Proslavio je Vančo Balevski 79. rođendan pa moramo to zabilježiti na ovoj crti hajdukologije, kao nezaobilaznog igrača „Zlatne generacije“. Osvojio je s „bijelima“ onaj Kup 1976. protiv Dinama, pobjedom 1:0, pred sam kraj produžetaka, nakon slaloma Ivice Šurjaka.
„Ja sam trčao iza Šurjaka za tom loptom pa se objesio o mrežu kad je lopta ušla. Vidi se i na snimci, ja sam s brojem 14“, znao bi govoriti.
A 14 je bio njegov broj, mada je u skopskom „Vardaru“ nosio broj 10. U Splitu je dosta vremena proveo na klupi, jer desetka je bio Jurica Jerković, kapetan, simbol i predvodnik „Zlatne generacije“. Nije Vančo mogao pored Jure biti „fantazista“, kako kreatore igre s duhom i vicom danas zovu stručnjaci novog kova. Pa se penjao na kat tadašnjeg Doma Hajduka protestirati:
„Šta ste me dovodili kad me Ivić ne stavlja?“
„Jedan je Jerković. Vidiš da za njega trče i Mužinić i Luketin. Moraš trčati, igrati obaveznu igru i stavit ću te“, govorio je veliki trener.
Tako da se nije baš naigrao. Većinom je ulazio s klupe sa svojom četrnaesticom na leđima.
Ušao je u igru tako i te 1976. godine, kada su „bijeli“ eliminirali Racing White i u Splitu i u Belgiji, pa izborili ono četvrtfinale Kupa prvaka sa PSV-om. Da se prošlo, kažu mnogi, i da nije bilo čudnih sudačkih odluka na gostovanju u Eindhovenu, moglo se i do vrha Europe.
A došao je u Hajduk u ljeto 1975., zajedno s Borišom Đorđevićem, kao zvijezda prijelaznog roka. Preporučio ga je Biće Mladinić, koji ga je poznavao još iz mlade reprezentacije koju je vodio.
Tada je Vardar izgubio 1:0 na Starom placu, a Balevski odigrao odlično.
„Šta, ti ne bi došao u Hajduk?“, rekao mu je kapetan „bijelih“ Jurica Jerković dok su napuštali teren kraj stare Plinare.
Generalni tajnik Hajduka Gojko Škrbić iste večeri bio je u avionu zajedno s momčadi Vardara za Beograd pa Skoplje. Prepolovio je odštetu i doveo Balevskog u Split. Hajduk je tada kupovao igrače da ih ne kupe drugi, manirom moćnog i velikog kluba.
Prvu utakmicu za „bijele“ odigrao je u Baškoj Vodi, prijateljsku, s tamošnjom Uranijom. Zabio je gol u svom premijernom nastupu. Sliku tadašnjih Hajdukovih pojačanja Đorđevića i Balevskog na otvaranju stadiona na Bučini poslao nam je kroničar Baške Vode i Makarskog primorja Rajko Jurišić. Stadion danas nosi ime njegova oca, baškovoškog zaslužnika Ante Jurišića Aka.
Nazvali smo Balevskog u Skoplje
„Pozdrav, gospodine Vančo, iz Splita zovemo s portala Dalmacija Danas. Sretan 79. rođendan, eto s nekoliko dana zakašnjenja.“
„Drago mi je da ste me se sjetili. Svoje najljepše dane proveo sam u Splitu. Odigrao sam ja za Hajduk jedno 60 utakmica, postigao 9 golova. Volio me tadašnji selektor Biće Mladinić, čak mi je govorio: ‘Odigraj dobro još koju utakmicu za Hajduk, ja ću te zvati u A reprezentaciju.’ Što tada, u ogromnoj konkurenciji, nije bila mala stvar.“
Bila je jaka konkurencija u veznom redu, a na vašem mjestu igrao je Jurica Jerković, umjetnik nogometa?
„Jednom me Ivić pozvao sa strane pa mi rekao: ‘Zamisli da je Jerković došao u tvoj Vardar, da si ti kapetan momčadi. Tko bi igrao, ti ili on?’ A veliki je trener Ivić bio i značili su mi puno kasnije u njemačkoj Bundesligi njegovi savjeti. Možete negdje pronaći i moj intervju kada je Tomislav Ivić odlazio iz Hajduka. Rekao sam tada: ‘Naš nogomet je puno izgubio Ivićevim odlaskom.’ Mnogi su se iznenadili, s obzirom na to da sam kod njega često ulazio s klupe, ali to sam rekao pošteno.“
Često ste u Splitu, prođete li kraj Starog placa?
„Ma ja sam na Starom placu bio ljubimac navijača, pljeskali su mi sa sve četiri strane. Sjećam se kad su došli Nijemci iz Karlsruhea gledati me. Već nam je došao za trenera Mićo Duvančić, nosio sam broj 10 i zabio tada jakoj Slobodi iz Tuzle dva gola za našu pobjedu 4:0, baš na onu stranu gdje je bilo Rodilište. A Nijemcima je kasnio avion pa su, kad je utakmica već počela, našli mjesto upravo tu na stajanju. Znate kako je to bilo na Starom placu, čovjek na čovjeku. Tako su iz uprave Karlsruhea moje golove vidjeli izbliza.
Poslije se kupamo u svlačionici u onom bazeniću, suigrači viču: ‘Ne damo Vanča’, kad eto ti predsjednika Kirigina: ‘Gotovo je sve, Vančo mora u Njemačku, dobra je ponuda.’“
Često ste u Splitu, skautirate za „bijele“ u Sjevernoj Makedoniji, imate i svoj klub „Zmija“. Tako su vas zvali jer ste poput zmije prolazili kroz protivničke obrane?
„Tako je, dolazim ja u Split krajem mjeseca. Nadam se da ćemo proći Žilinu i da se vidimo na sljedećoj europskoj utakmici u Poljudu.
Suze mi dolaze dok razgovaram s vama o mojim splitskim danima. Dao sam 128 golova za Vardar, ali Hajduk mi je ostao u najljepšem sjećanju. Ma koji Dinamo tada, koja Crvena zvezda, Partizan... Ma bili smo iznad svih. Zlatna generacija Hajduka bila je strašna i silno želim da moj Hajduk osvoji titulu.“
Je, moj Vančo, velika je bila Zlatna generacija. Ponajviše zbog nje i jesmo veliki klub. Pojavila se nekako kao prekretnica nakon godina krize i sada bi nas sunce obasjalo kada bi se takva generacija opet pojavila.
Sretan rođendan, Vančo, i još puno rođendana!