Grčki otok Milos, smješten u Cikladima, u svijetu je najpoznatiji po slavnoj Veneri Miloškoj, odnosno Afroditi s Milosa. No njegova arheološka priča daleko je šira od jednog kipa. Otok krije prapovijesne gradove, ostatke antičkog kazališta, katakombe jedinstvene u Grčkoj i tragove civilizacija koje su se ovdje smjenjivale tisućama godina.
O tome smo razgovarali s Pavlosom Kotronakisom, arheologom i istraživačem s Milosa, koji je povijest i arheologiju studirao na Nacionalnom sveučilištu u Ateni.
“Godinama sam sudjelovao u iskapanjima ovdje na Milosu. Danas se više ne bavim aktivno arheologijom na terenu, ali istražujem, pišem i pokušavam pronaći odgovore na povijesne i arheološke enigme”, kaže Kotronakis.
Katakombe kakvih nema nigdje drugdje u Grčkoj
Na pitanje po čemu je arheologija Milosa posebna u odnosu na druge dijelove Grčke, Kotronakis odmah izdvaja katakombe.
“Postoje stvari koje su jedinstvene za Milos. Primjerice, katakombe. Nigdje drugdje u Grčkoj nema katakombi, samo na Milosu”, ističe.
Prema njegovim riječima, katakombe se datiraju od kraja 3. stoljeća i postoje do 6. stoljeća nakon Krista.
“Za arheologa je to pitanje: zašto baš Milos, a ne neki drugi otok? Zašto ne Santorini, primjerice? I Milos i Santorini su vulkanski otoci, imaju slično tlo. Zašto su katakombe pronađene na Milosu, a ne ondje?”, pita se Kotronakis.
Trgovci, minerali i prva kršćanska zajednica
Kotronakis smatra da odgovor treba tražiti u dugoj trgovačkoj povijesti otoka.
“Milos je od vrlo davnih vremena bio mjesto trgovaca i ljudi koji su se bavili mineralima otoka. Ljudi iz Palestine, Izraela i drugih krajeva dolazili su ovamo jer ih je privlačilo tlo, minerali i trgovina”, objašnjava.
Prema njegovu tumačenju, upravo su ti trgovci mogli imati važnu ulogu u stvaranju rane kršćanske zajednice na otoku.
“Došli su iz Palestine i Izraela, bili su kršćani i bavili su se trgovinom mineralima. Tako je, vjerujem, nastala mala kršćanska zajednica na Milosu”, kaže.
Phylakopi i opsidijan: Milos prije metala
Ipak, povijest Milosa mnogo je starija od ranokršćanskog razdoblja. Kotronakis kao jedno od najvažnijih mjesta izdvaja Phylakopi, prapovijesni grad koji posjetitelji i danas mogu obići.
“Phylakopi je prapovijesni grad. Odatle se izvozio opsidijan, vulkansko staklo koje se prodavalo diljem Mediterana u vrlo davnim vremenima, prije nego što su metali postali uobičajeni”, objašnjava.
Opsidijan je u kamenom dobu imao iznimnu vrijednost jer se koristio za izradu oštrih alata i predmeta. Upravo je taj resurs Milosu dao važno mjesto u prapovijesnim trgovačkim mrežama.
“Ljudi su ondje živjeli. To nije bilo samo mjesto eksploatacije. Kada više nisu mogli prodavati opsidijan kao prije, napustili su grad i izgradili drugi na drugom dijelu otoka”, kaže Kotronakis.
Minojci, Grci i promjena civilizacije
Na Milosu su, ističe, tragove ostavili i Minojci s Krete, prije dolaska Grka.
“Minojci su bili na Milosu, kao i na drugim otocima. Oni se ne smatraju jednostavno Grcima u današnjem smislu. Došli su s Krete, govorili su više jezika, a jedan od njih bio je grčki”, govori Kotronakis.
Posebno izdvaja kult božice, takozvane “Dame iz Phylakopija”, koju posjetitelji mogu vidjeti u muzeju na Milosu.
“Minojci su štovali žensko božanstvo. Kasnije dolaze Grci i donose Zeusa i muške bogove. Za arheologa je to velika promjena, promjena civilizacije”, kaže.
Milos kao polis i dolazak Rimljana
U klasičnom i helenističkom razdoblju Milos je bio neovisan polis, odnosno grad-država. Kasnije, u 2. stoljeću prije Krista, dolazi pod rimsku vlast.
“Godina 168. prije Krista, bitka kod Pidne u Makedoniji, označila je kraj autonomnog postojanja grčkih država. Nakon toga cijela Grčka, pa tako i Milos, dolazi pod Rimljane”, kaže Kotronakis.
Iako su Rimljani bili osvajači, Kotronakis ističe da su ljudi na Milosu i pod rimskom vlašću živjeli relativno prosperitetno.
“Rimljani su bili vladari, ali civilizacija je na Milosu postojala. To nam govori mnogo o tome koliko su ljudi bili razvijeni i prosperitetni čak i pod stranom vlašću”, kaže.
Antičko kazalište i katakombe kod Tripitija
Jedan od najvažnijih ostataka iz rimskog razdoblja je antičko kazalište. Ono se, zajedno s katakombama, nalazi na području današnjeg naselja Tripiti i obližnje Klime.
“Tripiti je bio drevna prijestolnica otoka, a Klima luka. To je odnos sličan Ateni i Pireju – Pirej je bio luka, Atena grad. Tako je Klima bila luka, a Tripiti glavno središte Milosa”, objašnjava Kotronakis.
Smatra da je istražen tek manji dio antičkog prostora.
“Ne mogu izračunati postotak, ali mislim da nije velik. Mnogo toga još ostaje pronaći. Arheolozi budućnosti, ako bude novca, ovdje će moći otkriti još mnogo toga”, kaže.
Baština pod pritiskom gradnje
Kao i na mnogim mediteranskim otocima, i na Milosu se arheologija suočava s pritiskom moderne gradnje.
“Kada moderni ljudi žele graditi kuće, hotele i slične objekte, a ne vode računa o antičkim ostacima koji se nalaze ispod, to predstavlja ozbiljnu prijetnju arheološkoj baštini”, upozorava Kotronakis.
Smatra da Milos ima izniman arheološki potencijal, ali da on još nije dovoljno predstavljen posjetiteljima.
“Turist može posjetiti kazalište, katakombe, zna za Veneru Milošku. Ali Milos je mnogo više kada govorimo o povijesti i civilizaciji. Mnogo toga još treba pronaći i predstaviti”, kaže.
“Ne možemo sve mjeriti po tome koliko je prezentabilno”
U razgovoru smo se dotaknuli i Dalmacije, posebice situacija u kojima se antički lokaliteti nalaze u urbanim zonama i dolaze u sukob s modernom gradnjom. Kotronakis smatra da je odgovor jasan: baština mora imati prednost. Konkretno, upitali smo ga za slučaj arheološkog nalazišta u Stobreču, drevnom Epetiju, gdje je potvrđeno helenističko naselje, ali i autohtono naselje iz brončanog doba.
“Ne možemo slušati argument da neki antički zid nije dovoljno prezentabilan. To je spomenik. To je civilizacija i treba ga zaštititi”, kaže.
Po njemu, prošlost ne pripada samo jednoj zemlji ili jednom narodu.
“To je naša prošlost, prošlost čovječanstva. Moramo je štititi. Ne možemo sve mjeriti samo prema tome koliko je nešto prezentabilno ili nije”, ističe.
Zaštita povijesnih lokaliteta vs. kapitalizam
Kotronakis priznaje da je sukob između modernih potreba i zaštite povijesnih lokaliteta stalno prisutan, osobito u urbanim i turistički atraktivnim područjima.
“Uvijek je isto pitanje: modernizacija i moderne potrebe nasuprot našoj prošlosti. Ja doista vjerujem da zaštita vrijednih povijesnih lokaliteta mora imati prednost. Prije svega moramo brinuti o povijesti mjesta, bilo da je grčka, rimska, hrvatska, talijanska, dalmatinska ili miloška”, kaže.
Smatra da zaštita baštine dugoročno nije prepreka razvoju, nego upravo suprotno.
“Ako uspijemo svoje blago učiniti prezentabilnim, to se kasnije može vratiti kroz turizam i gospodarstvo. Ali prvo moramo misliti na čovječanstvo i baštinu, a tek onda na modernizaciju”, zaključuje Pavlos Kotronakis.
Jedno je sigurno, Milos je pravi otok za ljubitelje istinske sredozemne ljepote koja kombinira arheologiju, minerologiju, tradiciju, gastronomiju i gostoprimstvo.