Na današnji dan 1990. godine debitirala je hrvatska nogometna reprezentacija.
Na današnji dan, 17. listopada 1990., na prepunom maksimirskom stadionu hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu nogometnu utakmicu u novijoj povijesti i tako nagovijestila bogatstvo rezultata Vatrenih i hrvatskog nogometa.
Igrali su Hrvatska i SAD, a pobijedili su Vatreni s 2:1. Strijelac povijesnog prvog gola bio je „vatreni lakat” Aljoša Asanović u 29. minuti. Četiri minute kasnije, za vodstvo Hrvatske od 2:0, zabio je Ivan Cvjetković.
Za Amerikance je pred sam kraj smanjio Dayak za konačni rezultat od 2:1.
Sve je tih dana bilo u zajedništvu, hrvatstvu i ponosu. Dan ranije vraćen je na središnji zagrebački trg spomenik našem banu Josipu Jelačiću. I dolazi nam jedan SAD igrati s nama.
A nije bilo lako organizirati ovaj susret. Hrvatska još nije bila priznata i našim nogometašima nije bilo lako u stranim klubovima ishoditi dozvolu za nastup. Puno je srca bilo tih dana, u presudnim trenucima za Domovinu, i naši nogometaši htjeli su dati svoj obol hrvatskoj samostalnosti. Pitali su gazde u stranim klubovima: „Kakva je to sad reprezentacija?”
Aljoša Asanović toliko je smotao predsjednika francuskog „Metza” da mu je ovaj ustupio i svoj privatni avion kako bi se prebacio do Zagreba.
Nazvali smo Zorana Vulića, legendarnog Hajdukova kapetana. Tada internacionalac u francuskom „Nantesu”, potegao je iz Francuske dati svoj doprinos i srce:
„Ma poletio sam odmah, igrao srcem i na to sam ponosan. Ja sam tada jedini igrao za reprezentaciju bivše države i nije bilo lako odvažiti se na takav potez, al' kad je Hrvatska u pitanju, jedva san čekao obući kockasti dres.”
A prvi kockasti dres dizajnirao je Miroslav Šutej i stvarno je bilo lijepo vidjeti hrvatske momke kad su u njima prvi put istrčali.
Jedan je takav dres dugo stajao u staroj redakciji velikog kolekcionara, novinara Marka Didića, koji nas je, evo, ima već dvije godine, nažalost, napustio.
Mi mlađi gledali smo u taj dres kao na nešto posebno, naš prvi dres, naše kockice, naša Hrvatska.

I hajdukovac Drago Čelić bio je dionikom tog povijesnog trenutka. Drago mu je bilo kad smo ga nazvali:
„Znam da je danas ta obljetnica, sjećam se.
Darko Dražić i ja išli smo autom noću preko Bosne jer su oko Knina bile barikade. Sam dolazak u hotel, odlazak na Trg bana Jelačića, mnoštvo ponosnog naroda, sastanak igrača u svlačionici prije utakmice. Taj žar u nama da sudjelujemo u nečem povijesnom bio je nešto posebno. To mi je najdraža utakmica u životu. Prije same utakmice, u svlačionici, izbornik Dražan Jerković rekao nam je kako igramo povijesnu utakmicu, pročitano nam je i pismo predsjednika dr. Franje Tuđmana.”
Sam dolazak reprezentacije SAD-a organizirali su i financirali hrvatski iseljenici, nogometni zaljubljenici i poslovni ljudi Jure Klarić i Ivan Opačak, koji je tog ljeta na Poljud doveo i „Croatiju” Toronto na prijateljski ogled s „bijelima”.
Puno su za samu organizaciju učinili i tadašnji predsjednik HNS-a Mladen Vedriš sa svojim agilnim asistentima Antom Pavlovićem i Zorislavom Srebrićem.
Čast da bude prvi hrvatski izbornik pripala je Dražanu Jerkoviću, s pomoćnicima Zdenkom Kobeščakom, Ivicom Grnjom i Vladimirom Lukarićem.
Uspjelo se skupiti 14 hrabrih i odvažnih, koje je na teren poveo kapetan Zlatko Kranjčar.
U toj povijesnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili: Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, Tonći Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović.
O ovom povijesnom događaju snimljen je i dokumentarni film „Prije bronce i srebra”.
Tako je počela najljepša priča o Vatrenima, ponosu nacije, koja traje i danas.

