Prepričavanje događaja s terena uz jedan skromni osvrt, ako ne mislite čitati do kraja možete odmah ovdje stati.
Krećem in medias res. Preskačem izvještaj iz Donjeg i Gornjeg Sitnog, Dračevca, Kile te prelazim na situaciju u Strožancu koja se događala od 23:30 pa do ranih jutarnjih sati. Ja kao fotoreporter portala kojeg upravo čitate te kolega novinar dolazimo tamo malo iza 23 sata. Vatra polako guta Perun, a na društvenim mrežama raspravlja se o nekom ‘smajliću’, za ljude na terenu nikakve korisne informacije. Koliko, blago rečeno, nepromišljen moraš biti da se usred katastrofe baviš plamenom frontom koju oblikuje vatar, pa je još povezuješ sa zavjerama? Skupilo se na cesti nekih 50-ak ljudi koji su čekali da ih netko pošalje na mjesto gdje mogu fizički pomoći, ali vatrogasaca nije bilo u blizini. Stanovnici su te dobrovoljce navodili do najviših kuća gdje počinje punjenje kanti s vodom i pozicioniranje na prvu liniju obrane. Nakon 15-ak minuta pada pritisak vode i ljudi ostaju prepušteni sami sebi.
Na cesti srećem jednog jedinog vatrogasca koji kaže kako je već prije nekoliko sati upozorio na prijetnju ovim kućama, ali nijedno vozilo nije poslano na tu lokaciju. Ispred mene taj isti vatrogasac opet zove nekoga u zapovjedništvu i govori kako se vatra približava kućama te da nema više vode da se išta obrani, osoba na drugom kraju linije ga uvjerava kako su vozila poslana na tu lokaciju. To je već oko 23:30, pola sata nakon što su prvi dobrovoljci počeli puniti kante, sjeći stabla i prazniti obližnji bazen. Prolazi 15 minuta od tog poziva na što ja zovem našu dežurnu novinarku da obavijesti zapovjednika Dražena Glavinu kako se na lokaciji Krešimirove ulice u Strožancu (kod Ribole) vatra opasno približila kućama i da pošalje cisterne s vodom. Prolazi još 15 minuta na što ja osobno zovem zapovjednika Glavinu u točno 00:08 i molim ga da pošalje barem dvije cisterne s vodom i dva vatrogasca, a da je nas tu 50 koji ćemo odraditi bilo kakav fizički rad. Zapovjednik je ponovio da su cisterne poslane i da nisu oni svemogući. Ja se u tom trenutku vraćam među kuće gdje se spremamo na najgore.
Požar dolazi do kuća, a mi s kantama vode nismo mogli ništa, žeravica leti zrakom i pali dva dodatna požara između kuća. Jedan smo uspješno izgasili, a drugi se zbog suhog lišća u sekundi proširio i podigao 10-ak metara u visinu. Tada dolaze vatrogasci s jednim vatrogasnim vozilom i tri kombija puna vatrogasaca. Brzo su se vatrogasci aktivirali u gašenju požara, ali jedno vozilo s dva crijeva nije moglo ugasiti požar koji je gorio s tri strane. Vatrogasno vozilo ostaje bez vode nakon samo par minuta te se spušta opet na glavnu ulicu kako bi pronašlo cisternu za napuniti se. Na dnu ulice dolazi osoba u kombiju dubrovačkih registracija i kaže kako ima 1000 litara vode unutra samo je treba nositi do kuća. Svi vatrogasci i dobrovoljci tada formiraju ljudski lanac na uzbrdici od 200 metara te od ruke do ruke dobacuju kante vode i pokušavaju spasiti kuće. Ni vatrogascima nije ništa drugo preostalo nego da kantama polijevaju goruću šumu.
Srećom, na cesti se zaustavlja jedna cisterna koja je napunila prije spomenuto vatrogasno vozilo pa vozač otvara ventil i nastavlja puniti kante koje se još uvijek nose na požarište. Vrijeme točno ne znam jer tad je već vladao pravi kaos. Vatrogasci su uložili sve snage da obrane kuće, a požar je stao tek kada je cijela okolna šuma izgorjela. Nažalost, dvije kuće je uhvatio plamen unatoč svim naporima.
U kako opasnoj situaciji smo se nalazili shvatili smo tek sutradan kada smo vidjeli fotografije vatrene stihije koja je bila oko nas.
Ovaj poduži uvod bio je potreban kako bih vas uveo u sutrašnje jutro kada premijer Plenković govori kako je „sustav pravovaljano reagirao“. Nije čak ni to problem, zar da očekujemo kako će vrh državnih institucija pravilno reagirati u zemlji apsurda i stihije. Svako se bori za sebe pod nekim tankim slojem prividne jednakosti iako je poznato kako su neki jednakiji od drugih. Vatrogasci i dobrovoljci na prvoj liniji, a dan nakon stiže državni vrh pred svjetla kamera.
Unatoč svemu tome vjerujem kako će ponovno proraditi poznati simptom ‘hrvatske zlatne ribice’ gdje će naši političari za koji tjedan ponosno objaviti kako se kupuje pet novih vatrogasnih vozila, rezat će se vrpce, paliti vodeni topovi, klicati u sav glas dok se za koji tjedan ne zaboravi sav kaos koji je nastao zbog loše organizacije i nedostatka opreme. Isto sranje, da prostite, ali zamotano u crvenu mašnicu koje čeka sljedeće ljeto da se otvori.
Nisam mislio ništa pisati, pogotovo ja „polupismeni“ fotoreporter, ali izjave pojedinih nadležnih osoba koji svoju fotelju čuvaju izjavama o dobroj organizaciji jednostavno nisam mogao šutke istrpjeti. Ovo je napisano svima vama koji imate mogućnost nešto promijeniti što ste pokazali i samostalnom organizacijom na požarištima. Da se za sve čeka službeni poziv ne bi bilo pola države jer su najveće akcije bile pokrenute samo s dobrom voljom ljudi i zajedništvom.
Vatrogascima, dobrovoljcima te svim ljudima dobre volje veliko BRAVO na iskazanom zajedništvu i inicijativi. A za kraj ću citirati TBF „Iman odjeba na tone za poltrone i licemjere selje šta se grebu za fotelje“.
