Predsjednik splitskog SDP-a Goran Kotur reagirao je na novo uništavanje spomen ploče Prvom splitskom partizanskom odredu na Plokitama. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

– Oštećivanje spomenika Prvom splitskom partizanskom odredu na Plokitama crnom bojom povijesna je perverzija, s obzirom na činjenicu da su se ti hrabri momci borili i dali živote da Split bude hrvatski, a ne talijanski grad, te da su antifašistički aktivisti upravo u Splitu bili poznati po oštećivanju talijanskih fašističkih simbola crnom tintom. Na žalost, u današnjem Splitu ovo postaje redovita pojava. Sramotno je da se to događa u Hrvatskoj, koja je u odnosu na broj stanovnika bila u svjetskom vrhu po snazi antifašističke borbe, te u Splitu koji je unutar Hrvatske po antifašizmu bio najbolji. I onda se čudimo kad dužnosnici iz Italije, od najviših do najnižih razina, svojataju Istru i Dalmaciju. A upravo im se iz Hrvatske „otvaraju vrata“ i daje legitimitet gaženjem hrvatske antifašističke baštine.

Puno veći problem od crne boje kojom je oštećen spomenik je društveno crnilo koje tolerira i podupire državna i lokalna vlast, a iz kojeg proizlaze ovakve manifestacije anti-antifašizacije. Državna vlast prihvaća i podržava korištenje ustaškog pozdrava „za dom spremni“ – u „iznimnim“ situacijama pa to ubrzano postaje pravilo. Čak se moglo čuti, i to od strane najviših državnih dužnosnika, da je to „stari hrvatski pozdrav“. Po pitanju anti-antifašizma, za razliku od drugih pitanja, vertikala HDZ-ove državne i lokalne vlasti besprijekorno funkcionira. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara podržava pozdravljanje „za dom spremni“ u pjesmi za vrijeme koncerta na splitskoj Rivi. Osim toga, vladajući u Splitu odbijaju prijedlog da Dan oslobođenja Splita uđe u gradski protokol.

Na žalost i na sramotu Splita i cijele Hrvatske, anti-antifašizam kod nas postaje problem samo kad prijeđe nacionalne okvire i osramoti nas na međunarodnoj sceni. Dok se sramota nalazi pod domaćim tepihom, vladajućima to nije bitno. Kad se Hrvatska crveni pred drugim državama, ovog puta zbog istupa hrvatske diplomatkinje u Njemačkoj o čistoj, autentičnoj i bijeloj Europi, onda se hrvatska vlast javno zgraža, iako je to kap u „crnom moru“ onoga što su proizveli u Hrvatskoj. Ista ta vlast je zaslužna za stvaranje društvene klime u kojoj je koketiranje s fašističkim vrijednostima ne samo prihvatljivo, nego se često proglašava poželjnim izrazom „domoljublja“. U Njemačkoj pak ni jednom dužnosniku ne pada na pamet podržavati korištenje „starog njemačkog pozdrava“. Kad bi vladajući – pogotovo predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković – bili dosljedni, onda bi suspendirali i sami sebe, baš kao što su suspendirali hrvatsku diplomatkinju iz veleposlanstva u Njemačkoj – zaključuje Kotur.



1 KOMENTAR

  1. Lako li je i onda i sada tuđu krv prolijevati. Salonski ljevičari slali su goloruku djecu za svoje interese. Partija i onda i sada pokazala je kako niti ne zna, niti može, niti razumije.

    Mi Hrvati smo 1941. i 1991. pošli braniti svoje i bez “komunista i SDPovaca. Ovi posljednji predaše naše oružje teritorijalne obrane 23.5.1991: https://hr.wikipedia.org/wiki/Razoru%C5%BEanje_Teritorijalne_obrane_SR_Hrvatske_1990.

    Evo kako su “oprali ruke 1941″… Komisijom:
    30. kolovoza 1941. – Održana je sjednica PK KPH Dalmacije o situaciji nakon neuspjeha prvih partizanskih odreda Dalmacije. Osnovana je komisija za ispitivanje i analizu neuspjeha odreda u sastavu: Andrija Božanić, Zdenka Šegvić, Maks Baće, Vicko Krstulović (i drugi).

Comments are closed.