Broj izdanih dozvola za strane radnike u Hrvatskoj ove je godine pao. Od početka siječnja do kraja kolovoza Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je 114.612 dozvola za boravak i rad stranim državljanima, što je 9.514 dozvola ili 7,66 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, kada ih je izdano 124.126.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da hrvatskim poslodavcima treba manje radnika iz inozemstva. Međutim, situacija na tržištu rada znatno je složenija upozorava Alen Mrvac s portala MojPosao. Pad broja izdanih dozvola kaže ne bi trebalo automatski tumačiti kao znak da je potreba hrvatskih poslodavaca za stranim radnicima naglo smanjena.
"Vjerojatnije je da gledamo kombinaciju administrativnih promjena, nešto veće aktivacije domaće radne snage i promjena u pojedinim sektorima koji su proteklih godina bili najveći generatori potražnje za stranim radnicima", kaže Mrvac.
Jedan radnik više ne mora značiti jednu novu dozvolu godišnje
Potencijalno najveći utjecaj smatra imale su izmjene Zakona o strancima. Sustav je postao restriktivniji prema poslodavcima uz strože provjere njihova poslovanja, prometa, prethodnog zapošljavanja domaćih i stranih radnika, poštivanja radnih prava i drugih uvjeta. Istodobno je maksimalno trajanje dozvole za boravak i rad za velik dio radnika produljeno na tri godine.
Upravo to bitno mijenja način na koji treba čitati ovogodišnje brojke.
"Ako radnik više ne treba svake godine novu dozvolu, isti broj stranih radnika može jednostavno generirati manji broj novih izdanih dozvola. Drugim riječima, broj izdanih dozvola i broj stranih radnika prisutnih na tržištu rada više ne treba promatrati kao gotovo istu stvar", objašnjava Mrvac.
Dio odgovora ipak leži i u domaćoj radnoj snazi.
Plaće su posljednjih godina rasle kao i troškovi života, posebno u djelatnostima koje se dugo suočavaju s manjkom ljudi pa su neki poslovi postali zanimljiviji domaćim radnicima. Sve je izraženiji i angažman umirovljenika koji uz mirovinu rade pola radnog vremena.
Mrvac naglašava kako to neće riješiti problem nedostatka radnika, ali u pojedinim djelatnostima može smanjiti potrebu za novim zapošljavanjem iz inozemstva.
Promjene su vidljive i u sektorima koji su proteklih godina bili među najvećim "uvoznicima" radne snage. Graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo godinama prednjače po broju dozvola za strane radnike. Postupnim jenjavanjem dijela poslova povezanih s poslijepotresnom konstrukcijskom obnovom smanjuje se primjerice i potreba za dijelom pomoćnih i manje kvalificiranih građevinskih radnika.
S druge strane opreznija poslovna aktivnost i neizvjesnost također utječu na zapošljavanje.
"Kada poslodavci imaju manje novih projekata, slabiju potražnju ili veću neizvjesnost oko budućeg poslovanja, sasvim je logično da postaju oprezniji i kod novog zapošljavanja", navodi Mrvac.
Tržište stranih radnika počelo je "sazrijevati"
Nakon nekoliko godina snažnog rasta zapošljavanja stranaca dogodila se još jedna promjena. Dio poslodavaca uspio je zadržati radnike koje je prethodno doveo u Hrvatsku pa više ne mora svake godine graditi novu bazu zaposlenih.
"Oni koji su uspjeli zadržati postojeće strane radnike imaju manju potrebu za novim zapošljavanjem iz inozemstva", ističe Mrvac.
Strani radnici i dalje se prema službenim podacima najviše zapošljavaju u turizmu i ugostiteljstvu te graditeljstvu, dok značajan udio imaju i industrija, promet i trgovina.
Istodobno, zanimljiv trend bilježi se kod sezonskih poslova. Umjesto pada interesa kandidata podaci MojPosao pokazuju suprotno.
Za sezonske poslove 16 posto više prijava po oglasu
Na ovogodišnjem virtualnom sajmu sezonskih poslova Sezonac.hr broj prijava po oglasu porastao je čak 16 posto u odnosu na prošlu godinu. Najviše interesa bilo je za rad u restoranima, trgovinama i hotelima, a kandidati su se najčešće prijavljivali za poslove prodavača, recepcionara, skladištara, sobara i sobarica te konobara.
"Sezonski rad posljednjih godina definitivno dobiva na cijeni", kaže Mrvac.
Razloga je nekoliko; od produljenja turističke sezone i mogućnosti ostanka kod poslodavca nakon njezina završetka do većih plaća. Dio kandidata privlače i specifičnosti sezonskog rada poput boravka na moru, upoznavanja novih ljudi, stjecanje iskustva i jezika te dinamičnije radno okruženje.
No povećan interes kandidata ne znači da poslodavci mogu računati na radnike bez poboljšanja uvjeta. Upravo suprotno.
Plaća više nije dovoljna
Trend sve većeg ulaganja poslodavaca u radne uvjete nastavljen je i u 2026. godini. Plaće rastu, ali visina primanja više nije jedini kriterij prema kojem radnik odlučuje hoće li prihvatiti ponudu ili se sljedeće godine vratiti istom poslodavcu.
To je posebno izraženo kod sezonskih poslova. Poslodavci sve češće nude smještaj i prehranu, organizirane slobodne dane, bonuse za uspješno odrađenu sezonu, mogućnost nastavka suradnje nakon ljeta te dodatne edukacije i mogućnosti razvoja.
"U uvjetima kroničnog nedostatka radne snage, kvalitetni radnici mogu birati, a poslodavci se više ne natječu samo visinom plaće. Kvaliteta smještaja, organizacija rada, odnos prema zaposlenicima, predvidivost radnog vremena i mogućnost dugoročnije suradnje postaju sve važniji dio ponude", ističe Mrvac.
Posebno zanimljiv postao je smještaj.
Povratne informacije radnika pokazuju da više nije dovoljno ponuditi samo krevet. Kandidati gledaju kvalitetu i lokaciju smještaja, koliko osoba dijeli sobu, udaljenost od radnog mjesta, privatnost i općenite životne uvjete tijekom sezone.
Zato dvije ponude s gotovo jednakom plaćom za radnika više ne moraju biti jednako privlačne. Kvalitetniji smještaj, bolja organizacija smjena ili više slobodnih dana mogu presuditi pri izboru poslodavca.
Najveći problemi i dalje ostaju u djelatnostima koje ovise o velikom broju sezonskih i operativnih radnika, posebno ugostiteljstvu, turizmu i dijelu trgovine. Tamo gdje je posao fizički zahtjevan, radno vrijeme intenzivno, a smještaj lošiji, privlačenje i zadržavanje ljudi ostaje znatno teže.
Prosječna neto plaća 1.656 eura
A upravo su plaće jedan od pokazatelja koliko se tržište rada promijenilo. Prema podacima servisa MojaPlaća koje nam je iznio Mrvac rast je nastavljen i u 2026. godini, ali sporijim tempom nego lani.
U drugom kvartalu prosječna mjesečna neto plaća s uključenim dodacima iznosila je 1.656 eura, što je 8,5% više nego u istom razdoblju prošle godine. Medijalna plaća dosegnula je 1.532 eura i porasla 8,7%.
"Plaće i dalje solidno rastu, ali zasad ne tempom od oko 14 posto kakav je bio zabilježen tijekom 2025. Pritom je važno naglasiti da prosjek ipak ne opisuje jednako dobro primanja svih radnika, zbog čega je medijalna plaća često bolji pokazatelj onoga što zarađuje 'tipičan' zaposleni", pojašnjava Mrvac.
Razlike između sektora pritom ostaju velike.
Najviše prosječne plaće bilježe IT, energetika, građevinarstvo i nekretnine te financije i osiguranje. Na drugom kraju su uslužne djelatnosti, pomoćna zanimanja, poljoprivreda, trgovina te turizam i ugostiteljstvo.
U turizmu i ugostiteljstvu plaće porasle gotovo 13%
Upravo je u turizmu i ugostiteljstvu unatoč tome što je i dalje među slabije plaćenim sektorima ove godine zabilježen značajan rast.
Prosječna neto plaća u sektoru trenutno iznosi 1.407 eura prema podacima servisa MojaPlaća. U odnosu na prošlogodišnjih 1.248 eura riječ je o rastu od gotovo 13%.
Stvarna primanja naravno mogu znatno odstupati ovisno o radnom mjestu, iskustvu, lokaciji, poslodavcu, broju odrađenih sati i dodacima, a kod pojedinih deficitarnih zanimanja mogu biti osjetno iznad sektorskog prosjeka.
Ipak, veća plaća više nije čarobna formula za pronalazak radnika.
"Posebno u sezoni kandidati sve više gledaju kompletan paket koji uključuje kvalitetan smještaj, prehranu, organizaciju smjena, slobodne dane, bonuse i mogućnost nastavka suradnje nakon ljeta. Poslodavci koji žele zadržati kvalitetne ljude moraju biti konkurentni u svim tim segmentima, a ne samo kroz iznos na platnoj listi", kaže Mrvac.
Sve je manje važno odakle radnik dolazi
Unatoč manjem broju izdanih dozvola, nedostatak radne snage nije nestao. Prisutan je u velikom broju djelatnosti i više se ne odnosi samo na sezonske i pomoćne poslove nego i na kvalificirane stručnjake.
Zbog toga Mrvac smatra da je sve manje smisleno povlačiti čvrstu granicu između domaćeg i stranog radnika.
"Poslodavcima je u konačnici najvažnije pronaći osobu koja ima potrebne vještine, iskustvo i motivaciju za posao, neovisno o tome odakle dolazi", kaže.
Promijenio se i način na koji poslodavci moraju dolaziti do ljudi. Klasično objavljivanje oglasa više nije dovoljno, posebno ako žele doći do tzv. pasivnih kandidata – zaposlenih ljudi koji aktivno ne traže novi posao, ali bi ga bili spremni promijeniti zbog dovoljno dobre prilike.
Zato poslodavci, uz portale za zapošljavanje, sve više koriste društvene mreže i druge digitalne kanale kako bi doprli do ljudi koji možda sami ne bi krenuli u potragu za novim radnim mjestom.
No pronaći kandidata tek je prvi korak.
"Ponuda mora biti konkurentna, od plaće i radnih uvjeta do fleksibilnosti, mogućnosti razvoja i odnosa prema zaposlenicima. U današnjim okolnostima više nije dovoljno objaviti oglas i čekati prijave. Poslodavci moraju aktivno tražiti ljude, biti prisutni tamo gdje se oni nalaze i jasno komunicirati zašto bi netko upravo kod njih trebao napraviti sljedeći karijerni korak", zaključuje ovim riječima naš razgovor Alen Mrvac.