Prije točno 123 godine krenula je Sinjska rera
Prvi vlak uskotračnom prugom Split – Sinj krenuo je 12. rujna 1903. godine. Rera je desetljećima bila jedna od najvažnijih prometnih veza Splita i Cetinske krajine, a sjećanje na nju živo je i više od šest desetljeća nakon ukidanja pruge.
Na današnji dan, 12. rujna 1903. godine, počela je prometovati legendarna Sinjska rera, uskotračna željeznička pruga koja je povezala Split i Sinj i snažno obilježila život stanovnika Cetinske krajine.
Od prvog polaska prošle su točno 123 godine.
Gradnja pruge započela je krajem listopada 1901. godine, nakon višedesetljetnih planova o željezničkom povezivanju Splita sa zaleđem i Bosnom. Pruga je izvorno trebala biti dio znatno ambicioznije željezničke veze prema Sarajevu, no nastavak prema Aržanu i dalje prema Bosni nikada nije realiziran.
Gradili je domaći ljudi, ali i radnici iz cijele Monarhije
Na gradnji su radili brojni stanovnici Dalmacije, ali i radnici pristigli iz drugih dijelova Austro-Ugarske. Prema povijesnim podacima, među njima je bilo i oko 1500 zidara i rudara iz talijanske Apulije.
Do kraja 1902. bili su dovršeni gotovo svi veliki objekti na trasi i kolodvorske zgrade, a tijekom ljeta 1903. završeni su posljednji radovi.
Pruga je konačno otvorena za promet 12. rujna 1903.
Od Sinja do Splita više od dva sata
Pruga je bila duga približno 45 kilometara, a vlakovi su se kretali brzinama koje su iz današnje perspektive gotovo nezamislive.
Prosječna brzina bila je oko 20 kilometara na sat. Putovanje od Sinja do Splita trajalo je oko dva sata i deset minuta, dok je u suprotnom smjeru znalo trajati i oko dva i pol sata.
Unatoč sporosti, Rera je za tadašnje prilike bila golema promjena. Sinj i Cetinska krajina dobili su pouzdanu vezu sa Splitom, njegovom lukom, trgovinom i ostatkom svijeta.
Zašto se zvala Rera?
Službeno je to bila uskotračna željeznica Split – Sinj, ali među ljudima se udomaćilo ime Rera.
Naziv se povezuje s tradicionalnim grlenim pjevanjem – rerom – karakterističnim za Dalmatinsku zagoru i Cetinsku krajinu.
Vlak je s vremenom postao mnogo više od prijevoznog sredstva. Njime se išlo u školu, na posao i tržnicu, prevozila se roba, stoka i poljoprivredni proizvodi, a uz putovanja su nastale brojne priče i anegdote koje se prepričavaju do danas.
Posljednji zvižduk 1962. godine
Razvojem cestovnog i autobusnog prometa Rera je postupno gubila svoju nekadašnju ulogu.
Posljednji vlak iz Sinja prema Splitu krenuo je 30. rujna 1962. godine, a promet na pruzi potom je obustavljen.
Ipak, više od šest desetljeća kasnije Rera je ostala jedan od najsnažnijih simbola Sinja i Cetinske krajine.
A upravo 12. rujna ostaje datum kada je počela njezina velika priča.