Glumica Petra Dugandžić (48) u tajnosti je sklopila brak s nogometašem iz Nigerije Makom Nobleom (22). Vijest je brzo pokrenula lavinu komentara na društvenim mrežama. Dok su neki bili pozitivni, bilo je i podosta negativnih komentara.
Njihova ljubavna priča počela je kada je Petra otputovala u Afriku na odmor i tamo upoznala Maka. Vjenčali su se u Nigeriji nakon nekoliko mjeseci, a nakon niza birokratskih prepreka, Mak je stigao u Hrvatsku, gdje igra za Dugopolje.
Petra je o svom životu, ali i njihovoj vezi napravila i predstavu, točnije stand-up "Nikome ni riječi", čija je premijera bila prošlog petka u zagrebačkoj "Scenoteci", a nova je izvedba večeras. O svemu je govorila za Večernji list. Ustupila im je i fotografije s vjenčanja.
Vaša ljubavna priča s Makom Nobleom nadahnjuje, ali izaziva i mnoge reakcije. Kako ste se nosili s društvenim predrasudama o velikoj razlici u godinama i različitim kulturama?
U početku sam bila jako hrabra i jaka kakvom sam samu sebe naučila biti. Mala osjetljiva Petra je u nekom trenu izgradila svoj štit i obranu. I time se bavim u predstavi. Nisam čitala komentare na portalima jer to naučiš u javnom životu ignorirati, no tisuće su se slile na moj Instagram profil i kao da im nije bilo dosta. Neko vrijeme sam ih brisala i blokirala jer sam željela da i podržavatelji, kojih je iskreno bilo više, ne budu obrisani. Iako sam dobila silno puno ljubavi, na žalost mržnja je probila moj štit, nakon par neprospavanih noći morala sam zabraniti komentare kako bih imala snage završiti predstavu. Kad dobijete par ozbiljnih prijetnji, nema više – što te briga! Kad ti netko s profila koji je nazivom protiv imigracija napiše – “Srest ćemo se kad tad, sad si prepoznatljiva u mnogim krugovima!”, jedino što poželiš je da sve to samo prestane.
Upoznali ste Maka na turniru u Africi. Što je u tom prvom susretu ostavilo najjači dojam na vas?
Afrika sama po sebi potpuno mijenja perspektivu. Osjećala sam se kao da sam već bila tamo. Svakako njegov fizički izgled nije bio lak za ignorirati, ali nije nedostajalo ni šarma. No ono što me iznenadilo je koliko je drugačiji. Ne mora nitko vjerovati da je moguće da muškarac njegovih godina ima zanimljiv mozak i životnu zrelost. Al taj koji ne vjeruje nije prošao Makov put, odrastanje i očaj i potpunu odsutnost perspektive u njegovoj državi. A roditelji su se pobrinuli da zna što znači poštivati ženu, a kultura je donijela veliku spretnost u udvaranju.
Vaša veza započela je na daljinu. Kako ste održavali bliskost i povjerenje u tom razdoblju?
Nije bilo lako na daljinu i prošao je pakao u početku s mojim povjerenjem. Uporno sam racionalno odbijala mogućnost nas, zbog svih logičnih razloga koje nameću društvene norme. Nije odustajao i sva moja opiranja je izdržao. Nismo se odvajali od telefona osim u spavanju ili poslu, treningu ili utakmicama.
Suočili ste se s mnogim birokratskim izazovima da biste bili zajedno. Što vam je davalo snagu da ne odustanete?
Ni sama ne znam. Taj dio je bio krvavo težak. Ali želja da se spojimo je probila sva barijere. S obje strane. Mrzim birokraciju, rekla sam da mi je on poslan da shvatim koje su mi granice. Sada mi je nakon svega svaki problem lako rješiv. Kažem često – ako smo tebe izvukli iz Afrike, što može biti nemoguće.
Vjenčali ste se u Nigeriji. Možete li podijeliti dojmove s tog važnog dana i iskustva iz druge kulture?
Vjenčanje u retrospektivi izgleda krajnje duhovito. Odvilo se u matičnom uredu s njegovom najbližom obitelji. Rešetke su na prozorima, jer ih tamo svaka kuća ima zbog krađa. Ventilator na stropu ne radi. Struje nestaje svako malo, klima uređaji su pojava samo u jako bogatim kućama, ali ne i državnim institucijama. Matičarka s brkovima drži mali ručni ventilator koliko god bliže može mom licu, na kojem se topi šminka. Oboje imamo ogromnu tremu, ali se držimo čvrsto za ruke i zapravo smijuljimo iznutra. Tradicionalni otac, sa smiješkom potpisuje vjenčani list. Ma da vam budem iskrena, meni je to sve krajnje zabavno, to je moja bajka.
Kako ste doživjeli prilagodbu Maka na život u Hrvatskoj? Koje su bile najveće razlike koje ste zajedno morali premostiti?
Vožnja je bila zanimljiva, u Nigeriji ne doživljavaju prometne trake i trube svake sekunde, isto je krenuo raditi kod nas na cesti kad mu se auto do pokušao prestrojiti. Brzo je shvatio da je u Hrvatskoj jako opasno ne poštivati pravila. Na hranu dan danas prilagodba traje. Jako mu nedostaju “plantains” – vrsta banane koju oni jedu friganu u tavi, ali sole ju, kao mi krumpir. Ali kad meni daš izazov, nema predaje. Afričke namirnice su u kuhinji i svladala sam Nigerijske juhe, zeleno sam dobila već od njegovih u Nigeriji. Hrvatsku hranu jede na gostovanjima koliko ide.
Naučili ste puno o Makovoj kulturi. Postoji li neki aspekt afričke tradicije koji vas posebno inspirira?
Odgoj mi se izuzetno sviđa. Žive primitivnije nego mi, ali se hijerarhija zna i poštuje. Kako prema starijima, tako i prema ženama. Žive u patrijarhatu, ali žena se poštuje. Kad je kao dječak digao ton na sestru tata se pobrinuo da taj dan nikad ne zaboravi.
S obzirom na razliku u godinama, imate li osjećaj da učite jedno od drugoga na poseban način?
Kod nas je sve naopako. Ja sam infantilna, a on smiren i racionalan. Nađemo se negdje u sredini.
Bilo je i pozitivnih i negativnih komentara o vašoj vezi. Što vas je najviše iznenadilo u reakcijama ljudi?
Kontekst, mišljenja, mržnja i zaziranje sam očekivala, ali toliku količinu ne. Bilo ne naglo i masovno. I dalje ne pristajem na činjenicu da su negativne reakcije mišljenje moje nacije. Još uvijek želim vjerovati da nismo takav narod. A sudeći po podršci koju sam dobila imam i zašto, snažnija je i brojnija.
Jeste li upoznali i druge parove sa sličnim pričama?
O da. To me jako razveselilo. Upoznala sam gospodina koji ima zaručnicu u Obali bjelokosti, na premijeri mi je prišla ženskica koja se upravo spremala na put u Makov rodni grad kako bi se tamo udala, pisala mi je curka koja se bori za vizu sa Pakistancem…raznih ljubavi ima, i svima im želim sreću i neka imaju snage ne odustati.
Kako ste se odlučili o vašoj priči napraviti predstavu?
Toliko se silno činila ludom ta moja priča, morala sam to uprizoriti na sceni. Reakcije ljudi koji su slušali moje iskustvo su bile okidač.
Kako je bilo na premijeri? Jeste li zadovoljni komentarima?
Komentari su me jako razveselili. Jer to što su mi rekli je bilo točno ono što sam htjela postići. Smijali su se u početku dok emocija nije probila. Najčešći komentar je bio – Rasplakala si me, ali i nasmijala do suza. Nema osobe koja nije osjetila emociju. Neki su rekli da su naučili da se za ljubav treba boriti, neki da sam ih potakla na razmišljanje o stvarima koje im nisi bile na kraj pameti, neki da danima još slažu dojmove. Većina se zahvalila da lijepom iskustvu. Nitko sretniji od mene da se tako osjeća sva publika koja će gledati ovu predstavu.
Što biste poručili ženama koje se možda boje slijediti svoje srce zbog osude društva?
Nemate vremena, žene!
Imate li planove za buduće zajedničke projekte ili nove korake u karijeri, možda čak povezane s Afrikom?
Makov najveću fokus je nogometna karijera, a ja ću rado podržavati i pratiti. Paralelno radeći svoj posao, naravno. Nomad sam bila, nomad i ostajem. Ne predviđamo, jer ne možemo. Vjerujemo i uživamo. Svako malo se sjetimo razdvojenosti i za čas se osmjesi razvuku. Afrika je još uvijek moj san. Negdje na istočnoj obali.
Kako vidite vašu budućnost kao para – više u Hrvatskoj ili Africi?
Možda niti jedna niti druga. Neka Europa se možda otvori prije, šuška se. Bit će kako je suđeno, mi bismo samo da je – zajedno.
