a današnji dan prije 86 godina rođena je Zdravka Krstulović, najveća splitska glumica ikad. Ostavila je ova velika umjetnica neizbrisiv trag u hrvatskom glumištu, na daskama splitskog HNK, zatim u legendarnim serijama „Naše malo misto“, „Velo misto“, u filmovima...
Upravo ove dvije Smojine velike TV serije, u kojima je igrala Anđu Vlajinu i Violetu, praznile su ulice dalmatinskih mista, gradova i šire. Ove dvije potpuno različite glumačke role Zdravka je odigrala fantastično, potpuno se saživjela s njima, što samo potvrđuje raspon talenta ove velike glumice.
„Svećenica kazališta“, kako ju je nazvao Vlatko Perković, čitav svoj glumački vijek posvetila je splitskom teatru. Bila je svjetska klasa, mogla je ići graditi karijeru gdje je htjela, ali ostala je vjerna svom rodnom gradu.
Svome Splitu.
Kao velikoj i osvjedočenoj Hajdukovki, možda joj je i blizina Starog Placa bila bitna, o čemu svjedoče i fotografije u bijelom dresu, s raznih manifestacija organiziranih tada ispod Stare murve.
Diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji 1965. te nakratko nastupala u zagrebačkom teatru ITD i „Teatru u gostima“.
Upravo Zdravkinim povratkom u rodni grad 1978. započela je i renesansa splitskog kazališta.
Obnovom i dogradnjom kazališne zgrade, stradale u požaru, splitski kazalištarci iz privremenog doma u Kinu Split ponovno se vraćaju na veliku scenu. Zdravka je bila prvakinja drame u to doba, kada je splitski HNK bio, slobodno ćemo reći, prvi teatar u ovom dijelu Europe. Tražila se karta više pred predstave.
Dolazila su velika redateljska imena iz čitavog svijeta, od Vasiljeva do Ciullija, Magellija...
A velika je bila ta karijera.
Pamtimo je kao Petrunjelu (M. Držić, „Dundo Maroje“), Gemmu Polić (S. Šnajder, M. Držić), Donu Elviru (Molière, „Don Juan“), Petru von Kant (Fassbinder, „Gorke suze Petre von Kant“), Jokastu (Sofoklo, „Edip“), Gertrude (Shakespeare, „Hamlet“), Desdemonu (Shakespeare, „Otelo“), Katharine („Kroćenje goropadnosti“), gospođu Oradu (Pirandellova i Vanče Kljakovića „Čovik, zvir i kripost“), izvanrednu kao Mariju Brku u legendarnoj Brešanovoj „Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću“, predstavi koja je godinama dupkom punila zgradu HNK Split.
Dočekala je i novi val u splitskom teatru, dala velike uloge u predstavama Sama Sheparda, Marshe Norman...
Upečatljiva je bila kao Marija Magdalena u antologijskoj predstavi Ivana Bakmaza „Šimun Cirenac“ u režiji Nenni Delmestre, premijerno izvedenoj u okviru „Splitskog ljeta“, pred crkvicom Svetog Jere na Marjanu, 1989. godine.
Autor ovog teksta imao je privilegij poznavati Zdravku, pa i igrati s njom u davnoj predstavi Luigija Pirandella „Čovik, zvir i kripost“ u režiji i lokalizaciji Vanče Kljakovića. Biti s gospođom Zdravkom na sceni uspomena je za čitav život.
Sjećanje na Zdravku Krstulović održavaju njezini poštovatelji u Facebook grupi s preko tisuću članova: „Zdravka Krstulović – najveća i najljepša glumica svih vremena“. Sjetila bi se svoje kolegice često na društvenim mrežama i nedavno, nažalost, preminula kolegica, glumica Jasna Malec Utrobičić, najveća čuvarica splitskih kazališnih uspomena.
Prije par godina, za dvadesetu obljetnicu, Centar za kulturu „Zlatna vrata“ i skupina poštovatelja organizirali su u Kinoteci prikazivanje dokumentarnog filma „Velikani hrvatskog glumišta – Zdravka Krstulović“, u produkciji Menorah filma, serije kojom Fran Juraj i Igor Prizmić na predivan način održavaju sjećanja na velika glumačka imena uz koja su generacije odrastale.
Možda sve skupa i nedovoljno za glumicu i damu koja je toliko dala svome Splitu i Dalmaciji i za koju je veliki teatrolog, glumac, redatelj i pisac Vlatko Perković ustvrdio: „Čekam godinama da se rodi neka nova Zdravka Krstulović, ali to se još nije dogodilo.“
I neće, slobodni smo reći...
Mirno spavajte, gospođo Zdravka, i volimo Vas, puno Vas volimo...