Ciklus nasilja uglavnom kreće nakon što počinitelj prvi put digne ruku na svoju žrtvu. Isprva mu je žao i ispričava se pa onda obećava da to više nikada neće ponoviti, sve kako bi svoju žrtvu primirio. No, već prvom promjenom raspoloženja počinitelj se vraća u svoje prvobitno stanje u kojem mora kontrolirati situacijom, a ako se žrtva "ne pokori" - vraća se i nasilje.
Tako je barem objasnila socijalna radnica Martina Perić Indexu, koja već godinu i pol dana radi sa žrtvama nasilja u obitelji. Taj neopisivo štetan začarani krug nasilja uglavnom traje godinama, a dolazi na mala vrata: od emocionalnog nasilja, vrijeđanja i prijetnji pa u konačnici do prvog udarca.
"Nasilje u mom domu je krenulo nakon tri godine veze, u trenutku kada sam bila najranjivija i najosjetljivija - u sedmom mjesecu trudnoće", priča žrtva nasilja, majka dvoje male djece koja se uspjela otrgnuti od svog partnera koji ju je zlostavljao.
Što bi isprovociralo to nasilje?
"Moje postavljanje granica", odgovara nam majka. "Kada bih ja ukazala da mi nešto nije u redu ili da mi nešto ne odgovara. On bi gazio te granice i smatrao je da je opravdano da on u verbalnom konfliktu nastupi fizičkim nasiljem".
Niti je ona isprovocirala to nasilje, jer nitko ne provocira nasilje osim onoga tko prvi digne ruku, a niti je ova majka s kojom smo razgovarale mislila da je ono što on radi ispravno. Jedino za što se držala u tom trenutku, pred kraj svoje prve trudnoće, bila je obitelj koju nije htjela slomiti.
"Bilo mi je teško ispetljati se iz svega jer smo mi puno toga zajedno stvorili. Prekretnica mi je bila kada mi se putem društvenih mreža javila njegova ljubavnica. Ispričala mi je priču koja mi je otvorila oči o njemu kao čovjeku i svemu što se događalo godinama ranije", kaže nam.
Je li odlazak iz tog doma, u koji se žrtve često vraćaju i po nekoliko puta, doista odlazak u nepoznato?
Više pogledajte ovdje.
