Kada se u Hrvatskoj kaže krumpir, mnogima je prva asocijacija upravo Lika. Nije to slučajno. Lički krumpir odavno je prerastao status obične namirnice i postao dio identiteta ovoga kraja, proizvod koji se veže uz hladne noći, sunčane dane, čistu zemlju i onu posebnu punoću okusa zbog koje se ne može zamijeniti ni s jednim drugim.
Upravo zato posjetili smo Lovinac, gdje tvrtka Agrovelebit d.o.o. obrađuje velike poljoprivredne površine i proizvodi certificirani Lički krumpir. Riječ je o tvrtki osnovanoj 2013. godine s ciljem pokretanja ozbiljne dohodovne poljoprivredne proizvodnje, prije svega Ličkog krumpira kao autohtonog proizvoda zaštićenog oznakom zemljopisnog podrijetla, ali i sjemenskog krumpira te drugih kultura.
A naš obilazak nije bio klasičan novinarski posjet. Vodstvo Agrovelebita traktorima nas je provezlo po svojim proizvodnim površinama i pogonima, što se pretvorilo u nezaboravno iskustvo. Lika se tako nije mogla samo vidjeti, nego i osjetiti: kroz miris zemlje, pogled na nepregledne oranice, izvore vode, pašnjake i krave koje su dio šire, održive poljoprivredne priče.
Lički krumpir nije samo krumpir: to je proizvod zaštićen na razini Europske unije
Lički krumpir registriran je i zaštićen na zajedničkom tržištu Europske unije, gdje je dobio oznaku izvornosti i zemljopisnog podrijetla u rujnu 2015. godine. Njegova posebnost nije marketinški trik, nego rezultat područja u kojem nastaje.
Specifična klima Like, s toplim i osunčanim danima te svježijim noćima, pogoduje stvaranju većeg postotka suhe tvari u gomolju. Upravo zbog toga Lički krumpir ima prepoznatljiv brašnast, prhak i suh okus, s visokim sadržajem škroba i onom teksturom koja se posebno cijeni u kuhinji.
Gomolji su najčešće duguljasto ovalnog oblika, hrapave ljuske, žute do smećkaste ili crvenkaste pokožice, dok je meso svijetlo bijelo do žuto. Tekstura je fina i sitnozrna, a pri jelu se osjeti ona karakteristična punoća u ustima zbog koje je ovaj krumpir toliko cijenjen.
Kako je svojedobno zapisao legendarni Veljko Barbieri:
“Kada se u hrvatskoj gastronomiji kaže krumpir, onda se gurmanske primisli odmah vežu uz lički krumpir kojemu u gastronomskom smislu premca nema.”
Teško je bolje opisati ono što ovaj proizvod znači u hrvatskoj kuhinji.
Agrovelebit: tvrtka koja Lici daje novu poljoprivrednu snagu
Agrovelebit je danas jedan od najvažnijih proizvođača certificiranog Ličkog krumpira. Tvrtka je trenutačno u Lici jedini certificirani proizvođač Ličkog krumpira koji može ponuditi značajnije količine za tržište, ali ih i adekvatno zapakirati prema modernim standardima prodaje.
To je osobito važno jer se pod imenom “lički krumpir” na tržištu često pokušava prodavati i roba koja s pravim certificiranim proizvodom nema veze. Upravo zato zaštita izvornosti i zemljopisnog podrijetla ima veliku ulogu: ona čuva proizvođače, potrošače i reputaciju samog proizvoda.
Tvrtka se ne bavi samo krumpirom. Uz proizvodnju Ličkog i sjemenskog krumpira, Agrovelebit razvija i stočarsku proizvodnju u sustavu krava-tele, čime se dodatno iskorištavaju pašnjačke površine i stvara zaokruženiji, održiviji model poljoprivrede.
“Nalazimo se na izvoru koji ove površine opskrbljuje vodom”
Domaćin na terenu bio nam je Ivan Jozinović, 33-godišnji agronom i jedan od najvažnijih ljudi Agrovelebita. Ivan je do prije nekoliko godina živio u Žrnovnici, a potom se sa suprugom preselio u Lovinac. Njegove kompetencije brzo su prepoznate, pa danas ima iznimno važnu ulogu u organizaciji proizvodnje.
“Dobrodošli na proizvodne površine tvrtke Agrovelebit. Nalazimo se na izvoru koji opskrbljuje ove površine i ne presušuje do kolovoza, što je dovoljno za potrebe proizvodnje krumpira”, kazao nam je Jozinović na početku obilaska.
Već prvi dojam bio je jasan: ovdje se poljoprivreda ne događa stihijski, nego planski. Voda, zemlja, klima, rotacija kultura i stočarstvo dio su jedne šire cjeline.
“Tvrtka se primarno bavi uzgojem ličkog certificiranog krumpira. Krumpir uzgajamo na 40 hektara površina, ali tu su još žitarice, raž i zob. Ukupno obrađujemo oko 150 hektara površine. Uz navedene oranice obrađujemo još oko 100 hektara livada i 100 hektara pašnjaka”, objašnjava Ivan.
Na poljima sorte agria očekuju stotine tona uroda
Posebno zanimljiv bio je obilazak jedne od proizvodnih površina na kojoj je zasađena sorta agria, jedna od sorti koja odgovara karakteristikama koje bi trebao imati pravi Lički krumpir.
“Ovdje smo na jednoj od naših površina gdje imamo zasađeno 6,2 hektara sorte agria. Na ovim površinama proizvodimo sjemenski i merkantilni krumpir. Sve više sadimo bezvirusne klase kako bismo mogli i sjemenariti, a veće gomolje koristimo za merkantilu. Očekujemo da ćemo izvaditi od 200 do 260 tona, što sjemena, što merkantilnog krumpira”, govori Jozinović.
Upravo je sjemenski krumpir jedna od važnih tema hrvatske poljoprivrede. Površine pod sjemenskim krumpirom u Hrvatskoj posljednjih se godina kontinuirano smanjuju, što je posljedica strane konkurencije, ali i općeg pada domaće proizvodnje. U tom kontekstu Agrovelebit ima dodatnu težinu jer dio proizvodnje usmjerava upravo prema sjemenskom programu.
Zbog povoljnih agroklimatskih uvjeta u Lici i nešto kasnije sadnje u odnosu na druga područja, Agrovelebit može fleksibilnije reagirati na potrebe tržišta, osobito kada je riječ o prodaji sjemenskog krumpira poljoljekarnama i hobi programu, uključujući manja pakiranja od 5 do 10 kilograma.
Krave, pašnjaci i održiva proizvodnja
Osim polja krumpira, obišli smo i pašnjačke površine na kojima Agrovelebit uzgaja crvene anguse u sustavu krava-tele. Riječ je o ekstenzivnoj proizvodnji u kojoj se krave kreću po velikim površinama, a stoka se hrani onim što se proizvede na vlastitim livadama i oranicama.
“Krave su sada raštrkane na oko 50 hektara pašnjaka. Ta površina dovoljna je za dvadesetak dana paše, nakon toga ograđujemo drugi pašnjak i tako se one premještaju. Sa psima koji ih čuvaju lutaju po pašnjacima”, govori Ivan.
Pokazao nam je i tor koji se koristi kada je potrebno obaviti cijepljenje, veterinarski pregled ili odvajanje teladi i junica. Krave piju s izvora, a za vrijeme sušnih razdoblja dodatno se organizira njihovo okupljanje i napajanje.
“Za jedno odraslo grlo godišnje je potrebno oko četiri tone suhe tvari. Mi godišnje proizvedemo oko 1200 rolo bala, svaka je od 400 do 500 kilograma. Kosimo livade i zob dok je zelena, osušimo i baliramo za zimu, kada nema prirodne ispaše”, objašnjava Jozinović.
Lika kao prostor budućnosti
Agrovelebitova vizija je postati vodeći regionalni proizvođač visokokvalitetnih autohtonih proizvoda i tvrtku učiniti gospodarskim subjektom koji će biti sinonim za nove razvojne iskorake Like. Njihova misija je od tradicionalnog poimanja Ličkog krumpira stvoriti jasno definiran proizvod standardizirane kvalitete, prepoznatljivog imidža i tržišne vrijednosti.
To na terenu nije samo fraza. Kada vas traktor provede kroz kilometre oranica i pašnjaka, kada vidite izvore vode, uredno obrađene površine, krave na ispaši i mlade ljude koji su se odlučili za život i rad u Lici, tada je jasno da ova priča ima i gospodarsku i ljudsku dimenziju.
Posebno je zanimljiva životna priča Ivana Jozinovića. Iz Žrnovnice je sa suprugom Marijom otišao u Lovinac, a ondje je pronašao prostor za profesionalni razvoj i obiteljski život. U sredini iz koje mnogi odlaze, on je pronašao razlog za ostanak.
Od ličke oranice do trgovačkih polica
Lički krumpir Agrovelebita može se pronaći u brojnim trgovačkim lancima i prodajnim mjestima, među kojima su Konzum, Plodine, Kaufland, Tommy, Vrutak, Bazzar, Ribola, Victa, Bakmaz i Metro. Sjemenski krumpir dostupan je u specijaliziranim trgovinama i poljoljekarnama, što dodatno širi priču o domaćoj proizvodnji.
No nakon posjeta Lovincu, taj krumpir više nije samo proizvod na polici. Iza njega stoje ljudi, zemlja, klima, voda, strojevi, znanje i puno rada. Stoji i ideja da Lika ne mora biti prostor iz kojeg se odlazi, nego prostor u kojem se može proizvoditi, razvijati i živjeti.
A kada se sve to spoji u jedan običan gomolj krumpira, postaje jasno zašto Lički krumpir ima status koji nadilazi prehrambeni proizvod. On je komadić Like na hrvatskom stolu.