72. Splitsko ljeto otvara se monumentalnom operom Don Carlo, jednim od dramaturški najsloženijih djela operne literature. Dio autorskog tima najavio je Verdijevu uspješnicu, uz radost što će peristilska pozornica dobiti spektakularno otvaranje svojega krunskog festivala. Podršku su im pružili predstavnici Grada, Županije i OTP banke.
V.d. intendanta Božo Župić posebno je radostan zbog renomiranih izvođača koje ova produkcija okuplja.
- Drago mi je što smo se okupili u velikom broju, pogotovo izvođači koji rade na svojim izvedbama do kasnih noćnih sati. Veseli me Don Carlo, sudjelovao sam u onome izvedenom prije 18 godina, moj je tadašnji profesor Petar Selem bio režiser. Split ima pravo na ono najbolje, ovo je djelo koje Peristil zaslužuje. Kad sam došao na ovu funkciju, rekao sam da treba raditi ozbiljno i Splitu vratiti operu. Don Carla smo sastavili od najboljih hrvatskih pjevača, drago mi je da hrvatska opera, akademije i glazbene škole žive, mi smo tu da svima damo priliku i imamo odličnu glazbenu budućnost. Maestro Krečič dirigent je priznate europske karijere i drago mi je što je ovdje, kao i nacionalni prvaci Tomislav Mužek i Ivica Čikeš. Mezzosopranistica Martina Mikelić Splićanka je koja je odnedavno postala naša zaposlenica. Katarina Kikić Marić naša je sopranistica iz Sarajeva, drago nam je što je s nama. Svim našim dobrim pjevačima vrata su otvorena, imamo odobrena već dva radna mjesta od Grada Splita, po nekoj sistematizaciji trebali bismo imati 16 pjevača zaposlenih, a s Martinom imamo pet.
V.d. ravnatelja Opere Frano Igor Barović sretan je što svi dijelovi goleme produkcije zasad sjajno funkcioniraju.
- Sve odluke donosimo kao čvrsti tim, sve je davno usuglašeno, doveli smo velika hrvatska operna imena. Za našu Operu ovo je jedan od najsloženijih projekata zadnjih godina, to je produkcija koja okuplja velik broj suradnika, gotovo 140 glazbenika u orkestru i Zboru. Kada se dodaju svi ostali izvođači i službe, jasno je koliko je ovo golem pothvat. Ansambl je sastavljen od najboljih hrvatskih opernih umjetnika današnjice. Ponosni smo što se radi o domaćoj podjeli s dva nacionalna prvaka. Pripreme traju mjesecima, od studije opernih uloga do režijskih proba i završne faze, priključivanja svih scenskih elemenata i kostima i šminke. Zahvaljujem svim zaposlenicima na iznimnoj predanosti i profesionalnosti.
Dirigent Simon Krečič posebno se osvrnuo na emotivni aspekt svojega rada u Splitu.
- Jako sam sretan što mogu dirigirati u ovoj kazališnoj kući, emotivno me mnogo toga veže za HNK. Deset sam godina upijao znanje od maestra Lorisa Voltolinija koji je bio toliko važan ovom teatru, zato je to poseban emotivni moment za mene. Takav sam dirigent da na instinktivnom nivou pokušavam naći rješenja i sve ide jako dobro, svi se veselimo. Peristil je sam po sebi scenografija, što je fantastično. Samo treba malo podcrtati linije koje već postoje i sami po sebi imamo perfektan prostor za izvođenje ovakvih opera. Jučer smo prvi put isprobali akustiku s klavirom i moj je osjećaj vrlo dobar. Jednostavno pravilo mora funkcionirati – ako orkestar čuje pjevače, akustika je dobra – što znači da smo mi ti koji se moraju prilagoditi prostoru. Mislim da akustika neće biti problem, osjetio sam da sve nijanse mogu doći do izražaja.
Redatelj Goran Golovko uveo nas je u kratku povijest drame i podcrtao važne tematske linije Don Carla.
- Postavljati Don Carla izazov je u svakoj opernoj kući, a postavljati ga na Peristilu čast je i odgovornost. Počeli smo od peristilske arhitekture i sa scenografom Marinom Gozzeom došli smo do rješenja koje podcrtava Peristil, a ne poništava. Sve njegove slojeve povijesti, epoha, religija i kultura tretiramo kao uvjetovanost koja je diktirala kako predstavu estetski uobličiti. Vizualni aspekt nije strogo historicistički, ali naslanja se na Španjolsku 16. stoljeća. Mislim da će predstava iznjedriti pitanje osobne slobode u svijetu koji te slobode sve manje dopušta, uključujući pravo na ljubav kao temeljno ljudsko pravo, ali i pravo malih naroda na samostalnost i život po njihovim pravilima. Španjolci su uz osvajanje prekomorskih teritorija bili poprilično militantni i kod kuće. Napredak je bio baziran na osvajanju i opresiji onih slabijih. Aktualnost onoga o čemu pišu Schiller i Verdijevi libretisti nije upitna, a kad tomu dodamo ljubavni četverokut i žanrovske odrednice španjolskih „komada plašta i bodeža“ kojima i Schiller i Verdi duguju strukturu, najvažniji je kôd časti kao imperativ svih lica na sceni. Uz sve što govorim o veličini i značaju ove opere, rad sa solistima i dirigentom pravo je zadovoljstvo. Riječ je o osobama bogatog umjetničkog habitusa koji su došli spremni na pokuse i veselje je surađivati s tako velikim, vrsnim umjetnicima. Maestra nisam čuo da je povisio glas i na koga, što je za nas na Mediteranu čudo. Zadatak je velik, ali osjećam zadovoljstvo i mir jer je ova opera u sigurnim rukama.
Tomislav Mužek naglasio je da je ovo njegov treći Don Carlo, ali prvi u Splitu.
- Velika mi je čast nakon 15 godina se vratiti u Split, prvi put u opernu produkciju na Peristilu. Jako sam sretan što imam ovako izvrsne kolege jer Verdija ne možete sami iznijeti, trebaju vam kolege s kojima možete pjevati u istom rangu. Jedni druge podupiremo na putu ka uspjehu. Maestro je vrlo jasan u svojim namjerama i odlično nas motivira, kao i redatelj koji je prihvatio naše sugestije, dodao svoje i svi dobro funkcioniramo, imamo mnogo utakmica u nogama. Don Carlo mi je jedan od najdražih likova jer je rijetko koji lik toliko rastrgan između ljubavi prema ženi, iako ne radimo onu verziju u pet činova gdje Don Carlo slučajno upoznaje Elizabetu u šumi, koja je bila obećana njegovu ocu. Njegov se svijet urušava jer će ženu koju najviše voli morati gledati ma dvoru i obraćati joj se s „majko“, a ona će propadati u bezljubavnom braku s njegovim ocem. Pojavljuje se i lik Rodriga, tumači ga Grga Peroš, on je neustrašivi borac za ideale, i pokušava Don Carlu svratiti pozornost s emotivnih teškoća. Don Carlo je rastrgan između ljubavi, odnosa otac-sin i politike. Znamo da Schiller možda nije uzeo u obzir da je Don Carlo bio blago mentalno retardirana osoba i imao jako težak život, no taj je hendikep u svojoj drami opisao unutarnjom rastrganošću koja nije daleko od istine.
Ivica Čikeš tumači ulogu Filipa II., a osim na ulogu, osvrnuo se i na prošlo i aktualno stanje splitske Opere.
- Fokus prvo treba prebaciti na to zašto je opera Don Carlo najveći dobitak ovog Splitskog ljeta. Bili smo sudionici jedne planirane i sustavne devastacije opernog ansambla od strane bivše splitske vlasti, vođene mišlju da se taj „skupi ansambl“ svede na okvire anegdote, a bilo je i do ogromnog neznanja i nepoznavanja o čemu je riječ, pa se u godinu dana može urušiti nešto što je građeno 30 i više godina. Hvala Boži Župiću i njegovu timu što svojim radom proizvode krik opere da se vrati na ono što je nekad predstavljala, jer Splitski je festival bio prepoznat u Europi. Što se tiče lika Filipa II., svaka produkcija nosi neki novi izričaj, maestro i redatelj dali su nam slobodu da se izrazimo onako kako sami mislimo da bi ti likovi trebali biti kreirani. Uvjeren sam da će to biti uspješnica i pokazatelj nekih novih kriterija budućim produkcijama.
Katarina Kikić Marić tumači ulog kraljice Elizabette i donosi novo čitanje u svojoj drugoj suradnji s redateljem.
- Zahvaljujem upravi HNK-a što sam dobila tu čast da budem ovdje s predivnim kolegama i nadam se da ćemo 14.7. na Peristilu stvoriti čaroliju. Ovo mi je druga produkcija Don Carla, na kojoj sam surađivala s Goranom Golovkom, ali za mene je to i drugačije čitanje od onoga koje smo radili u Sarajevu prije 7 godina. Elizabettu gledam novim očima, kao žena se mogu poistovjetiti s njezinom situacijom. U ono je doba dužnost bila ispred ljubavi. Na trenutke je bilo teško u sebi pronaći način na koji se ona slama i priznaje svoju ljubav, uz svijest da je vladarici najvažnija dužnost, u čije se okvire teško vraća. Nadam se da ću je uspjeti dočarati glasom i emocijama te da će publika uživati s nama.
Nova mezzosopranistica splitskog HNK-a, Martina Mikelić, referirala se na razmišljanje Ivice Čikeša o putu Opere, ali i na ulogu Eboli.
- Prvo bih se osvrnula na HNK Split jer sam upravo potpisala ugovor ovdje, u teatru u kojem sam odrasla, ova je kuća razlog za umjetnički put kojim sam išla. Doživjela sam epohu gdje su velikani ovog područja hodali po ovim prostorijama, bila mi je čast upijati čaroliju toga talenta. Kad sam preklani sudjelovala u operi „Mila Gojsalić“ i vidjela u kojem je stanju teatar, srce me zaboljelo i počeli smo razgovarati o reinkarnaciji teatra. Želim biti dio podizanja kvalitete na onu razinu koju ovaj teatar zaslužuje. Djelom „Don Carlo“ obilježavam 20 godina svoje karijere, u ulozi Eboli na Peristilu, što je zaista izazov u puno segmenata, i pjevački i scenski. Mnogo se emocionalnog razvoja događa iza bine, odnosno u liku. Eboli je jedini karakter u operi koji prolazi potpuni vlak smrti, od prpošnosti i koketnosti preko ljubomore pa čak i nekakve zloće, koja je samo posljedica očaja koji izludi čovjeka. To je jako težak zadatak, ali kolege su fantastični, na čelu s vrhunskim dirigentom – možemo se opustiti jer smo u sigurnim rukama, kao i s gospodinom Golovkom koji nas pušta da se osjećamo ugodno u karakteru.
Grga Peroš vraća se na Peristil, ovaj put kao Rodrigo.
- Ovo mi je treća produkcija na Peristilu, nakon Aide i Tosce, sretan sam što debitiram kao Rodrigo. To je gotovo pa sveti lik, figura koja povezuje sve elemente unutar ove drame. Nakon njegove smrti događa se apoteoza njegova lika koji živi život lojalnosti i posvećenosti Don Carlu, ali i lojalnosti prema državi. Iako se iz neke perspektive može smatrati da on izdaje kralja, on želi da carstvo dođe do najviše razine te čuva kralja i prijatelja da država bude najbolja što je. Veselimo se izvedbi.
Premijera je na programu 14. srpnja u 21 sat na Peristilu, a reprizne izvedbe slijede 16. i 18. srpnja.