Zvuk ključeva, obuvanje cipela ili uzimanje torbe nekim su psima jasan znak da njihov vlasnik uskoro odlazi. Već tada mogu postati nemirni, početi cviljeti ili vlasnika pratiti po kući. Iako ih ljudi u takvim trenucima često pokušavaju utješiti, takvo ponašanje može dodatno naglasiti sam odlazak i povećati napetost, piše Pet Helpful.
Nije problem u tome što ste psa "razmazili"
Anksioznost zbog odvajanja ne nastaje zato što je pas dobivao previše ljubavi ili pažnje, objašnjava stručnjakinja za ponašanje pasa Qiai Chong.
"Ne radi se o tome da je pas previše vezan ili razmažen. Kod anksioznosti zbog odvajanja događa se panična reakcija u kojoj pas samoću doživljava kao prijetnju. To nema veze s količinom ljubavi ili pažnje koju dobiva", kaže Chong.
Problem se može prepoznati već prije vlasnikova izlaska. Pas može cviljeti, lajati, grebati vrata ili ga neprestano pratiti. Kada ostane sam, mogu se pojaviti destruktivno ponašanje, pretjerano slinjenje, obavljanje nužde u kući ili pokušaji bijega.
Ako se takvo ponašanje pojavljuje upravo tijekom odvajanja, preporučuje se razgovarati s veterinarom.
Dugi pozdravi mogu imati suprotan učinak
Mnogi vlasnici neposredno prije izlaska razgovaraju s ljubimcem, uvjeravaju ga da će se brzo vratiti ili mu svaki put daju posebnu poslasticu. Chong smatra da bi cilj trebao biti upravo suprotan – odlasku ne pridavati posebno značenje.
"Želim da odlazak postane toliko običan i dosadan da psu više ništa ne znači. Ne treba biti poseban događaj", objašnjava.
Psi brzo uče prepoznavati obrasce. Ako uzimanje ključeva, obuvanje cipela i poseban pozdrav svaki put završavaju odlaskom vlasnika, već ti znakovi mogu postati okidač za stres.
Na samoću se navikavaju postupno
Rješenje nije psa koji teško podnosi odvajanje odjednom ostaviti samog nekoliko sati. Privikavanje bi trebalo početi vrlo kratkim razdobljima samoće.
"Počinje se s vrlo kratkim odvajanjima od nekoliko minuta. Tek kada je pas miran, vrijeme se polako produljuje. Ako požurite, možete poništiti napredak", kaže Chong.
Dio treninga je i smanjivanje reakcije na znakove poput ključeva ili cipela kako ih pas više ne bi automatski povezivao sa stresnim iskustvom.
Važne su i fizička aktivnost te mentalna stimulacija dok je vlasnik kod kuće. Igračke i slagalice s hranom mogu ublažiti dosadu, ali same po sebi neće riješiti strah od samoće.
Ključ je u postupnom stvaranju rutine u kojoj odlazak vlasnika prestaje biti veliki događaj. Pas tako s vremenom može naučiti da razdoblje samoće nije prijetnja i da se njegov vlasnik vraća.