Slovačka Žilina slavila je protiv Hajduka rezultatom 2:1, no na kraju su ipak Bijeli ti koji prolaze u drugo kolo kvalifikacija za Europsku ligu ukupnim rezultatom 3:2.
Summa summarum susreta jest da je ovo bila još jedna klasična Hajdukova europska večer, posebno kada su u pitanju gostovanja. Ponovno je upisan poraz, što pali dodatne znakove za uzbunu zbog svega što se događa u klubu. Hajduk je jučerašnjom utakmicom nastavio niz koji traje već šest godina – od 2020. godine Bijeli ne znaju za europsku pobjedu na gostujućem terenu. To je podatak koji ledi krv u žilama i vrlo jasno prikazuje stvarno stanje Hajduka izvan granica Hrvatske. Treba istini pogledati u oči i priznati kako je to tužna realnost kluba koji je nekoć igrao i same završnice UEFA-inih natjecanja.
[IZVJEŠTAJ UTAKMICE] Hajduk sveukupnom pobjedom uzvratio Žilini za poraz davne 2009.
Žilina je bila bolji protivnik, ali Hajduk je poveo
Hajduk je u ovaj susret krenuo s nekoliko promjena u početnoj postavi. Junak poljudske utakmice Dalisson preselio je na klupu odlukom trenera iz disciplinskih razloga, a zamijenio ga je mladi Noa Skoko. Na stoperskoj poziciji Marino Skelin ušao je u sastav umjesto Darija Marešića neposredno prije početka utakmice, nakon što je Austrijanac, prema dostupnim informacijama, osjetio blažu bol na zagrijavanju.
Susret je u mnogočemu bio drukčiji od onoga odigranog u Splitu prije tjedan dana. Žilina je od prve minute izgledala potpuno drukčije – s jasnijom idejom igre i dojmom da je ovoga puta bila puno bolje pripremljena za Hajdukove principe. Uz nekoliko promjena u vlastitoj momčadi, Slovaci su uspjeli znatno bolje neutralizirati Bijele, kojima je trebalo dosta vremena da se nametnu na terenu. Domaćin je od početka imao inicijativu i bio opasniji, posebno nakon prekida, koje, srećom, nije uspio konkretizirati. Hajduk je u prvom dijelu imao jednu ozbiljniju priliku preko Pukštasa i Melnjaka, koji je nakon dobre kombinacije zaključio akciju udarcem, ali bez pogotka.
To je ujedno bila i najbolja prilika prvog dijela za Bijele, no ostaje dojam da je Žilina bila konkretnija i kvalitetnija nego na Poljudu te da se od samog početka vidjelo kako će ovo biti teška večer u Slovačkoj. Ipak, u završnici prvog poluvremena Hajduk je došao do vodstva preko novopridošlog Van Hoorenbeecka. S prednošću od 1:0 i ukupnih 3:0 otišlo se na odmor, a činilo se kako je posao praktički riješen. No, to je Hajduk i, naravno, ništa nije moglo proći mirno.
Žilina zagospodarila terenom, Bijeli ponovno zakomplicirali
Drugo poluvrijeme u potpunosti je pripalo Žilini. U prvih petnaestak minuta Slovaci su potpuno zagospodarili terenom, dok Hajduk nije imao nikakvo rješenje. Sve se svodilo na duge lopte koje ni Šego ni ostatak ofenzivaca nisu uspijevali primiti i smiriti. Uslijedio je pogodak za 1:1, kada Hrgović možda nije najbolje pratio situaciju te je zakasnio pri pokušaju postavljanja zaleđa. To je iskoristio hrvatski napadač u redovima Žiline Marko Roginić i svladao Silića.
Nedugo nakon toga Žilina je imala još jednu veliku priliku za potpuni povratak, ali lopta je otišla visoko preko gola, nakon čega se utakmica ipak malo primirila. Garcia je potom napravio nekoliko izmjena, a možda i najvažniji bio je ulazak Dalissona umjesto Skoke. Nije to drastično promijenilo Hajdukovu igru, ali je Brazilac donio više energije, fizičke snage i sigurnosti u duelima.
Dosta je pomogao i ulazak Livaje umjesto Šege. Hajduk je dobio igrača koji može zadržati loptu, smiriti ritam i povezati igru, što je Bijelima itekako nedostajalo. Livaja je odmah po ulasku ozbiljno zaprijetio, ali nije uspio pogoditi. U završnici utakmice činilo se kako će susret mirno završiti, no uslijedio je još jedan zalutali metak i, možemo slobodno reći, klasično hajdučki tragikomičan pogodak. Melnjakov autogol donio je Žilini vodstvo od 2:1 i dodatno unio nervozu u završne minute.
Srećom po Bijele, nova europska blamaža ipak je izbjegnuta.
Sada stiže Pafos – prošlosezonski sudionik Lige prvaka
Već idućeg tjedna Hajduk u drugom pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu čeka ciparski Pafos, momčad koja je prošle sezone igrala ligašku fazu Lige prvaka i u čijim su redovima donedavno igrali sadašnji vratar Bijelih Ivica Ivušić te dobro poznato HNL ime Mislav Oršić. Hajduk je jučer imao priliku pokazati kako je prebolio neke stare bolesti, no ponovno smo vidjeli da će Hajduk uvijek biti Hajduk. Ova utakmica po mnogočemu je podsjećala na prošlogodišnji uzvrat u Tirani, samo što je ovoga puta nova sramota pukom srećom izbjegnuta.
Popis takvih europskih razočaranja posljednjih godina već je predug i posljednje što je trebalo bilo je dodati još jedno na taj popis, uz trenutačna podrhtavanja u klubu na drugim poljima.
Pafos je sada znatno kvalitetniji protivnik. Mnogi će reći kako Hajduk protiv takve momčadi nema što tražiti i da njegov put, barem u Europskoj ligi, završava ovdje. No, možda bi upravo takva situacija mogla odgovarati Bijelima. Očito je da ovoj momčadi puno teže pada uloga favorita nego autsajdera, kako u domaćem prvenstvu, tako i u Europi. Protiv prošlosezonskog sudionika najelitnijeg europskog natjecanja objektivno se ne očekuje prolaz, ali to nikako ne znači da treba unaprijed položiti oružje. Naprotiv, u susret treba ući sa stavom da se može i treba izboriti prolaz.
Prva utakmica igra se idućeg četvrtka na Poljudu, dok je uzvrat tjedan dana kasnije na Cipru. Hajduk svoju najveću priliku mora tražiti upravo na Poljudu, uz podršku domaće publike. Jučerašnja utakmica još je jednom pokazala kako se boljom realizacijom u Splitu mogla stvoriti znatno mirnija situacija za uzvrat te kako je Slovačka mogla biti samo "odrađivanje posla".
No, ponavljamo – to je Hajduk. Europske avanture s Bijelima nikada nisu za one slabog srca i živaca.