Dok se posljednjih dana u javnosti govori o plaćama i radnim uvjetima zaposlenika zagrebačkog javnog prijevoza, jedna objava s društvenih mreža pokrenula je raspravu o položaju sasvim druge profesije – medicinskih sestara i tehničara.
U objavi koja se proširila internetom povučena je usporedba između primanja vozača ZET-a i položaja medicinskih sestara, uz pitanje prati li njihova plaća razinu obrazovanja, odgovornosti i zahtjevnosti posla koji svakodnevno obavljaju.
Autor objave pritom naglašava kako namjera nije umanjiti vrijednost posla vozača autobusa i tramvaja niti tvrditi da bi njihove plaće trebale biti niže. Naprotiv, fokus stavlja na pitanje vrednuje li zdravstveni sustav dovoljno ljude o kojima u velikoj mjeri ovisi svakodnevna skrb za pacijente.
Kao povod navodi podatak Zagrebačkog holdinga prema kojem je prosječna isplata vozaču autobusa ili tramvaja ZET-a u srpnju 2026. godine iznosila 1.992 eura neto sa stalnim dodacima.
– Drago mi je da vozači mogu izboriti bolju plaću. Oni svakodnevno odgovaraju za sigurnost putnika i njihov posao zaslužuje poštovanje. Ali taj podatak otvara pitanje koje zdravstveni sustav uporno izbjegava: „Koliko vrijede obrazovanje, odgovornost i rad medicinske sestre?“ – stoji u objavi.
Posebno se ističe duljina obrazovanja u sestrinskoj profesiji. Medicinska sestra opće njege završava petogodišnju srednju medicinsku školu, a obrazovanje može nastaviti na trogodišnjem prijediplomskom te potom dvogodišnjem diplomskom studiju sestrinstva.
Autor potom nabraja što sve obuhvaća svakodnevni posao medicinskih sestara – od praćenja stanja pacijenata i prepoznavanja pogoršanja, provođenja propisane terapije i provjere lijekova do zdravstvene njege, previjanja, vođenja dokumentacije i komunikacije s pacijentima i njihovim obiteljima.
Riječ je, naglašava, o poslu u kojem pogreška može imati ozbiljne posljedice, a medicinske sestre za svoj stručni rad snose i profesionalnu odgovornost.
Otvoreno i pitanje beneficiranog radnog staža
U objavi se povlači i paralela kada je riječ o stažu s povećanim trajanjem. Navodi se kako se vozačima tramvaja i gradskih autobusa 12 mjeseci rada računa kao 14 mjeseci staža, dok medicinske sestre kao profesija nisu obuhvaćene takvim pravom.
– Kako je moguće da se iscrpljenost za volanom prepoznaje, a godine noćnih smjena, podizanja nepokretnih bolesnika, izloženosti infekcijama i stalne odgovornosti uz bolesnički krevet ne zaslužuju ni ozbiljnu procjenu? – pita autor.
Istodobno upozorava kako ni plaće unutar samog sestrinstva nisu jednake. Primanja ovise o radnom mjestu, obrazovanju, stažu i različitim dodacima, zbog čega se, smatra, cijelu profesiju ne može svesti na jednu prosječnu plaću.
Razlike postoje između medicinskih sestara sa završenom srednjom školom, prvostupnica i magistri sestrinstva, no autor smatra da temeljno pitanje ostaje isto – prati li sustav rast zahtjeva, znanja i odgovornosti koje stavlja pred zdravstvene djelatnike.
– Koliko još puta sestra mora odraditi smjenu s premalo ljudi da bi se to nazvalo problemom sustava? Koliko još školovanja mora završiti da bi joj se znanje stvarno vrednovalo? I tko će njegovati pacijente kad iskusne sestre odu? – navodi se u objavi.
Na kraju se traže plaće koje bi snažnije odražavale obrazovanje i odgovornost medicinskih sestara, dovoljan broj zaposlenih u smjenama te ozbiljna procjena mogućnosti uvođenja staža s povećanim trajanjem za najzahtjevnija radna mjesta u sestrinstvu.
– Vozači ne trebaju zarađivati manje. Medicinske sestre trebaju biti vrednovane bolje – zaključuje se u objavi objavljenoj u Facebook grupi „Medicinske sestre – medicinski tehničari“.