Kada je Ljubomir Radić krajem prošle godine imenovan novim ravnateljem Hrvatskog pomorskog muzeja Split, pred njim su se otvorili novi izazovi. Podsjetimo, Ljubomir Radić je završio studij arheologije i povijesti na Sveučilištu u Zadru. Po završetku studiranja je radio na arheološkim istraživanjima, a potom kao učitelj povijesti prije preuzimanja funkcije kustosa Hrvatskog pomorskog muzeja 2008. godine, da bi deset godina kasnije postao viši kustos.
S Ljubomirom Radićem na tvrđavi Gripe, gdje je sjedište Hrvatskog pomorskog muzeja Split, razgovarali smo o svim otvorenim pitanjima, ali i o planovima u daljnjim radovima ove europski, u nekim segmentima i svjetski poznate ustanove.
Netom prije početka krize s koronoavirusom imenovani ste ravnateljem Hrvatskog pomorskog muzeja Split. U najnezgodnije vrijeme, jer Vas čeka veliki posao?
– Istina, vrijeme je teško, ali nema potrebe za nekim "kukanjem". Posla je puno, naročito u organizaciji rada u ovim uvjetima, no treba biti ustrajan u istraživanju i promoviranju hrvatske pomorske povijesti, bez obzira na uvjete u kojima smo se svi našli. Kulturni segment će zasigurno biti značajno pogođen, no isto tako možemo biti važan kotačić u činjenju svakodnevnog života lakšim, barem u duhovnom, psihološkom smislu te na takav način djelovati poticajno. Jer uvijek postoje kanali kojima možemo doprijeti do publike i prezentirati im neke stvari koje čovjeka obogaćuju novim saznanjima, a posljedično tome i vesele.
Grad smo bogate pomorske povijesti
U Muzeju imate bogat fundus, ali pojedine predmete nije moguće izložiti na tvrđavi Gripe?
– Istina, Muzej posjeduje izvanredne eksponate koje zbog svojih gabarita i lokacije Muzeja nije moguće izložiti na Tvrđavi. Riječ je o Desantno jurišnom brodu DJB-103, prvom ratnom brodu na kojem je podignuta hrvatska zastava 1991. godine i kabini slavne dizalice 'Veli Jože'. No vjerujemo kako će ovi eksponati naći doskora lokaciju za izlaganje u Splitu. Grad je ovo bogate pomorske povijesti i nije nužno da se svi eksponati nađu na jednom mjestu. Postoje neke alternativne lokacije, punktovi koje bi u dogovoru s osnivačem Gradom Splitom mogli obogatiti upravo eksponatima koje ne možemo smjestiti na Gripe.
Ipak, uspješno ste počeli mandat. Početkom prosinca dovršili ste rad na katalogu izložbe 'Otok, porat, brod', koja je sada dostupna publici, a gdje je predstavljen rad vrhunskih hrvatskih brodomaketara Željka Skomeršića i Nenada Bojmića. Ako nam možete kratko sublimirati što se još događalo u ova prva tri mjeseca Vašeg mandata?
– Izložba i katalog su realizirani krajem 2019. godine prije imenovanja na aktualnu dužnost. Riječ je o jako dobro prihvaćenom projektu, u kojem su predstavljene makete, diorame i nacrti spomenutih autora. Kada su makete brodova u pitanju valja istaknuti da je publika uvijek oduševljena i rado dolazi vidjeti taj rad za koji je potrebno puno strpljenja, ali na kraju rezultira izvanrednim uradcima.
O protekla tri mjeseca ukratko mogu reći da smo realizirali nekoliko planiranih aktivnosti od promocije knjige 'Mediteranski armerun', autori koje su dr. sc. Bruno Ćurko i Stipe Surać, gostujuće izložbe Muzeja općine Jelsa 'Sjećanja iz zemlje predaka', gostovanja naše izložbe o svjetionicima 'Više od svjetla i soli' u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, a posebno bih istaknuo to što smo bili dio manifestacije Dani Boke u Splitu te organizirali predstavljanje knjige 'Boka kotorska – zaljev svetaca i hrvatske kulture', autorica koje je dr. sc. Vanda Babić koje je splitska publika iznimno dobro prihvatila. U proteklih mjesec dana kada smo morali zatvoriti vrata zbog epidemije svi djelatnici Muzeja vrijedno su radili na novim sadržajima, a dio njih smo ponudili u virtualnom prostoru preko društvenih mreža i internetskih portala.
Nažalost neki projekti su morali biti otkazani ili odgođeni kao što su programi edukativnih radionica, gostovanje izložbe 'Više od svjetla i soli' na Visu. Ovaj izložbeni projekt koji radimo s tvrtkom Plovput d.o.o. trebao je biti predstavljen u Trstu u drugoj polovici godine, no teško je očekivati da će to biti moguće.
Djeca najvjerniji posjetitelji
Kako privući publiku u Muzej? Najviše su tu bitna školska djeca, ali i novi sadržaji?
– Muzej kontinuirano radi na stvaranju sadržaja koji će privući posjetitelje. Bilo da je tu riječ o izložbama koje otkrivaju manje poznate dijelove pomorske povijesti, naročito životne priče, potom zanimljivim predavanjima ili predstavljanjima knjiga. Kada govorimo o posjetiteljima, djeca osnovnoškolske dobi su naši najvjerniji posjetitelji. U ovom segmentu bi trebalo svakako pojačati prisutnost u Muzeju učenika srednjih škola i studenata.
Kada je pak riječ o odrasloj publici potrebno je jače raditi na promidžbi sadržaja koje Muzej nudi, odnosno "širiti glas" da se tako izrazim o nekim predmetima koji su svjetske muzeološke vrijednosti, a nalaze se u našoj ustanovi, poput primjerice torpeda, ali i niza drugih.
U svemu su bitne i radionice koje Muzej stalno organizira?
– Edukativni rad je uistinu jedno od najvažnijih područja djelovanja Muzeja. Imamo veliki broj sadržajnih radionica prilagođenih ponajprije predškolcima i osnovnoškolcima. Mogu reći kako izvrsno reagiraju svi, od izravnih korisnika dakle djece, preko odgojitelja, učitelja do samih roditelja. Nastojimo promovirati našu ponudu u školama i na stručnim skupovima koji se organiziraju za učitelje i nastavnike.
Uskoro izlazi knjiga koju radite s kolegicom Teom Rosić iz Muzeja Grada Crikvenice o prvoj trajektnoj liniji na Jadranu?
– U pravu ste, knjiga 'Prva na Jadranu' rezultat je zajedničke suradnje Hrvatskog pomorskog muzeja Split i Muzeja Grada Crikvenice kojom smo prošle godine obilježili 60 godina trajektne linije Crikvenica – Šilo. Uz mene i kolegicu Rosić koautor je i kolega Stjepan Špalj. Aktualna situacija je donekle usporila objavljivanje knjige, no vjerujemo kako će ovo dvojezično hrvatsko-englesko izdanje uskoro ugledati svjetlo dana. Pored povijesnih činjenica knjiga obiluje izvanrednim fotografijama i svjedočanstvima ljudi i njihovog doživljaja važnosti tog prvog trajektnog povezivanja na hrvatskoj obali koje je možemo reći pokrenulo lančanu reakciju tijekom 1960-ih i značajne promjene u pomorskom povezivanju na Jadranu.
Galerija oružja i zbirka plovila
Želite li obogatiti vanjski fundus Muzeja, poput izloženih brodova? Nedostaju li tu razvijene šetnice?
– Prije svega namjera je podići razinu stanja predmeta i interpretacije u vanjskom izložbenom prostoru. S obzirom kako je riječ o galeriji oružja i zbirci plovila koji su većih gabarita, izloženi atmosferilijama to zahtijeva veća sredstva u smislu održavanja. Namjera je sukcesivno raditi na restauraciji predmeta kroz nadolazećih nekoliko godina.
Upravo je dovršen projekt u smislu vizualnih rješenja i načina interpretacije predmeta u vanjskom postavu za koji smo u postupku osiguravanja sredstava za realizaciju. Riječ je o info pločama koji će ponuditi zanimljive informacije o eksponatima. Kada spominjete šetnice, to je jedan od zahvata koji će se vjerujem rješavati na razini obnove cijele Tvrđave u suradnji s Gradom Splitom koji je naš osnivač i vlasnik Tvrđave Gripe.
Treba li ponovno vratiti kafić na brod izložen uz kapelicu Sv. Ante na Tvrđavi Gripe? Jeste li za to da se posjetitelji, kad to omogući kriza s koronavirusom, i na taj način izvuku izvan zgrade muzeja?
– Definitivno sam za takvo rješenje, kao jednog dodatnog sadržaja Muzeja. Zbog svog specifičnog položaja "tako blizu, a tako daleko" od grada nema mogućnosti osvježenja u blizini Tvrđave, stoga bi muzejska kafeterija bila jedan veliki korak naprijed u ponudi Muzeja.
Kako ocjenjujete suradnju s Gradom Splitom u čijem ste vlasništvu?
– Imamo dobru suradnju s našim osnivačem. Naravno da bi svaka institucija htjela više od Grada, poglavito kada je o financijskoj potpori riječ, no moramo imati na umu da Split jest veliki grad no ima i veliki broj institucija na svom budžetu i ne može izdvajati više. Praktički možemo reći da kulturne institucije u Splitu zadovoljavaju potrebe šireg dalmatinskog područja, a financirane su uglavnom iz gradskog proračuna.
U okolnim općinama i gradovima djeluje u prosjeku jedna muzejska institucija po jedinici lokalne samouprave. Istina, proračuni tih jedinica su puno manji od splitskog, ali ni splitski nije tako velik da može ponuditi više od trenutnog.
U radu HPMS-a dosta znači i suradnja s Ministarstvom kulture, odnosno Konzervatorskim odjelom?
– Možemo reći kako je suradnja s Ministarstvom kulture RH dobra i kako prate dio naših projekata i podupiru u financijskom smislu. Uz njihovu pomoć realizirali smo nekoliko izrazito bitnih izložbenih i izdavačkih projekata, a podupiru i radove u opremanju prostora. Kada spominjete Konzervatorski odjel koji je pod Ministarstvom, naša suradnja je dugogodišnja i kvalitetna, ponajprije u očuvanju plovila kao važnih artefakata pomorske baštine.
Trenutno nema sredstava za veće zahvate
Ovdje su nužna znatna novčana sredstva. Primjerice, samo obnova dotrajalih lafeta topova koji se nalaze pred ulazom u Muzej, odnosno na Tvrđavi Gripe, iziskuju znatna sredstva?
– Točno, rekli smo nešto već o tome u planovima za uređenje predmeta u vanjskom postavu. Poduzet će se primarna zaštita za sada, u svrhu zaštite predmeta, ali i osiguranja posjetitelja. Za veće zahvate trenutačno neće biti sredstava, stoga su to dugoročni planovi.
Dio splitske pomorske baštine poput parnog tegljača 'Vridni', nalazi se se na ulazu u Brodosplit, kao i u fundusu Muzeja u sklopu splitskog škvera? Razmišljate li o njihovom prenošenju na Tvrđavu Gripe?
– Parni tegljač 'Vridni' je kulturno dobro Republike Hrvatske. Ova građa je u vlasništvu tvrtke Brodosplit s kojom Muzej ima dobru suradnju. Bitno je da tvrtka o njoj skrbi na pravi način i po mogućnosti da se ona koristi i u promidžbi splitske brodogradnje. Stoga za potrebe određenih izložbenih projekata zasigurno možemo računati na posudbu eksponata iz Muzeja Brodosplita. Ujedno vjerujem i u neki zajednički projekt vezan uz hrvatsku pomorsku i industrijsku baštinu.
Kako gledate na organiziranje večernjih koncerata na Tvrđavi Gripe? Je li to dobro u sklopu popularizacije hrvatske maritimne kulture?
– Mišljenja sam kako Tvrđavu treba "oživiti" kao prostor za događanja. Dobar uspjeh prošlog ljeta je polučio Teatar pod zvijezdama. S obzirom da ne znamo što nas čeka po pitanju mjera socijalnog distanciranja pitanje je realizacije ovakvih događanja, barem ovoga ljeta. No prije svega događanja na Tvrđavi su nužna kako bi građani doživjeli ovaj prostor kao mjesto gdje je ugodno boraviti. Neće pridonijeti previše promociji maritimne komponente jer mi smo pomorski muzej na brdu, no na određeni način možemo vezati ulaznice za ta događanja s muzejskima i tako povećati broj posjeta Muzeju.
Koji su po Vama doprinosi hrvatske pomorske baštine svjetskome pomorstvu?
– Ako počnemo od uloge u svijetu, Hrvati su odigrali važnu ulogu u niz zemalja u koje su doselili, ponajprije u ribarstvu i osnivanju parobrodarskih društava, uloge istaknutih pojedinaca u svjetskim mornaricama. Kada govorimo o onome što je učinjeno ovdje, a reflektiralo se na svjetsku pomorsku baštinu to su zasigurno određena tehnološka dostignuća iz područja brodogradnje, već spomenutog torpeda, uloge dubrovačkog pomorstva, pomorskih škola i akademija koje su dale važna imena, podmorskih nalaza koji su referentni u svjetskim razmjerima. Naravno i događanja na Jadranu koja su ušla u sferu široko poznatih događaja značajnih za pomorsku povijest poput određenih zbivanja kao što je potapanje 'Szent Istvana', prvog potapanja snimljenog filmskom kamerom. Široka je to tema o kojoj bi se dao voditi jedan poseban razgovor.
Iznimne priče iz pomorske povijesti
Kako imamo razvijenu obalu, tako imamo i razvijene pomorske luke, sa starim brodovima. Tu je Rovinj, Rijeka, Crikvenica, Zadar, Šibenik, Kaštela, Split, Vis, Korčula, Dubrovnik, Cavtat…
– Možemo reći da se zadnjih godina investira u hrvatske luke, a i u tradicionalne brodove i manje brodice i njihov "novi život". Istina dobar dio tih većih brodova je namijenjen u turističke svrhe, no troškovi održavanja su veliki i bez da imaju komercijalnu svrhu teško bi ih vlasnici mogli održavati. Kada su manje brodice u pitanju i tu jača senzibilitet i rađaju se projekti obnove leuta, guceva, bracera. No problem je sve manji broj meštara, kalafata koji će raditi na tim brodovima. Stoga će prenošenje takvih znanja postati jako bitno i resora kulture odigrati svoju ulogu ukoliko ne želimo izgubiti neka znanja.
Razna hrvatska pomorska središta bitna su za različite dijelove povijesti, vojne i trgovačke – Vis za značajne Viške bitke iz 19. stoljeća, a Dubrovnik za razvoj trgovačke mornarice.
– Cijeli hrvatski Jadran ima iznimnih priča iz pomorske povijesti. Zbog strateških pozicija Vis je često bio mjesto sukoba na moru pa tako posebno ostaje upamćen Viški boj 1866. godine koji zauzima istaknuto mjesto i u našem postavu. Dubrovnik pak ima jedan drugačiji put i pomorski trgovački pothvati su nešto što je poznato i van granica Hrvatske te je istaknuto i u našem muzejskom postavu koji je upravo i koncipiran tako da predstavi vojno i trgovačko pomorstvo.
Rijeka je bitna za razvoj torpeda. Povijest torpeda je danas zaboravljena?
– Rijeka je zasigurno najvažnija u razvoju ovog naoružanja koje je obilježilo ratovanje na moru od kraja 19. stoljeća pa do kraja Drugog svjetskog rata. Ne bih rekao da je povijest torpeda danas zaboravljena. Ranije je uistinu nastanak ovog izuma bio slabo predstavljen hrvatskoj javnosti. No zadnjih desetak godina podosta se odmaklo u istraživanju i prezentaciji pa će tako torpedo naći mjesto u novom stalnom postavu Muzeja Grada Rijeke. U Hrvatskom pomorskom muzeju Split gdje se čuvaju najvrjedniji primjerci riječkih torpeda napravljena je suvremena prezentacija s dvojezičnim katalogom u koju sam bio osobno uključen zajedno s kolegicom Petrom Blažević. U Rijeci je prisutna stalna izložba na Žabici s eksponatima iz niza hrvatskih institucija, a proteklih godina s kolegama iz Rijeke smo intenzivno surađivali u što kvalitetnijoj prezentaciji ovog izuma i njegove važnosti, ne kao razornog oružja već kao tehnološkog dostignuća.
Predmeti iz nastanka HRM-a važan dio fundusa
U svemu je bitan i Domovinski rat. Predmete za fundus Muzeja donirao je pokojni admiral Sveto Letica, ali i Mile Čatlak, zapovjednik prvog voda diverzanata HRM-a.
– Predmeti iz razdoblja nastanka Hrvatske ratne mornarice važan su dio našeg fundusa pa tako osim predmeta koje ste spomenuli u našem fundusu imamo i predmete drugih časnika i mornara HRM-a poput admirala Stipetića, Karduma, Budimira i drugih. Ujedno u našem postavu je i odora našeg sugrađanina, pripadnika IV. gardijske brigade, Bože Zadre, u kojoj je ranjen za vrijeme operacije Maslenica.
Iduće godine planirate odlazak s izložbom u Lisabon?
– Planovi postoje, no kako za ovu tako i za iduću godinu rade se s velikom dozom opreza s obzirom na zdravstvene mjere. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH iskazalo je interes promovirati našu pomorsku baštinu u Portugalu, ne nužno u Lisabonu, a za vrijeme portugalskog predsjedanja Europskom unijom, i obostrana želja je da to učinimo 2021. godine, ali o tome više nekom drugom zgodom.
Ono što svakako planiramo 2021. godine to je obilježiti 30 godina stvaranja Hrvatske ratne mornarice.
