Rogotin je u petak navečer, 14. kolovoza, živio u znaku jedne stare igre, dobrog društva i, prije svega, sjećanja. Na igralištu "Stanica" održan je 1. Memorijalni turnir u šijanju "Antiša Šunjić - Snoj", organiziran s jednostavnom, ali snažnom porukom - neka se tradicija šijanja i sjećanje na Antišu nikada ne ugase.
Turnir je okupio zaljubljenike u ovu staru dalmatinsku igru, a nakon zanimljivih dvoboja do finala su stigli Lovre i Tomo te Pegi i Parabela. U završnom susretu uspješniji su bili Lovre i Tomo, koji su tako postali prvi pobjednici memorijala posvećenog Antiši.
Posebnu nagradu, večeru za četiri osobe u Tete Olge, osvojili su Fejza i Ćuba.
No, koliko god je natjecateljskog duha bilo na "Stanici", pobjednici i bodovi ove su večeri bili tek dio priče. Najvažniji razlog okupljanja bilo je ime koje je turnir ponio.
U spomen na "našeg Antišu, našeg Snoja"
Antiša Šunjić Snoj preminuo je u listopadu prošle godine, a koliko je značio svom mjestu najbolje je pokazao njegov posljednji ispraćaj, na kojem su se okupili brojni članovi obitelji, prijatelji, sumještani i stanovnici okolnih mjesta. Bio je i hrvatski branitelj, a u oproštajnom govoru don Ante Žderić nazvao ga je "velikim čovjekom" i čovjekom čije ime neće izblijedjeti.
Rogotinjani su ga, međutim, najbolje poznavali jednostavno kao svoga Antišu.
Bio je prepoznatljivo lice mjesta, ribar, čovjek kojega se moglo susresti na brojnim rogotinskim manifestacijama, okupljanjima i događajima. Pripadao je onoj vrsti ljudi bez kojih malo mjesto jednostavno nije isto - ljudima koji možda ne traže pozornicu, ali ih svi poznaju, pozdravljaju i pamte.
Upravo zato njegov odlazak nije bio gubitak samo za obitelj i najbliže prijatelje. Rogotin je izgubio jednog od svojih prepoznatljivih ljudi, a pokretanjem memorijala njegovi prijatelji i sumještani pronašli su način da uspomena na Snoja nastavi živjeti kroz ono što Rogotin jest - druženje, tradiciju i zajedništvo.
A što je zapravo šijanje?
Onima izvan doline Neretve i dalmatinskih mjesta naziv možda neće puno značiti, ali šijanje, odnosno šijavica, stara je narodna igra koja traži iznimnu brzinu, koncentraciju, pamćenje i dobar osjećaj za protivnika.
Dvojica igrača istodobno izbacuju određeni broj prstiju i glasno izgovaraju broj za koji misle da će biti njihov ukupan zbroj. Onaj tko pogodi zbroj osvaja punat. U rogotinskoj tradiciji partija se igra do 16 punata. Sve se događa velikom brzinom - iskusan šijač istodobno prati vlastitu ruku, protivnikove prste, izgovorene brojeve i navike suparnika.
Upravo zbog toga šijanje je mnogo više od nasumičnog pokazivanja prstiju. Dobri igrači pamte što protivnik najčešće igra, pokušavaju predvidjeti njegov sljedeći potez i reagiraju praktički u djeliću sekunde. U Rogotinu se tradicionalno šijalo uz buće, briškulu i trešet, osobito nedjeljom i blagdanima, a igra je desetljećima bila i važan dio lokalnog druženja.
Danas, kada takve stare igre polako nestaju, svaki turnir u šijanju istodobno je i mali doprinos očuvanju lokalne baštine.
A prvi rogotinski memorijal dobio je i puno dublje značenje. Šijalo se za Snoja. Za ribara, prijatelja i omiljenog Rogotinjanina. Za čovjeka koji je bio prisutan u životu svoga mjesta i čiji su trag i uspomene ostali među ljudima koji su ga poznavali.