Kraj školske godine već godinama donosi isti prizor na društvenim mrežama. Facebook su i ovog lipnja preplavile fotografije svjedodžbi, petica i ponosnih osmijeha djece koja svoje uspjehe uglavnom i ne dijele sama. Dok jedni u tome vide sasvim prirodan izraz roditeljskog ponosa, drugi smatraju da se među objavama nerijetko stvara svojevrsno natjecanje u tome čije je dijete uspješnije.
Postavlja se pitanje - hvale li roditelji pritom prvenstveno svoju djecu ili kroz njihove školske uspjehe traže potvrdu vlastitog roditeljskog uspjeha?
Mirela Grbić, profesorica defektologije i stručna suradnica Službe za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, smatra kako u roditeljskom ponosu nema ništa sporno, ali upozorava da društvene mreže često stvaraju iskrivljenu sliku roditeljstva.
"Roditelj nije odgovoran za svaki uspjeh niti kriv za svaki neuspjeh djeteta"
"Roditelji su oduvijek bili ponosni na svoju djecu i u tome nema ništa sporno. U današnje vrijeme taj se ponos jednostavno češće dijeli na društvenim mrežama. Međutim, ponekad imam dojam da objave više govore o potrebi roditelja za potvrdom nego o samom djetetu. Njeguje se kultura narcizma u kojoj je važno pokazati savršenstvo, a savršenstva nema. Internet često potiče takav način razmišljanja i stvara dojam da se vrijednost roditelja i djeteta može mjeriti brojem petica, lajkova ili komentara", kaže Grbić.
Dodaje kako roditelji često upadaju u zamku preuzimanja prevelike odgovornosti za školske rezultate svoje djece.
"Roditelj koji smatra da je u potpunosti zaslužan za uspjeh svog djeteta vrlo će lako pomisliti da je jednako tako kriv za svaki njegov neuspjeh. Istina je da nije ni jedno ni drugo. Na razvoj, uspjehe i neuspjehe svakog djeteta utječe niz čimbenika – od osobnosti i sposobnosti do okruženja, škole i životnih okolnosti. Roditelj ima važnu ulogu, ali nije jedini koji oblikuje djetetov put."
Školski uspjeh nije jedino mjerilo vrijednosti
Prema riječima Grbić, školske ocjene važan su dio obrazovanja, ali ne mogu biti jedino mjerilo vrijednosti ili potencijala jednog djeteta.
"Školski uspjeh važan je dio života, posebno kada govorimo o upisima, maturi i nastavku obrazovanja, ali on pokazuje samo jedan segment djetetovih sposobnosti. Ne mogu i ne trebaju sva djeca imati prosjek 5,0. Nisu svi jednako talentirani za iste stvari i to je sasvim normalno. Dijete koje nije odlikaš može biti iznimno uspješno u sportu, umjetnosti, zanatu, komunikaciji ili nekom drugom području. Problem nastaje kada cijelu vrijednost djeteta svedemo isključivo na ocjene."
Ističe kako je pravo mjerilo uspješnog roditeljstva puno šire od školskih rezultata.
"Za mene uspješno roditeljstvo nije imati dijete s peticama, nego odgojiti osobu koja će jednoga dana znati brinuti o sebi, donositi odgovorne odluke, biti empatična i samostalna. To su životne vještine koje su dugoročno puno važnije od jedne svjedodžbe."
Roditelji sve češće odgovore traže na internetu
Govoreći o današnjem roditeljstvu, Grbić upozorava kako se mnogi roditelji sve više oslanjaju na savjete s društvenih mreža i interneta, a sve manje vjeruju vlastitom iskustvu.
"Majčinstvo je oduvijek bilo zahtjevno, ali prije su žene puno više učile od svojih majki, baka i okoline. Danas odgovore često traže na internetu, društvenim mrežama ili čak od umjetne inteligencije. U tome nema ništa loše ako služi kao pomoć, ali pritom ne bismo smjeli zaboraviti vlastiti osjećaj, iskustvo i roditeljski instinkt. Priroda nam vrlo često daje najbolje odgovore."
Djeca će pamtiti zajedničke trenutke, a ne skupe poklone
Na pitanje treba li odlične ocjene uopće nagrađivati, Grbić odgovara kako nije protiv nagrada, ali smatra da one ne bi trebale biti materijalne.
"Nisam protiv nagrađivanja, ali važno je kakve nagrade biramo. Djeca neće pamtiti skupe tenisice, novi mobitel ili najnovije Lego kockice. Pamtit će zajedničke doživljaje. Umjesto materijalnih stvari, puno je vrijednije pokloniti vrijeme - otići na izlet, plažu zajedno nešto raditi ili provesti dan bez žurbe. Dijete će se jednog dana puno prije sjetiti kako je s ocem slagalo stare Lego kockice nego koje je marke tenisica dobilo zbog svjedodžbe", naglašava Grbić.