodobno nastavljaju iskapanja i konzervatorski zahvati na drugim dijelovima lokaliteta, javlja IFLScience.
Površinska istraživanja i geomagnetska mjerenja već su prije otvaranja sondi upućivala na postojanje većih javnih građevina, ali i četverokutnih objekata te manjih struktura. Iskapanja su vrlo brzo naišla na građevine koje pripadaju kasnijoj, drugoj fazi korištenja lokaliteta.
Koordinator projekta Taş Tepeler i voditelj istraživačkog tima, profesor Necmi Karul, objasnio je da unutarnja organizacija novootkrivenih četverokutnih struktura upućuje na njihovu stambenu namjenu. Drugim riječima, ne izgleda da je riječ samo o još jednom skupu monumentalnih ili ceremonijalnih građevina.
Prema sadašnjoj interpretaciji, riječ je o nastambama korištenima tijekom druge faze Göbekli Tepea, početkom 9. tisućljeća prije Krista.
Stara teorija bila je gotovo revolucionarna
Zašto je to toliko važno?
Göbekli Tepe postao je svjetski poznat upravo zbog ideje da su njegove monumentalne građevine nastale prije potpuno razvijenog sjedilačkog poljoprivrednog društva.
Lokalitet je nastajao kroz više faza približno između 9600. i 8200. godine prije Krista, u vrijeme kada su zajednice jugozapadne Azije prolazile kroz golemu tranziciju od lovačko-sakupljačkog načina života prema proizvodnji hrane i prvim poljoprivrednim zajednicama. UNESCO njegove monumentalne građevine opisuje kao jednu od najranijih manifestacija ljudske monumentalne arhitekture.
Posebno su spektakularni golemi vapnenački stupovi u obliku slova T, visoki i do 5,5 metara, ukrašeni reljefima divljih životinja.
Njemački arheolog Klaus Schmidt, koji je od sredine 1990-ih vodio istraživanja lokaliteta i učinio ga svjetski poznatim, smatrao je da je Göbekli Tepe prije svega veliko ritualno središte.
U toj interpretaciji ljudi još nisu morali živjeti u velikom stalnom naselju. Različite zajednice lovaca-sakupljača mogle su se okupljati radi ceremonija, gradnje monumentalnih struktura i zajedničkih gozbi.
Iz toga se rodila iznimno intrigantna ideja: možda nije poljoprivreda prvo omogućila gradnju velikih društvenih i religijskih središta, nego je upravo potreba za velikim okupljanjima i organizacijom zajednice pomogla pokrenuti proces koji je završio sjedilačkim životom i poljoprivredom.
Danas je slika mnogo složenija
No arheologija se posljednjih godina odmaknula od jednostavne podjele na „hram“ i „naselje“.
Njemački arheološki institut (DAI), jedna od ključnih institucija uključenih u istraživanje Göbekli Tepea, navodi da je lokalitet tijekom prvih dvadesetak godina istraživanja doista bio tumačen prvenstveno kao ritualno mjesto, pa čak i kao svojevrsno planinsko svetište.
Noviji nalazi, međutim, zahtijevaju „mnogo složeniji kontekst“. Istraživanja su, prema DAI-ju, prvi put pružila jasne dokaze svakodnevnih aktivnosti i indikacije stalnog naseljavanja.
Njihov današnji zaključak vrlo je zanimljiv: Göbekli Tepe treba promatrati kao naselje s izraženom ritualnom komponentom.
Važno je pritom naglasiti da najnovije iskapanje nije prvi trag stambene funkcije lokaliteta. Još je UNESCO-ova dokumentacija iz vremena uvrštenja Göbekli Tepea na Popis svjetske baštine 2018. spominjala objekte manje arhitektonske složenosti koji bi se mogli definirati kao domaće odnosno stambene strukture.
Nova otkrića, dakle, ne ruše preko noći jedno stoljeće arheološke teorije, nego sve snažnije potvrđuju promjenu interpretacije koja traje već godinama.
I dalje ostaje velika zagonetka
Göbekli Tepe pritom nije postao ništa manje tajanstven.
Naprotiv.
Ako su ljudi doista trajno živjeli pokraj ili između monumentalnih građevina, pred arheolozima se pojavljuje čitav novi niz pitanja. Koliko je ljudi ondje živjelo? Jesu li svi stanovnici sudjelovali u ritualima? Jesu li monumentalne građevine pripadale jednoj zajednici ili su privlačile ljude iz mnogo šireg područja? Kako su organizirali proizvodnju hrane, gradnju i svakodnevni život?
Posebno intrigira činjenica da je Göbekli Tepe nastao upravo u trenutku kada se ljudsko društvo na Bliskom istoku dramatično mijenjalo.
Ljudi koji su ga gradili još su velikim dijelom pripadali svijetu lovaca-sakupljača, ali su živjeli na pragu neolitičke revolucije koja će zauvijek promijeniti način ljudskog života.
Upravo zato svaki novi zid, pod ili nastamba pronađeni na ovom brdu mogu pomoći odgovoriti na jedno od najvećih pitanja arheologije – kako smo od malih pokretnih zajednica lovaca i sakupljača stigli do stalnih naselja, poljoprivrede i naposljetku prvih civilizacija?
Istražuju, ali istodobno pokušavaju sačuvati ono što je već otkriveno
Nova sezona nije posvećena samo iskapanjima.
Turski ministar kulture i turizma Mehmet Nuri Ersoy objavio je da se paralelno provode opsežni konzervatorski zahvati na već otkrivenim monumentalnim građevinama. Ojačavaju se zidovi, stabiliziraju veliki kameni stupovi, a pojedini monoliti dodatno se osiguravaju čeličnim sajlama kako bi bili otporniji na potrese.
Göbekli Tepe nalazi se na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine od 2018. godine. Njegove monumentalne građevine podizane su prije otprilike 11.500 godina, tisućljećima prije Stonehengea i egipatskih piramida.
I možda upravo najnovija istraživanja najbolje pokazuju zašto je ovaj lokalitet toliko važan.
Göbekli Tepe više nije samo priča o tome kako su ljudi prije gotovo 12 tisuća godina uspjeli podignuti nevjerojatne kamene spomenike.
Sve više postaje priča o ljudima koji su uz te spomenike živjeli – upravo u trenutku kada se rađao potpuno novi način ljudskog života.